Jučer je, nakon više desetljeća, emitiran posljednji “Županijski đir” Radio Dubrovnika u ovom ruhu. Od ovakvog koncepta emisije koja je mnogima bila uvid u njihovo malo mjesto, emotivno i biranim, riječima oprostio se i naš sugrađanin Ivica Hajdić, nekoć vjerni slušatelj kojem je “Županijski đir” bio veza s Mljetom za vrijeme srednjoškolskih dana u domu u Gružu, a posljednjih godina i jedan od izvjestitelja.
“U maloj domskoj sobi u Gružu, daleke 1993. kao srednjoškolac, čekao bi petak i ” Županijski đir” radio Dubrovnika, gdje bi moj prezimenjak Herman Hajdić donosio slikovita i poetična izvješće s Mljeta.
Pun nostalgije, dječje nesigurnosti, s gropom u grlu i pun čežnje za svojim škojem, slušajući ga, makar bi u mislima na tren otplovio tamo gdje je moje doma.
Odlutao bi na valovima radia tamo gdje je more najmodrije na svijetu. Odletio bi tamo gdje je sigurnost matere i oca, tamo gdje kameni miri stare kuće mirišu na babinu juhu i domaći kruh.
Županijski đir je na radio valovima plovio desetljećima donoseći živu riječ iz malih mjesta, sela i škoja naše županije, tako da je mnogima bio doslovno kao otvorena funjestra koja bi pokazala makar malim djelom unutarnju lijepotu naših malih mjesta.
Osim dnevnih aktualnosti, điralo se i po moru i po polju, donoseći zanimljive priče malih ljudi.
Prije nekoliko godina dobio sam priliku i sam postati izvjestitelj mljetskih aktualnosti.
Nastojao sam donositi što više priča i pozitivnih primjera, kao poticaj i podrška, posebno mladima i djeci.
Sva konstruktivna kritika i traženje boljih riješenja koje sam javno iznosio, imao je krajnji cilj poticaj za bolje sutra za našu malu otočnu zajednicu.
Najveći poticaj i nagradu za sve one silne sate provedene u zvanju ljudi, istraživanjima i pripremi izvješća, sam dobivao od mnogih zahvalnih ljudi, koji bi mi onako usput rekli : ” Hvala ti, da nema tebe i đira, nebi znao što se na Mljetu događa”.
Snimke “đira” sam na zahtjev naše dijaspore slao širom svijeta ljudima željnih lokalnih novitati: ” Ovim nas vraćaš doma iako smo daleko. Hvala ti.”
I to je najveće hvala i najveća nagrada koju mi je “đir” donio jer je realno govoreći što se tiče honorara riječ o “poluvolonterizmu”, gdje su svi “điraši” izvještavali najviše vođeni srcem, patriotizmom i osjećajem pripadnosti.
Motivira te taj osjećaj da možeš utjecati na pozitivne promjene, da javno možeš pohvaliti “malog čovjeka” .
Kad znaš da si nekome razvukao osmijeh na lice, uljepšao dan, da si nekog kroz priču vratio preko oceana na hridi rodnog škoja, nije ti ništa teško. Vridilo je, što bi rekao naš nezaboravni Oliver.
Koliko sam zaista u tome bio uspješan ili neuspješan, najbolje će znati reći naši vjerni slušatelji.
Danas je bio posljednji “Županijski đir” radio Dubrovnika. Iz zagrebačkog ureda naša realnost izgleda drugačije. I more nije tako modro kao nama.
Samo mogu reći da mi je žao zbog svih onih ljudi posebno treće životne dobi koji su čekali petak, kako bi doznali što je to novoga u njihovom malom mjestu. Žao mi je ljudi koji ne žive na otoku a kojima je naš “đir” bio neraskidiva cima sa svojim domom. Žao mi je jer je to bio jedini izravni živi glas naših malih zajednica.
Hvala svima koji su mene i sve nas izvjestitelje iz “Županijskog đira” podržavali. Veliko hvala cijeloj ekipi Radio Dubrovnika, od prvog do zadnjeg djelatnika, na profesionalnom i prije svega ljudskom odnosu, zaista ste divni ljudi i bila mi je izuzetna čast makar kao vanjski suradnik biti dio vašeg tima.
Najviše hvala našim vjernim slušateljima.
Danas smo u 10h otplovili na ultimu partencu s našim đirom, svatko iz svoga mjesta, sa svog škoja iz svoje luke. Molali smo cime i otplovili sa radio valova zavazda.
Gušto sam u ovih nekoliko godina u điru ovim našim županijskim vaporom novitati i sjećanja koji je odradio svoj ultimi vijađ, donoseći tople priče o aktualnostima i životnom putu naših otočana, od gnijezda do zvijezda.
Hvala vam od srca svima”, napisao je Hajdić na društvenim mrežama.
Dodajmo, za kraj da “Županijski đir” nastavlja s emitiranjem, ali u izmijenjenom konceptu.
