Zamislite da se još u srednjoj školi uhvatite u koštac s jednim od najvećih ekoloških izazova budućnosti – porastom razine mora? Upravo tim problemom pozabavili su dubrovački srednjoškolci Baldo Petar Tutman i Antun Pendo.
Naime, ovi učenici Klasične gimnazije Ruđer Bošković osmislili su koncept obalnog grada Eleuterra otpornog na porast razine morske razine. O svemu su snimili i video koji je ocijenjen kao jedan od najboljih, a kao nagradu za rad, trud i pokazanu kreativnost osvojili su besplatno sudjelovanje u petodnevnom STEM kampu u Znanstveno edukacijskom centru Višnjan.
Za natječaj koji je, pod motom “Budi dio zelene budućnosti”, raspisala Udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti Bioteka saznali su zahvaljujući razrednici Mirjani Žeravici, a uz njih na natječaju je prošao još jedan tim iz njihovog razreda: Lucija Đevoić, Karmen Zakarija i Nikolina Marušić.
Pred učenike je postavljen izazovan zadatak. Trebali su ponuditi rješenje za jedan od ekoloških izazova stoljeća, a među devet ponuđenih tema, mladim Dubrovčanima najviše se svidio grad otporan na porast morske razine.
“Učinilo nam se da o toj temi možemo najviše toga reći i da spaja mnoge prirodne i društvene znanosti”, pojasnili su nam svoj izbor, te dodali kako se nisu iznenadili kad su saznali da su prošli na natječaju.
Sam grad nazvali su Eleuterra, a Antun nam je pojasnio njegov koncept.
“Riječ je o obalnom gradu na kružnoj platformi koja pluta na vodi i povezana je lancima za morsko dno, a s obalom je povezana mostom. Lako se odspaja od obale, a lanci se mogu produživati sukladno s porastom morske razine. Grad je potpuno energetski neovisan zbog velike solarne elektrane u njegovu središtu, iskorištavanja energije valova i procesa obrnute osmoze za desalinizaciju morske vode. Grad je građen po Aristotelovu načelu mimezisa, to jest oponašanja prirode u stvaranju”, pojašnjava Antun.
“Grad podsjeća na izgled naše stanice jer vjerujemo da bi se ljudi u takvoj okolini osjećali prirodnije. Stoga držim da je ključ bolje sutrašnjice u neprestanu osluškivanju, otkrivanju i oponašanju mehanizama koji prirodu čine savršeno usuglašenom”, smatra Antun.
Kako bi istražili podatke i iznjedrili jedno od mogućih rješenja, s kojim će se obalni krajevi diljem svijeta u budućnosti susresti, ovim srednjoškolcima trebalo je otprilike tjedan dana, a isto toliko vremena trebalo im je kako bi snimili video putem kojeg su svoj koncept pojasnili te se zapravo i prijavili na natječaj.
“Najviše nas je iscrpila izrada samog videozapisa, Ipak smo uživali radeći na ovoj temi jer nam je pružila prostor za kreativnost”, govore nam.
Vjerujete li da ćemo u budućnosti uistinu živjeti u takvim i sličnim gradovima?
“Naše je rješenje skupo i teško izvedivo, ali u dalekoj budućnosti to bi bilo moguće”, smatraju učenici dubrovačke klasične gimnazije.
S obzirom na temu koju ste odabrali, zbrinjavaju li vas klimatske promjene. Mislite li da smo uistinu svjesni njihovog utjecaja? Poduzima li se dovoljno da bi se njihov utjecaj umanjio?
“Postoji puno ljudi koji se bave klimatskim promjenama i njihovim utjecajem na svakodnevni život ljudi. Ipak, većina tih ljudi radi u neprofitnim organizacijama koje su, u usporedbi s velikim tvrtkama, potpuno nemoćne. Često se spominje naš osobni utjecaj na klimu, kako svatko od nas doprinosi problemu. Iako je lijepo da se ljudi trude, jedan čovjek ne može postići previše, a glavni su zagađivači uvijek najveće tvrtke. Primjer je toga kako se često obične, male ljude krivi umjesto velikih kompanija i pokušaja da se smanji broj osobnih automobila na fosilna goriva ili ih se potpuno ukloni. Iako će to definitivno pomoći, važno je primijetiti sljedeće: jedan let zrakoplova od, primjerice, Frankfurta do Los Angelesa potroši više goriva nego što čitava njemačka želježnička mreža potroši u nekoliko godina”, smatra Baldo.
