Dobitnica glavne nagrade koju smo slučajnim odabirom “izvukli” na proslavi 17. rođendana našeg portala, Franica Đevoić prije nekoliko dana se vratila iz Istanbula, s poklonjenog putovanja u organizaciji dubrovačke Putničke agencije Elite travel koja se pobrinula za sve. Franica je oduševljena i gradom i organizacijom putovanja, o čemu svjedoči nadahnuti putopis koji nam je poslala, a u što ćete se i sami uvjeriti kad ga pročitate. Pa, izvolite!
Kada sam saznala da sam osvojila trodnevno nagradno putovanje u Istanbul za dvije osobe u organizaciji DubrovnikNeta i Elite travela, nisam mogla sakriti oduševljenje.
Poletjela sam put Turske letom prepuna očekivanja, i mogu s pravom reći da je ovo jedan od najfascinantnijih gradova koji sam imala prilike posjetiti. Istanbul je grad gdje se Europa i Azija grle preko Bospora i gdje se stoljeća povijesti isprepliću s modernim životom na svakom koraku. Grad koji je svojom ljepotom očarao i venecijanskog dužda Dandola, koji ga je izabrao za svoje posljednje počivalište.
Let iz Dubrovnika bio je u jutarnjim satima, i sve je prošlo besprijekorno. Turkish Airlines s pravom nosi reputaciju jedne od vodećih svjetskih aviokompanija – sve je bilo ugodno, profesionalno, bez kašnjenja, a poslužen je i ukusan doručak. Let je trajao oko dva sata, uz napomenu da je vremenska razlika u Turskoj +2 sata u odnosu na Hrvatsku.
Sletjeli smo na novi istanbulski aerodrom, a već oko 14 sati stigli u Hotel Dora Pera, smješten u povijesnoj četvrti Beyoğlu, nedaleko od Američke ambasade i znamenite ulice İstiklal – idealna lokacija za istraživanje grada i za posjet brojnim suvenirnicama i slastičarnicama, galerijama, restoranima te obaveznu vožnju ili barem fotografiranjem sa crvenim tramvajem.
Istanbul Card
Četvrt je izrazito živopisna i zanimljiva. Od sakralnih objekata svakako bih izdvojila crkvu svetog Antuna Padovanskog u neogotičkom stilu sa predivnim svodom te obližnji Galata toranj, jedan od istanbulskih znamenitosti.
Istanbul danas broji oko 15,5 milijuna stanovnika, iako je stvarni broj vjerojatno i veći. Grad se širi nevjerojatnom brzinom – gotovo da ga susjedni gradovi poput Burse i Kocaelija već dotiču. S tom masom ljudi dolazi i bogatstvo raznolikosti – u Istanbulu žive pripadnici više od 100 različitih nacionalnosti. Simbolično se često spominje broj 77, a jedna od minareta na novoj džamiji na brdu Çamlıca doseže upravo 77 metara – kao tihi spomen toj multikulturalnosti. obiluje vjerskim građevinama: više od 3.000 aktivnih džamija, preko 80 crkava i oko 20 sinagoga. Među njima, najpoznatija je svakako Aja Sofija – remek-djelo bizantske arhitekture, nekada crkva, zatim džamija, potom muzej, i danas ponovno džamija.
Mnogi misle da je Sulejmanija najstarija osmanska džamija u Istanbulu, no ta titula zapravo pripada Eyüp Sultan džamiji, sagrađenoj već 1458. godine, samo pet godina nakon osmanskog osvajanja Carigrada.
Turska valuta je lira, a za 100 eura dobije se oko 4200 lira. Novac se može promijeniti u brojnim mjenjačnicama po gradu, a tečaj je fiksan. Kartice su prihvaćene gotovo svugdje, a neki prodavači primaju čak i eure i dolare.
Za kretanje gradom preporučujem Istanbul Card – pokriva metro, tramvaj, autobuse i vaporetto, gradski brod između europske i azijske strane. Karta košta 200 lira, i još 200 lira dovoljno je za 4 dana boravka. Stanje se prikazuje pri svakom korištenju, a nadoplata je brza i jednostavna. Cijene prijevoza su izuzetno povoljne – osobito ako ih usporedimo s dubrovačkim.
Grad se prostore na sedam brežuljaka i tenisice su idealna obuća za istraživanje Istanbula. Budući da Turska nije u EU, kupila sam njihovu SIM karticu s internetom (45 eura) na aerodromu. No, zbog nemira koji su vladali jer je najveći politički rival predsjedniku Erdoganu završio u zatvoru radi optužbi za korupcije društvene mreže i WhatsApp nisu radili osim uz VPN, dostupan samo u hotelu. GPS nije funkcionirao, što je otežalo snalaženje po gradu. Srećom, Turci su iznimno susretljivi – jedna djevojka nas je doslovno otpratila vlakom do hotela, ispričavajući se jer im Internet ne radi.
Taksi je također pristupačan – za vožnju od pola sata, uz čekanje, platili smo 22 eura.
