Na današnji dan, 14. studenog 1991. godine, već peti dan nije dat znak prekida opće opasnosti. Počela je padati kiša i ljudi su izlazili iz skloništa ne bi li je skupili. Razorene domove kiša je natapala, a u “bivšoj” luci Gruž gasila posljednja žarišta. Umjesto u Cavtatu, zbog loših vremenskih prilika, u Zeleniki su nastavljeni razgovori između predstavnika Općine Dubrovnik i JA uz nazočnost promatrača EZ. Glavna tema je i dalje održavanje prekida vatre. Brodom “Slavija” otputovalo je oko 4000 žena, djece, bolesnika i starih.
U srpnju 1991., kada je rat prividno bio daleko od njegovih zidina, Dubrovnik je uputio otvoreni poziv svim hrvatskim prognanicima da dođu u njegove hotele i tu nađu privremeno utočište. Nakon prve grupe od 107 stanovnika Tenje, u hotele “Jadran”, “Vis”, “Minčeta” i “Adriatic”, dolazi oko 1.000 prognanika iz Vukovara, Osijeka i Vinkovaca. Brigu o prognanicima, njihov organizirani prihvat i smještaj u dubrovačkim hotelima, preuzeli su djelatnici Crvenog križa i Civilne zaštite. Procjene pokazuju da je u prvim danima rata na području Grada, koji je imao 55.000 stanovnika, bilo oko 12.000 prognanika u hotelima, te više od 3.000 u privatnom smještaju. Broj izbjeglih i prognanih je stalno rastao, pa se u okruženom Gradu, bez struje i vode, vrlo brzo pojavio problem nedostatka hrane, energenata, higijenskih potrepština i nedostatak smještaja u hotelskim kapacitetima.
U takvim okolnostima, brodovima “Jadrolinije” (“Slavija”, “Ilirija” “Balkanija”, “Marina”, i “Liburnija”), Dubrovnik je morao napustiti veliki broj žena, djece i staraca. Tako je, na današnji dan, 14. studenoga 1991. godine, brodom “Slavija” iz gruške luke, u neizvjesnost prognaničkog života, isplovilo više od 4.000 žena, djece, staraca i ranjenika. Na taj način, prema podatcima Štaba Civilne zaštite, do kraja studenoga evakuirano je iz Dubrovnika 19.000, a tijekom mjeseca prosinca, uključujući i brodove pod zastavom UNICEF-a, novih 3.149 osoba. Do konca godine broj prognanih i izbjeglih osoba s dubrovačkog područja narastao je na više od trideset i dvije tisuće.
Slavija je isplovila po jakom nevremenu, brod s izbjeglicama morao prvo na pregled u Zeleniku. Na brodu su bila i trojica pregovarača zapovjedništva obrane Dubrovnika Ivo Šimunović, Nikola Obuljen i Tonči Bačić, navodi portal Domovinski rat.
Nikola Obuljen kazao je kako mu kapetan bojnog broda Čelebić tijekom razgovora slučajno otkrio da JNA nije zauzela tvrđavu Imperijal koje je u tom trenutka bila prazna, što je po završetku pregovora javio zapovjedniku obrane Nojku Marinoviću, nakon čega je nekolicina branitelja ponovno zauzela položaj na Srđu. Nakon pregleda, Slavija je nastavila putovanje prema Puli, bez planiranog pristajanja u Split zbog napada koji je bio u tijeku. U tim okolnostima, na brodu su se rodile dvije bebe – Hrvoje Konsuo i Marino Radić.
“Udaljavamo se od Dubrovnika, a sad je već izvjesno da ćemo porod morati obaviti na brodu. Jedan od časnika me vodio do ormara u kojem drže nešto medicinskog materijala. Tu nalazim male sterilne komprese, veliku sterilnu gazu, nesterilne rukavice i mala škare koje šaljem u kuhinju na sterilizaciju. Molim osoblje za što više plahti i ručnika, a u kabini je i doktorica Čale koja mi pomaže. 15. studenog u 8 i 55 službeno stižemo do punte od Pelješca. Rađa se muško čedo, koje odmah kreće u plač, kupam ga i umatan u plahte jer pelena nema. Rodio se mali Hrvoje Konsuo”, prisjetila se primalja Brankica Miškić.
Današnje izdanje Gradoplova navodi i kako je nakon pada Bosanke, 10. studenog, pada Komolca i Strinčere dvanaestog studenog ’91., nastalo je djelomično primirje, jer je neprijatelj pregrupirao svoje snage i tehniku. Nakon što su se obrambene snage, primorane konstantnim napadima bile primorane nakratko povući sa Srđa u grad Dubrovnik, ta famozna otporna točka, koja je četnicima i prije i kasnije zadala puno muka, dva je dana bila prazna, bez branitelja. Ipak, već 14. studenoga 1991. g., u poslijepodnevnim satima grupa branitelja se popela na Srđ. To su bili: Ričard Milun, Cvijeto Antunović, Mirko Herceg, Niko Zec, Ivo Dujmović, Bernard Lakić, Lazarević, Mišo Ljiljanić, Bato, Jure Škurla, Anđelko Kriste i Nikša Koprvica .Poslije pada Bosanke i Komolca izvršeno je pregrupiranje naših i onako malih snaga pod oružjem, koji su bili na prvoj crti.
