22.8 C
Dubrovnik
Subota, 21 rujna, 2024
NaslovnicaVijestiNagrade Općine Konavle: don Mihu Demoviću, dr. Antunu Caru, a jedna zahvalnica...

Nagrade Općine Konavle: don Mihu Demoviću, dr. Antunu Caru, a jedna zahvalnica putuje u Ameriku

Nagradu za životno djelo Općine Konavle dobit će na nadolazećoj svečanoj sjednici Općinskog vijeća povodom Dana Općine, don Miho Demović (posthumno), Nagradu Općine Konavle dobit će dr. Antun Car, dok će Zahvalnicu dobiti Libertas Foundation iz San Pedra u SAD-u, odlučili su u petak vijećnici na redovnoj sjednici Općinskog vijeća održanoj u Cavtatu.

Don Miho Demović – za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbenoj povijesti
Miho Demović, hrvatski svećenik, muzikolog, glazbeni povjesničar i skladatelj smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih muzikologa i najznačajnijim hrvatskim glazbenim povjesničarom 20. stoljeća.

Rođen je 16. lipnja 1934. godine u Dubravci u Konavlima, od oca Iva i majke Jele rođ. Glavinić. Osnovnu školu započeo je u rodnom mjestu na talijanskom jeziku, za vrijeme talijanske okupacije 1941. Školovanje (nižu i višu gimnaziju) nastavlja u Dubrovniku, četvrti razred više gimnazije završava u Splitu, gdje je i maturirao 1953. godine. Teološko-filozofski studij započeo u Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu, diplomirao 1961. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Glazbu je učio u A. Vidakovića te u zagrebačkom Institutu za crkvenu glazbu, gdje je 1969. diplomirao. Studij muzikologije završio 1970. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorat je postigao 1978. na Sveučilištu u Kölnu disertacijom o glazbi i glazbenicima u Dubrovačkoj Republici od poč. XI. st. do pol. XVII. st. Područja njegova interesa raznovrsna su, posebice povijest ranonovovjekovne glazbe u Dubrovniku, Dalmaciji te u ostalim hrv. krajevima. U člancima i knjigama prvi je put iznio velik broj podataka iz povijesti glazbene i glazbenopredstavljačke kulture u Dubrovniku. Objavio je transkripcije nekoliko istaknutih crkvenoglazbenih spomenika, npr. Zagrebački sekvencijar (1994). U knjizi Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti (2007) okupljene su njegove najvažnije muzikološke i glazbenopovijesne studije. Pronašao je Dubrovački misal u oksfordskoj knjižnici. Uz dozvolu iz Oxforda, objavljeno je izdanje pretiska Dubrovačkog misala 2011. godine u izdanju Dubrovačkih knjižnica. Predanim znanstvenim istraživačkim radom utvrdio je i dokazao da Misal potječe iz dubrovačke katedrale sv. Marije. Misal je pisan beneventanskim pismom i notacijom te najbolje predstavlja beneventansko pjevanje u južnoj Dalmaciji i spomenik je nulte kategorije.
Demovićeva „Velika povijest Dubrovačke glazbe“ (2018.) u četiri sveska obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala. Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine). Vrlo je zanimljiv podatak da je prije 1969. godine (kada je Demović počeo objavljivati svoje radove) bilo poznato tek nekoliko skladateljskih imena koja su se vezivala uz Dubrovnik.
Dobitnik je nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 2007. godine.