Kako se u vama probudio interes za bavljenje znanošću? Jesu li vas na to poticali roditelji, profesori u školi?
Antun odgovara da se za znanost zanima od malih mogu.
“Sjećam se kako sam gledao Profesora Baltazara i Dexterov laboratorij sebi govoreći da, kad narastem, želim raditi u laboratoriju. Prije nego što sam krenuo u školu, mamina mi je kolegica, D. Glavić, darovala osnovni kemijski pribor. Ona mi je kasnije postala nastavnicom kemije. Za osmi rođendan roditelji su mi kupili mikroskop, što me je dodatno potaknulo na istraživanje. Međutim, moje zanimanje za znanost je s godinama slabjelo, pa sam se počeo baviti humanistikom. Tek sam u trećem razredu gimnazije ponovno znanstveno zavolio prirodoslovlje. Na zanimanje za nju potiču me roditelji, razrednica i nastavnica hrvatskoga jezika, M. Žeravica, nastavnica fizike M. Ćukteraš i nastavnica matematike, S. Violić.”
Balda su pak roditelji poticali na istraživanje od malih nogu.
“Mislim da su me oni najviše usmjerili, ali ne prema znanosti, nego prema tomu da postavljam pitanja i pokušavam na njih odgovoriti”.
Početkom rujna odlazite u STEM kamp u Višnjanu. Što očekujete, čemu se veselite?
“Ne znam što očekivati, nadam se da ćemo ponešto naučiti. Drago mi je da nećemo ići samo nas dvojica nego nas petero pa će nam biti zanimljivije, a ako bude dosadno moći ćemo se sami zabaviti”, iskren je Baldo.
“Očekujem promatranje zvijezda i planeta u zvjezdarnici i stjecanje novih poznanstava i prijateljstva”, govori Antun.
S obzirom na to da je pred njima završni razred srednje škole, buduće maturante upitali smo razmišljaju li već sad o odabiru fakulteta i područja kojim se kroz život žele baviti?
“Mene zanimaju jezikoslovlje i biokemija, ali mislim da ću ipak upisati jezikoslovlje. Ne znam zašto me ijedno od njih privlači, jednostavno su mi zanimljivi i zabavni. Jezikoslovlje me posebno privlači zbog čitava sustava koji postoji u našim glavama kojim možemo prikazati svijet, svaku pojavu u njemu, a nismo ga svjesni”, pojašnjava Blado.
“Prije je, primjerice u renesansi, bilo je poželjno baviti se svim granama prirodnih i društvenih znanosti, svim područjima ljudskog interesa, da bi se postigao ideal univerzalnog čovjeka. Danas društvo uglavnom ne dopušta takav razvoj ljudskog uma, nego nas već od srednje škole, a katkad i od osnovne, tjeraju na opredjeljenje, a o fakultetu da i ne govorim. Tako stvaramo povjesničare koji ne mogu stručno razgovarati s matematičarima, i obratno. Zato želim studirati nešto vrlo interdisciplinarno, gdje društvene i prirodne znanosti žive u suglasju”, odgovara Antun.
Za kraj nas je zanimalo čime se ovi nadareni učenici bave u predahu od školskih obaveza i osmišljavanja inovativnih rješenja za bolju budućnost.
“U slobodno vrijeme družim se s obitelji i prijateljima, čitam, pišem poeziju, uživam i odmaram se učeći o mnogočemu”, govori Antun.
“Nemam previše hobija, ponekad čitam, provodim vrijeme s obitelji i prijateljima ili u dubinama interneta, ponekad što učim, a ponekad se zabavljam”, dodaje Baldo.
