Radovi na obnovi i preuređenju dubrovačkog akvarija, koji su u tijeku posljednjih godinu dana, privode se kraju. Svoja vrata uskoro bi trebao otvoriti posjetiteljima i to u posve novom ruhu. Posjetitelje će na samom ulazu dočekivati velika skulptura morskog konjica, Konavljanina Milija Klečka, napravljena od recikliranih autodijelova.
Ovaj svestrani Konavljanin, koji se prethodno okušao i u brodomaketarstvu, a pjeva i u klapi, izradom skulptura počeo se baviti prije nekoliko godina.
No, kako je sve zapravo počelo?
– Po struci sam inženjer brodske elektroenergetike i dao sam ruke pri postavljanju struje u cavtatskom kafiću Amor. Kafić je bio uređen i opremljen, ali su zidovi ostali goli i ponudio sam im napravio nešto. Danas je taj u cijelosti opremljen mojim manjim skulpturama, a u njemu je postavljena i moja prva izložba. Potom me angažirala i Turistička zajednica općine Konavle, a izložio sam neke skulpture i na rivi u Cavtatu.
Klečak nam je priznao da ni sam ne zna kako su iz dubrovačkog akvarija došli na ideju da ga angažiraju, vjeruje da su tražili nešto novo i zanimljivo što bi se uklopilo u novo ruho akvarija.
– Pretpostavljam da su negdje na internetu vidjeli ribu, jednu od mojih većih skulptura. Kontaktirali su me i pitali jesam li voljan nešto napraviti i za njih. Pristao sam uz uvjet potpune slobode u radu jer radim isključivo iz glave, kako mi dođe inspiracija. Naglasili su jedino kako bi voljeli da im izradim morskog konjica, koji im je svojevrsni zaštitni znak. Pristao sam i rekao da ću napraviti nešto po svom guštu, uz nadu da će se i njima svidjeti. U stanju sam ono što mi se ne sviđa uništiti i započeti ponovno kad mi dođe inspiracija.
Morski konjic je za sad najveća skulptura koju je ovaj samouki konavoski umjetnik izradio, cijeli proces je trajao šest mjeseci.
– Iskreno trebalo mi je dva mjeseca od našeg dogovora, da se uhvatim posla. Moje je mišljenje da je bolje ne počinjati s nečim ako zaista nemaš volje, jer se taj kiks, a ja to smatram kiksom onda i vidi. Sama izrada je trajala skoro šest mjeseci. Ne mogu reći da sam svaki dan radio cijeli dan, ali sam svaki dan radio nešto. S tim da sam preko 90 posto radova radio noću, jer drugačije nisam mogao zbog posla. Naime radim u Konavoskom komunalnom društvu na održavanju elektropostrojenja što uključuje odlazak na teren i cjelodnevno dežurstvo. Ovim putem bi se htio zahvaliti kolegama koji mi pružaju podršku i često po potrebi uskaču i pomažu. One fine radove, poput lakiranja sam radio po danu, jer se to po noći stvarno ne može.
Za svoja umjetnička djela Klečak koristi isključivo rabljeni metal. Tako je bilo i u slučaju morskog konjica, čije tijelo sačinjavanju blatobrani starih i slupanih automobila.
– Hvala svim konavoskim autoserviserima, među kojima su, a siguran sam da ću nekoga izostaviti, Omega, Radonić, Bogdanović koji su prepoznali moj rad i koji me zovu da dođem po dijelove koji mi trebaju. Naravno, oni nisu jedini, ima i mnogo osoba koje su mi ustupile potreban materijal te se i njima ovim putem zahvaljujem. Oni pomognu meni, a pomognem i ja njima, jer su im ti dijelovi često teret, u smislu da se deponiranje takvog otpada plaća. Kako sve skulpture izrađujem spontano, moram imati puno materijala na lageru jer nikad ne znam što mi može u kojem trenutku zatrebati.
S obzirom na to da se radi o skulpturi velikih dimenzija, konjic je visok 5.20 metara, a na najširim dijelovima ide do 1.70 metara, a uz to težak nekih 200 kilograma zanimalo nas kako je izgledao sam proces izrade ali i transporta.
– Skulptura je u cijelosti napravljena u mojoj kući u Gabrilima. Za potrebe transporta napravio sam i drveni navoz, a za sam prijevoz do grada koristili smo auto šlep. U samom transportu je sudjelovalo desetak ljudi. Moram zahvaliti cijeloj ekipi iz akvarija, posebno Nenadu Antoloviću koji je i voditelj projekta, koji se pobrinuo da auto šlep može ući u sam grad. Ovdje se radi o duplim, isprepletenim limovima koji su spojeni milijunima varova, u šali kažem da se radi o konavoskom vezu. Vjerujem da mi je i dioptrija poprilično skočila, jer se po noći ne mogu koristiti zaštitne naočale s automatskim zatamnjenjem stakala. Ali vjerujete mi težina nije bila ključna kod samog transporta, već veličina i oštri rubovi lima. Oni koji su sudjelovali u transportu dobili su stroge upute kako se ne bi ozlijedili.
Klečak je istaknuo i da će sama skulptura u akvariju biti zaštićena i posebno osvjetljenja te da će na njoj stajati upozorenja, ali i kako smatra da nema potrebe, upravo zbog samih dimenzija da morskom konjicu itko prilazi toliko blizu.
Kakvu bi reakciju htjeli potaknuti, dobiti od posjetitelja?
– S obzirom na to da se radi o materijalu koji neki i danas bacaju gdje im padne napamet, a ne na deponije, želio bi da im nešto u podsvijesti klikne i da shvate da to ne bi trebali. Želio bi da uvide da se ti materijali mogu iskoristi na kvalitetnije načine.
Zanimljivo je i da vi svoje skulpture ne prodajete, ne razmišljate o njima na takav način?
– Sve moje skulpture su unikatne, ne mogu se ponoviti i teško mi se od njih rastati. Novac mi nije cilj. Od novca mi više znači čuti od ljudi da im se sviđa to što radim. Svi koji su dosad imali priliku vidjeti moje skulpture su ostali bez teksta. Drugo mi ništa ne treba. To mi je jedino zadovoljstvo. S druge strane, ovakav tip rada je izuzetno teško naplatiti. To je jednostavno moj gušt.
Klečak nam je priznao da nikad nije očekivao da će njegovo skulpture doći do grada te otkrio da je čak imao i određene ponude iz Pariza, no da je to sve trenutno na čekanju. Otkrio je i kako u budućnosti namjerava raditi skulpture veće dimenzija, možda čak i veće od morskog konjica te da mu je želja ostavljati i hrđu na limu, kako bi još više istaknuo činjenicu kako zapravo reciklira materijal s kojim radi.
– Volio bih da ljudi, kad se akvariji otvori, a to bi prema najavama trebalo biti uskoro, zaista dođu vidjeti i doživjeti skulpturu uživo, kao i akvariji koji je prema onome što sam dosad imao prilike vidjeti fantastičan – poručio je Klečak.