Dr. Antun Car – za izuzetan i osobito vrijedan doprinos u području zdravstva
Dr. Antun Car rođen je u Dubrovniku. Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1976. a Medicinski fakultet u Rijeci 1982. Od 1982. radi u Medicinskom centru Dubrovnik kao liječnik primarne zdravstvene zaštite u Dubrovniku i drugim mjestima (Kuna, Mljet, Ston, Slano). Specijalizaciju iz Interne medicine završio sa odličnim uspjehom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997., a užu specijalizaciju iz kardiologije na KBC Rebro 2008. godine. Poslijediplomski znanstveni studij “Medicinske znanosti” završio pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. Odslušao sve predmete i položio sve ispite doktorskog studija “Biomedicina i zdravstvo”, a zatim prešao na poslijediplomski doktorski studij “Povijest stanovništva” Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao 2021. godine. Primarijus postao 2010. godine. Stručno se usavršavao na Kardiološkim klinikama „Augusto Gemeli“ u Rimu i „St. Joannes“ u Salzburgu. Član je Hrvatskog kardiološkog društva, Europskog kardiološkog društva, Hrvatskog društva za aterosklerozu i Međunarodnog društva za medicinu u turizmu. Sudjelovao u formiranju pravne legislative pružanja zdravstvene pomoći strancima pri Svjetskoj turističkoj organizaciji.
Bio je potpredsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, podružnice Dubrovnik, zamjenik šefa Internog odjela Opće bolnice Dubrovnik i šef kardiološkog odsjeka Opće bolnice Dubrovnik. Potaknuo je projekt kardijalne rehabilitacije u Općoj bolnici Dubrovnik 2001. godine, pomogao razvoj invazivne kardiologije i projekt palijativne skrbi pri dubrovačkoj bolnici. Bio član Povjerenstva za stručnu suradnju i trajnu medicinsku izobrazbu Opće bolnice Dubrovnik. Za svoje zalaganje u Hrvatskom liječničkom zboru odlikovan je visokim odličjem Hrvatskog liječničkog Zbora.
Kao autor ili koautor izlagao na kongresima u zemlji i svijetu te objavljivao u znanstvenim i stručnim časopisima. Više godina bio je član uređivačkog odbora “Kardio lista”.
Bio je suradnik na projektu uključivanja otoka u pružanje kardiološke pomoći “Telemedicina u kardiologiji” pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Tijekom boravka Sv. Oca Ivana Pavla II u Dubrovniku bio je članom njegove liječničke ekipe.
Prije 14 godina u Konavlima osmislio je projekt “Srce je srcu najbolji lijek”. Od tada jednom tjedno provodi kardiološke preglede i dijagnostiku u ambulanti Gruda u Konavlima.
Tijekom domovinskog rata bio je dragovoljac u ekipi Međunarodnog crvenog križa u obilasku okupiranog teritorija gdje je radio na opskrbi lijekovima i pružanju liječničke pomoći pučanstvu koje ostalo pod okupacijom srpsko-crnogorske vojske te sudjelovao u evakuaciji oboljelih i ranjenih. Liječnik MUP-a, aktivnog i pričuvnog sastava bio je tijekom 1991. -1992. Od ožujka 1992. do listopada 1992. obilazio i liječio pučanstvo ratom razrušenog Dubrovačkog primorja. Kao šef saniteta I. Domobranske bojne sudjelovao u operaciji oslobađanja Konavala u listopadu 1992. Za njegove zasluge u Domovinskom ratu Općina Dubrovačko primorje dodijelila mu je priznanje, a Predsjednica Republike odlikovala ga je Redom “Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.”
Više godina sudjelovao je u nastavnom programu Medicinske škole Dubrovnik. Više od 15 godina bio je urednik autorskih emisija na lokalnim radio i TV postajama. Javljao se u kolumnama tjednika “Glas grada”, “Dubrovački vjesnik”, “Settemana” , “Objektiv.” Kao suradnik Svjetske zdravstvene organizacije kandidirao Dubrovačko-neretvansku županiju u mrežu regija Svjetske zdravstvene organizacije. Autor je knjiga Liječenje rata u izdanju Matice hrvatske Dubrovnik, Larisina pisma u izdanju Art radionice Dubrovnik i Skonsumacijun u izdanju Sveučilišta u Dubrovniku.
Trenutno je primarijus – kardiolog na kardiološkom odsjeku bolnice Dubrovnik i predavač kardiologije na kolegiju “Sestrinstvo” Sveučilišta u Dubrovniku.

