Prometej, kao onaj koji donosi vatru s Olimpa, u kulturološkoj slici svijeta bio je onaj koji je ljudima donio mudrost. Ponudio je smrtnicima vatrenu iskru i na taj način ih odvojio od svih drugih živih bića na zemlji. Možemo reći da smo s vatrom dobili napredak, ali važnije je reći da smo s vatrom dobili i mogućnost da budemo iznad pukog opstanka. Ta mogućnost stvorila je kao prethodnicu komoditeta znanost, a kao bogovski potencijal u ljudima umjetnost. Hoće li taj oganj biti mudrost ili nadahnuće na nama je, a Prometej kao posrednik dvaju svjetova predstavlja novu stepenicu evolucije čovjeka i to uz pomoć stabljike morača. Morač ili komorač bio je u Prometejevim rukama na Olimpu, primio je na sebe vatru i predao je ljudima.
Naš morač (lat. Foeniculum vulgare) jedna je od tri vrste komorača (Foeniculum) iz porodice štitarki (Apiacae). Dvogodišnja je biljka koja često nastanjuje naše područje. Dok se drugdje uzgaja kao začinska i jestiva biljka, kod nas je samonikla po svim pustopoljinama okrenutima suncu, vječnoj vatri.
Stabljika morača je šuplja, glatka i od osnove se urijetko grana, a visinu u vrijeme cvatnje postiže i do dva metra. U proljeće, na niskoj stabljici izdašno rastu lepezasti listovi koji su naizmjenični, perasto podijeljeni, a sastavljeni od igličastih listića širine niti. Ovakvi su jestivi sastav naših pazija ili mišancija ili se koriste za začinjanje jela, najpoznatije janjetine s bižima ili orza u kojima je neizostavan sastojak. U ljeto, kad se biljka izduži i kad joj se smanji lisna masa, iz pazušca listova na vrhu razgranatih stapki razvijaju se štitovi žutih cvjetića. Cvjetići su s 5 žutih latica u čašici s 5 zubaca. Cvjetaju cijelo ljeto nakon čega se razvija plod kalavac s po dva plodića. Kako je jedna od rijetki cvjetajućih biljaka za vrijeme najveće žege, izdašna je hrana pčelama jer je jako medonosna.
Svi dijelovi morača izuzetno su aromatičnog okusa. Kultivirani morači koriste se za jelo u dijelu korijena, dok se samoniklim koristi lišće u proljeće, a na ljeto se čeka plod. Plod morača bio je začin kruha, a stavljao se u kruh kako bi se spriječilo nadimanje. Općenito je moračev plod poznato sredstvo protiv nadimanja, pa je ujedno i jedan od prvih čajeva koji novorođenčad pije kako bi se olakšali grčevi i probava. S istim razlogom stari su dodavali stučene sjemenke morača u mlijeko bebama koje se nisu hranile majčinim mlijekom. Rodilje piju čaj da im potakne mlijeko, a kroz mlijeko taj isti morač olakšava bebinu probavu.
S istim svojstvom sastav je čajnih mješavina za starije ljude te se njime začinjava hrana. Od minerala je bogat kalijem i manganom, uz magnezij i kalcij, a od vitamina vitaminom C i B kompleksom.
Premda je dobro poznat u Antici kao i u Egiptu, slavu ljekovitosti morača proslavili su benediktinci nakon što je Karlo Veliki naredio da se komorač, zajedno s raznim drugim biljem, mora uzgajati u samostanskim vrtovima. Koristili su ga za prehlade, za jačanje jetre i protiv probavnih smetnji. Njime su liječili bolne zglobove i artritis po principu antioksidativnog djelovanja. Osim što smanjuje nadutost, svojim vlaknima čisti crijeva i smatra se dobrom preventivom u slučaju mogućnosti raka debelog crijeva. Smanjuje krvni tlak i poboljšava opće stanje organizma, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, utječe na dobro raspoloženje. Prilikom kašljanja oslobađa sluz, ima lagano smirujuće djelovanje te opušta. Kuhan u vinu liječio je kamence na bubrezima i proširene vene.
Morač ima široku upotrebu u aromaterapiji. Iz njega se dobiva puno eteričnog ulja koji, osim za probleme probave i izradu farmaceutskih sredstava istih djelovanja, služi u proizvodnji pasta i sredstava za njegu zubi.
Eterično se ulje estrahira iz sjemenki i samo se uz med ili šećer može koristiti za bol u grlu i promuklost. S eteričnim uljem rade se sredstva za masažu reumatskih bolesnika. Kod nas se stavlja u rakije, pa u neku ruku pomaže općem stavu da rakija liječi sve.
Nije samo kod nas korišten kao lijek, njegova su svojstva poznata po cijelom svijetu. Kinezi su njime, između ostalog, liječili vid, a u Rimu se koristio za mršavljenje. Sveta Hildegarda iz Bingena posebno je pisala o moraču kao o univerzalnom lijeku, čuvaru zdravlja, donositelju radosti i kao o onome koji nikome ne šteti. Čini čovjeka radosnim, daje mu lijepu boju, dobar miris i omogućava dobru probavu. Ona donosi i recept za zamagljene oči od morača: smrvljeni komorač se izmuti u bjelanjku i namaže oko očiju prije spavanja te se ostavi tako do ujutro. Nakon buđenja garantira bolji vid.
Morač raste posvuda, stoji uslužno za sve što nam treba premda ga ne primjećujemo dovoljno. Stoji kao spomenik Prometeju koji je na njemu donio ljudima oganj koji još nisu u cijelosti iskoristili. Oganj znanosti, umjetnosti, mudrosti i za sebe i za druga bića kojima ta vrijednost nije dana. Uglavnom nas ta mogućnost samo grije kao topli čaj od morača kad zahladi.
Objavljeno u Samonikle priče iz prirode
