Danas, 7. travnja, pod sloganom “Moje zdravlje, moje pravo”, koji se želi odgovoriti na izazove suvremenog društva, obilježava se Svjetski dan zdravlja.
Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. To je najpoznatija i najraširenija definicija zdravlja, koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) opisala 1948. godine. Zadovoljstvo najvećom mogućom razinom zdravlja je jedno od temeljnih ljudskih prava bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, socijalno i ekonomsko stanje pojedinca.
Sve članice SZO prihvatile su bar jedan međunarodni ugovor o ljudskim pravima među kojima je i pravo na zdravlje zakonski se obvezujući na zaštitu i ispunjavanje prava vezanih uz ljudsko zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Zemlje članice SZO obvezale su se razvijati i provoditi zakonodavstvo i politike koje jamče nediskriminirajući pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama i temeljnim odrednicama zdravlja koristeći maksimalne raspoložive resurse za razvoj i provedbu zakona, politika i programa koji se temelje na ljudskim pravima.
Za ostvarivanje zdravlja prema navedenoj definiciji važno je osigurati temeljna ljudska prava u svim zdravstvenim uslugama i politikama zdravstvenog sustava, a to su: jednakost, nediskriminacija, aktivno sudjelovanje i odgovornost. Prepoznavanjem i rješavanjem zdravstvenih razlika u različitim i prostorno udaljenijim populacijama i zajednicama može se osigurati jednakost i pravičnost u javnom zdravstvu. Prepoznavanjem diskriminirajućih čimbenika (poput spolnih, rasnih, etičnih i drugih) mogu se riješiti problemi vezani uz diskriminaciju određenih populacijskih skupina. Uključivanje populacije kao korisnika zdravstvenih usluga u procese participativnog planiranja, donošenja odluka i provedbe za zdravlje je također jedno od načela ljudskih prava u javnom zdravstvu. Odgovornost zajednice i pojedinca je ne samo ljudsko pravo nego i obveza prema sebi i društvu.
Pravo na zdravlje obuhvaća četiri temeljne značajke: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitetnost. Dostupnost znači dovoljan broj zdravstvenih ustanova i usluga za sve. Pristupačnost podrazumijeva fizičku dostupnost svima, ekonomsku dostupnost (da se financijski može priuštiti), dostupnost zdravstvenih informacija (posebno marginaliziranim osobama) i nediskriminaciju. Prihvatljivost znači poštivanje medicinske etike i primjerenost kulturološkim tradicijama kako bi se zadovoljile specifične potrebe različitih populacija. Kvaliteta zdravstvene usluge obuhvaća nekoliko dimenzija, a to su: sigurnost (izbjegavanje štetnog utjecaja na osobe kojima je skrb namijenjena), učinkovitost (pružanje usluga utemeljene na dokazima), usmjerenost (pružanje usluga i skrbi koje odgovaraju individualnim potrebama), pravovremenost (smanjeno vrijeme čekanja na usluge kako bi se izbjegli štetni događaji zbog kašnjenja usluge), integriranost (pružanje cijelog spektra zdravstvenih usluga tijekom života), pravednost (pružanje skrbi koja ne varira u kvaliteti zbog dobi, spola, etničke pripadnosti, invaliditeta, geografskog položaja i socioekonomskog statusa), djelotvornost (maksimiziranje koristi od raspoloživih resursa i izbjegavanje rasipanja).
U svijetu je danas ljudsko zdravlje ugroženo zbog različitih čimbenika; gladi, siromaštva, sukoba, nedostupnosti zdravstvene skrbi, klimatkih promjena, neinformiranosti, dezinformiranosti i niza drugih utjecaja na temeljne odrednice zdravlja.
U zdravlje kao temeljno ljudsko pravo treba ulagati na društvenoj ali i na osobnoj razini. Stoga je slogan Svjetskog dana zdravlja 2024. godine „Moje zdravlje, moje pravo“ kojim se želi odgovoriti na izazove suvremenog društva.
U vremenu globalizacije, široke dostupnosti sredstava javnog priopćavanja i novih tehnologija za komuniciranje, degradacije i neodgovorne eksploatacije okolišnih resursa, konzumerizma, epidemioloških i demografskih promjena, imati pravo na zdravlje znači biti i odgovoran za svoje zdravlje i suodgovoran za zdravlje zajednice.
Za očuvanje i unapređenje svog zdravlja, pojedinac mora biti sposoban pronaći i razumjeti zdravstvene informacije, kako bi ih koristio u svojim odlukama i postupcima za osobno zdravlje i zdravlje drugih. Hrvatska ima negativne trendove povezane uz pretilost stanovnika, pušenje, rano otkrivanje određenih sijela raka itd. Kako smanjiti takva negativna kretanja, kako spriječiti ili promijeniti životne navike i svakodnevna ponašanja s lošim utjecajem na zdravlje te niz sličnih pitanja su izazovi u društvu s kojim se pojedinac i zajednica suočavaju u ovom 21. stoljeću.
Izvor: Zavod za javno zdravstvo DNŽ
