U konobi Stella Maris u Polačama na Mljetu, mljetska generacija 1974. godine, proslavila je 50 godišnjicu završetka osmoljetke.
-Bilo nas je svega 14 od 22 koliko nas je bilo u razredu ( Pavo, Milo, Goran,Jozo, Bartul, Mare, 2 Marije, Dubravka, Zore, Gordana, Bernardina, Marina i Ane) nažalost nekih nema više među nama, a neki su izostali zbog bolest. Naravno tu je bila i naša draga razrednica Ilona Hajdić koju smo svi voljeli i cijenili jer je bila ne samo odličan pedagog nego i jedna divna žena koja se prema nama ponašala sa puno razumijevanja i ljubavi i njen suprug Herman Hajdić, tadašnji direktor škole. Našoj dragoj razrednici, našem počasnom gostu, uručili smo poklon da joj bude uspomena na jednu divnu generaciju učenika na koje je ostavila traga i formirala ih i osposobila za daljnje školovanje koje smo nastavili u raznim srednjim školama u Dubrovniku, ispričala je Ane Mljećka dodavši da su uživali prisjećajući se školskih dana i svih zgoda i nezgoda.
-Bili smo generacija koja je odgojena s puno respekta, bili smo skromni i djelili smo sve što smo imali, a u ono doba i nijesmo imali puno. Dijelili smo pogotovo marende koje bi nosili iz doma, pomagali smo jedan drugome oko domaćeg rada i brinuli smo jedan o drugome jer ako bi jedan štogoć učinio loše svi bi bili kažnjeni. Ali sada smo se sastali odrasli ljudi, različitih zanimanja i sudbina, živeći drukčiji način života u različitim mjestima naše lijepe domovine Hrvatske, a neki i u dalekim zemljama Amerike i Kanade, vidjeli smo koliko je to naše djetinjstvo koje smo proveli na Mljetu u školi ostavilo traga i formiralo nas u ove odrasle osobe koje smo sada.
Uživajući u delicijama koje nam je spravilo osoblje i izvrsni kuhar Sandro Dabelić, čija familija je vlasnik Konobe Stella Maris, uz dobro vino pala je i pjesma i veselju nije bilo kraja. Pjesme iz našeg djetinjstva pjevali su divni glasovi Pola na harmonici naše operne dive Dube Dabelić Hilje, kapetana Mila, a ni mi ostali nijesmo bili loši. Iako nas je život odnio na razne strane svijeta, neke bliže, a neke dalje od našeg Mljeta ostali smo ma baš isti onaki kakvi smo bili, pravi Mljećani koji volimo naš Mljet od Saplunare do Pomene i vazda ćemo se njemu vraćati, puna dojmova prepričala je Ane Mljećka.