Libertas Foundation – za promicanje vrijednosti i kulture Republike Hrvatske u SAD-u
LIBERTAS FOUNDATION je neprofitna, javna i dobrotvorna organizacija, osnovana u San Pedru u prosincu 1991. godine i službeno priznata i registrirana u Kaliforniji, 30. siječnja 1992. Libertas Foundation su osnovali „naši“ ljudi, porijeklom iz našeg grada i raznih dijelova naše Županije, ali također i ljudi porijeklom iz cijele Hrvatske s ciljem pomoći domovini i žrtvama rata i predstavljanju naše domovine i našeg čovjeka u svijetu.
Kroz svoje dugogodišnje djelovanje promiču vrijednosti, kulturu te identitet svog kraja i svoje domovine, te svojim radom, postignućima i zalaganjem doprinose ugledu Konavljana, naše Županije i naše domovine u zemlji koja im je postala nova domovina, te na taj način, svojom ljubavlju i radom povezuju iseljenu s domovinskom Hrvatskom.

Kako je većina ljudi porijeklom iz naše Županije, najveće humanitarne aktivnosti se i ostvaruju na širem području Dubrovačko-neretvanske županije. Upravo zbog patnji općine Konavle i Dubrovnika u Domovinskom ratu su se organizirali i počeli projekte pomoći kako tada, tako i danas, svojim djelovanjem doprinose boljoj budućnosti našeg kraja i naših ljudi. Cilj im je uvijek bio i ostao isti, pomoći stari kraj i stvoriti bolje uvjete života za naše ljude, počevši od ciljane humanitarne pomoći u hrani, odjeći, lijekovima, medicinskim pomagalima, do obnove domova, obnove crkvi, sve do danas kada su im prioriteti ulaganja u mlade ljude.

Prigodom Feste Svetog Vlaha 2002. godine u sklopu Libertas Foundation-a, osnovali su i stipendijski fond „Ante i Evelyn Mrgudić“, kako bi pomogli stipendirati mlade ljude u deficitarnim zanimanjima kao što su vodoinstalater, marangun, kuhar, kamenoklesar, i dr. širom Dubrovačko-neretvanske županije. Prigodom odabira kandidata za stipendije, s visokim stupnjem socijalne osjetljivosti biraju djecu iz ruralnih područja (Konavle, otoci, Dubrovačko Primorje, dolina Neretve) pazeći pri tome na materijalno stanje obitelji, te svoje stipendije dodjeljuju djeci iz obitelji slabijeg materijalnog položaja. Na taj način olakšavaju školovanje djece obiteljima, te potiču mlade ljude da završe odabrano školovanje i vrate se u svoje rodno mjesto, kako bi tamo stvarali uvjete za život i budućnost. Od 2003. godine do 2023., punih 20 godina za obrtnička zanimanja u Dubrovačko-Neretvanskoj Županiji, Libertas Foundation je podijelila 255 stipendija po $1,000.00. (ukupno $255,000.00). 74 stipendista su bila iz općine Konavle.
Libertas Foundation je platila restauraciju nekolicine crkvenih slika, ali ističemo restauraciju slike iznad oltara u Crkvi Male Gospe u Dunavama.

Zajedno sa Konavoskim Društvom iz Los Angelesa, članovi Libertas Foundation su 2021. godine kontaktirali tadašnju ravnateljicu gđu. Lucu Pušić jer su željeli pomoći Domu za starije osobe Konavle. Po njezinoj uputi kupili su dvoja invalidska kolica, 5 kreveta, 5 ormarića te nekoliko još manjih dodataka u vrijednosti od 10,214.00 USD. Također, u dogovoru sa gospođom dr. Marijom Radonić su kupili nekolicinu potrebnih aparata za Pedijatriju Opće bolnice Dubrovnik u vrijednosti od 8,769.00 USD;
Centru za rehabilitaciju Josipovac su platili popravak telefonske i internet mreže i kupnju 3 nove televizije nakon grmljavinskog nevremena.
Godine 2021. u suradnji sa Konavoskim dobrotvornim društvom u Konavle su vratili sto godina staru živopisnu muška narodna nošnja koju su Konavljani davnih godina odnijeli sa sobom u Ameriku. Nošnja je neprocjenjive vrijednosti te je postala dio stalnog postava Zavičajnog muzeja Konavala.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE