Na današnji dan, 2. svibnja preminula su dva dubrovačka velikana; utemeljitelj hrvatskoga dramskog repertoara Marin Držić 1567. godine i 1683. “Otac Domovine” Stjepan Gradić.
Na današnji dan, 2. svibnja 1567. godine, u Veneciji je u 59. godini života umro, pjesnik, komediograf, dramski pisac, autor političkih tekstova i glumac Marin Držić –Vidra, *najživotniji hrvatski renesansni pisac i utemeljitelj hrvatskoga dramskog repertoara. Stvaralaštvo su mu suvremenici priznavali, ali je i pobuđivalo prijepore i dvojbe, pa je čak bio i optužen za plagijat. Ipak veći dio, prihvatio ga je i držao nezaobilaznim sudionikom svakoga pira i zabave.* Pisao je i poeziju, ali je glavno područje njegova stvaralaštva bila drama. Dio je Držićevih djela sačuvan; često su nepotpuna u rukopisima, a najpoznatija su izgubljena komedija Pomet, pastoralna drama u stihu Tirena, Novela od Stanca, Venera i Adon, tragedija Hekuba (njegovo posljednje djelo), te najpoznatije komedije Dundo Maroje i Skup. God. 1562. Držić je napustio Dubrovnik i naselio se u Veneciji. 1566. Držić u Firenci piše vojvodi Cosimu Mediciju urotnička pisma, u kojima objašnjava vojvodi uzroke uzurpacije dubrovačke oligarhije nudeći mu svoje usluge ako se odluči srušiti njihovu vlast. U pismima se Držić pokazuje kao prvi veliki kritičar političke stvarnosti svojega rodnoga grada. Godinu dana nakon pokušane urote Držić je umro. Pokopan je u zajedničkoj grobnici bazilike sv. Ivana i Pavla. Njegova inovativnost ostala je za života neprepoznata, postupno su ga otkrivali budući naraštaji. Premda su mu na sceni HNK-a u Zagrebu igrali Novelu od Stanca u posljednjim godinama XIX. st., Držićev se moderni scenski glas prepoznao tek nakon prvih adaptacija Marka Foteza, koji je 1938. postavio u Zagrebu Dunda Maroja. U sljedećim desetljećima na scenu su postavljene sve njegove drame, prevođen je na mnoge svjetske jezike i prikazivan na stranim scenama. Najprije prerađivana, Držićeva se djela danas izvode s visokim stupnjem izvornosti. Najbolje su izvedbe ostvarene u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara na dubrovačkim otvorenim scenama. (8)
Na današnji dan, 2. svibnja 1683. godine, u Rimu je umro diplomat i polihistor, “Otac Domovine” Stjepan Gradić. Uz zasluge za otvorenje isusovačkog srednjoškolskog zavoda Collegium Ragusinum 1658., i uloženi trud i diplomatske vještine u obrani dubrovačke pomorske i kopnene trgovine, osobite zasluge stekao je nakon katastrofalnog potresa (1667), tražeći na svim stranama materijalnu, stručnu i vojnu pomoć. Slao je u Dubrovnik stručnjake, novac, hranu, strojeve pa i oružje, izvlačio dubrovačke kapitale iz talijanskih banaka i osigurao međunarodnu političku i diplomatsku potporu Dubrovniku protiv turskih i mletačkih pritisaka i ucjena. S rimskim arhitektima izradio je plan o obnovi grada te predložio čitav niz dalekovidnih političkih, društvenih, gospodarskih, kulturnih i vjerskih reforma, koje su imale svrstati Dubrovačku Republiku u red najnaprednijih država. Za njegove zasluge Senat ga je 1680. htio imenovati dubrovačkim nadbiskupom, ali je on to odlučno odbio s obrazloženjem da kao običan svećenik u Rimu može bolje služiti domovini nego kao nadbiskup u Dubrovniku.
Izvor: Gradoplov