Čaj je nezaobilazni ritual
Hrana? Čisto oduševljenje. Probali smo ogroman pečen krumpir iz Anadolije, punjen raznim nadjevima, i “goleme palačinke” tzv gozleme sa sirom, špinatom ili mesom, uz nezaobilazni ayran – napitak sličan kefiru. Kod ovih ulicnih prodavača dva jela sa ajranom su cca.5 eura . Cijena obroka s pićem i kavom u restoranu bila je oko 20ak eura. A tek slastice! Osim klasičnih baklava i lokuma, tu su macaronsi, pavlova, San Sebastian cheesecake… Jedino razočaranje bila je kava s anisom kod Aje Sofije – ali zato sam se zaljubila u čaj od šipka i jabuke. Nikad u životu nisam popila više čaja nego u Istanbulu a ja sam oduvijek bila kavopija Tamo je čaj ono što je kod nas kava – nezaobilazni ritual.
Egipatski bazar? Priča za sebe. Miris cimeta, klinčića, anisa, suhih smokava, marelica ,šljiva datulja sušenih cvijetova šipka, ruže i jos bezbroj raznobojnih začina koje sam prvi put vidjela nas je začarao čim smo zakoračili na Egipatski bazaru (Bazaru začina). Bezbrojne posude pune rahat-lokuma (turskog lokuma) u duginim bojama, baklave, teglice pune meda, čajeva, maslinovog ulja – mamilo je sva naša osjetila. Prodavači su veselo svoje proizvode, pa smo se sladili komadićima baklave dok su nam prodavači u ruke gurali šalice vrućeg čaja s jabukom. Voljela bih upoznati osobu kojoj turski trgovac nije uspio prodati predmet koji uopće nije planirao kupiti! Sve počinje osmijehom, čajem i stolićem za odmor… a završava tako da sretno kimnete glavom dok vam novčanik postaje sve tanji svakim gutljajem čaja.
Nakon ovog posjeta je najbolje popiti kafu i razbistriti misli ili se ukrcati u neki od vaporetta koji voze na azijsku stranu i uživati u predivnom pogledu na Bospor, mostove koji ga povezuju, te kupole džamija i tornjeve modernih zgrada.
Naš vodič možda nije ispunio očekivanja – bio je tih i nerazumljiv osim u Topkapi palači, gdje smo koristili audio vodič. Ulaz je bio 60 eura (vjerojatno jeftiniji online), no palača je ostavila snažan dojam – riznica zlatnog doba Osmanskog Carstva. Dva i pol sata nisu bila dovoljna da zaronimo u sve njene slojeve od nakita, oružja, spisa,relikvija, keramike, vrijednih knjiga.
Na grobu Sulejmana i Hurem
Posjetili smo i Plavu džamiju tj. Džamiju Sultana Ahmed u koju je ulaz besplatan. Zanimljivost džamije je da ima 6 minareta što je u ono doba bilo nezamislivo jer arhitekt nije bas najbolje razumio sultanove upute. Svaka od 20 000 pločica koja se nalazi u džamiji izrezana je i ručno oslikana. Najstarije pločice oslikane su motivima cvijeća i drveća, a vidljivi su i apstraktni motivi kao dobar primjer stila iznik iz 16. stoljeća. Ako ne nosite svoju maramu na ulazu vam daju njihovu jer žene moraju pokriti glavu prilikom ulaska u nju. Hipodrom sa obeliscima iz rimskog perioda se nalazi točno nasuprot Plave đzamije a malo naprijed je Aja Sofija i Topkapi Palaca. Zapravo većina ovih znamenitosti se nalazi u neposrednoj blizini što olakšava razgledavanje.
Trećeg dana posjetili smo divnu džamiju Sulejmaniju, s pogledom na Zlatni rog. U vrtu džamije nalaze se grobnice Sulejmana Veličanstvenog, Hurem i njihove djece. Iako prepun posjetitelja, taj prostor zrači tišinom i dostojanstvom. Ostatak razgleda grada uključivao je Grand Bazzar koji nas je oduševio ponudom ali i izvrsnom hranom. To je izvrsno mjesto za kupnju poklona, bilo da se radi o maramama,keramici, ili kožnoj galanteriji.
Zadnji dan prije odlaska na aerodrom obišli smo i bijelu džamiju na brdu iznad Istanbula , koju su projektirale dvije žene – s nje se pruža spektakularan pogled na oba kontinenta.
Treba spomenuti da nogomet zauzima posebno mjesto u srcima stanovnika. Svi znaju za tri velika istanbulska kluba – Fenerbahçe, Galatasaray i Beşiktaş – no vrijedi spomenuti i Başakşehir, klub koji sve češće ulazi u društvo velikana.
I da… najzabavniji dio putovanja?
Bez sumnje – photosession u tradicionalnoj sultanijinoj odjeći, odmah pokraj ulaza u Topkapi palaču! Jedna fotografija je 8 eura… bolje da ne kažem koliko smo ih razvili. Svojom neodlučnošću sam toliko izludila fotografa dok sam birala koju da uzmem da mi je na kraju, uz smijeh, tražio e-mail i poslao sve – 84 fotografije mene i Katarine, prijateljice s kojom sam dijelila ovo nezaboravno iskustvo. Nažalost zbog prosvjeda prvi dan nismo uspjeli vidjeti Aja Sofiju i Cisternu …ali obećala sa sebi da ovo nije moj posljednji posjet Istanbulu gradu koji me na prvu osvojio svojom iznimnom ljepotom.
vrijeme putovanja: 19. – 22.ožujak.2025
