Najpresudniju ulogu u odabiru životnog poziva imala je na Mislava Staničića, mladog psihologa koji radi kao dio tima psihologa na Odjelu za psihijatriju u dubrovačkoj Općoj bolnici, majka. Mislav je, naime, tijekom pohađanja osnovne škole u Župi dubrovačkoj, potom Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića u Dubrovniku, pokazivao izraženu umjetničku crtu, obožavao je recitirati i osvajao je nagrade, pjevao je u zborovima, lijepo pisao, svira klavir i gitaru. Mogao je birati što želi u brojnim područjima u kojima je bio uspješan i koji su mu “ležali”. No, da krene na put do stjecanja diplome psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu najvišu mu je motivaciju pružila majka, Vesna Raguž Staničić, vrsna psihologica s bogatim iskustvom, o čemu Mislav kaže:
-Tijekom srednje škole osvijestio sam da je psihologija znanost u kojoj želim profesionalno djelovati. Otkako znam za sebe, od majke slušam da je psihologija zanimljiva, primjenjiva, korisna, široka i potrebna. Stoga je na odabir mojeg životnog poziva imalo značajan utjecaj to što mi je majka iste znanosti. Odlučio sam da ću djelovati u skladu s onim što će mi psihologija pružiti kao ostvarivo.
Jeste li upisali psihologiju spletom okolnosti na Katoličkom studiju ili je to bio vaš prvi izbor, ako da, zašto i ima li uopće razlike u kolegijima, predmetima, praksi?
-Psihologiju sam htio upisati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Procijenio sam da ću studirajući psihologiju na Hks-u moći ostvariti svoje ciljeve i da će mi osobni i profesionalni razvoj biti najbolji mogući.
Programi studija psihologije na Sveučilištima moraju zadovoljiti norme koje nameće znanost. Psihologija na svakom Sveučilištu ima posebnosti, prednosti izražene na različite načine.
Diplomirali ste 2022. sa zanimljivim radom – Roditeljska ovisnost o alkoholu i depresivnost kod adolescenata – zašto ste odabrali tu temu i mislite li da se o tom zlu alkoholizma dovoljno govori, meni se čini da je u fokusu puno više ovisnost o drogama nego alkoholu koji je, na kraju krajeva i dostupniji.
-Temu sam odabrao jer je ovisnost o alkoholu najveće prevalencije od svih psihičkih poremećaja u općoj populaciji. U zdravstvenim ustanovama, bolesnici koji se liječe zbog izravnih posljedica konzumiranja alkohola (ciroza jetre, tumori, traume, kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti, hematološke bolesti itd.), zauzimaju trećinu ukupnog broja bolesnika, a u Republici Hrvatskoj oko 30% svih hospitalizacija posljednjih desetljeća bilo je zbog prevelike konzumacije alkohola (ovisnosti o alkoholu). U današnjoj Klinici za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, utemeljen je jedinstven program za liječenje i rehabilitaciju, Hudolinov kompleksni socijalnopsihijatrijski program, poznat kao Zagrebačka alkohološka škola. Na ovom je području psihijatrije, hrvatska psihijatrija stvorila originalni koncept liječenja, koji je postao poznat i počeo se koristiti u susjednim zemljama i kroz Europu. Prevelika konzumacija alkohola, koja dovede do ovisnosti o alkoholu, ugrožava pojedince i obitelji istih.
Dalje, depresivno raspoloženje (depresivnost) potaknuto je djelovanjem više čimbenika (unutarnjih, tj. genetskih i vanjskih, tj. iskustvenih), a to otežava umanjivanje depresivnosti. Progresija takvog raspoloženja dovest će do ostvarenja intencije, do nastanka depresije. Detekcijom depresivnosti, naslućuje se ugrožavajuća mogućnost nastanka depresije. Depresivnost se manifestira na razne načine, a takva se manifestacija bilježi i detektira se u kojoj je razini ono prisutno kod pojedinca. Na koncu, prevelika izraženost depresivnosti omete u izvršavanju zadataka koje životna uloga i dob traže da se izvode.
Psihosocijalni etiološki čimbenici ovisnosti o alkoholu najizraženije djeluju kroz društveno prihvaćanje alkohola i dostupnost alkohola. Konzumiranje alkoholnih pića društveno je poticano. Važnost ostajanja unutar okvira zahtjevna je i, u ovom slučaju, teško ostvariva. Upravo dostupnost alkoholnih pića povećava zahtjevnost eliminacije njihovih negativnih djelovanja.
Kako ste mi rekli, na vježbeničkom ste stažu u dubrovačkoj bolnici kao dio tima psihologa na psihijatrijskom odjelu – s kakvim problemima vam se osobe koje traže pomoć najčešće obraćaju i koliko njih koji dođu po pomoć, to naprave na vrijeme…. no, isto tako koliko često bi osobe s nekim poteškoćama mentalnog zdravlja trebali puta psihoterapiju, može li se tome udovoljiti i kako bi osoba, uz stručnu pomoć, trebala i mogla pomoći sebi?
-Ljudi koji dolaze na pomoć u psihološke kabinete, vrlo su šarolike problematike. Dolaze ljudi svake životne dobi, a problematika je također raznolika. Važno je istaknuti demenciju, koja je u značajnom porastu, što paralelno prati duljenje životnog vijeka.
U današnje vrijeme, potreba za dolaskom ranije je prepoznata nego prije, zbog drukčijeg odnosa prema psihičkim poteškoćama, koje utječu na pojedinca i na okolinu istog. Stoga su današnji dolasci bliže pomaknuti prema najboljoj mogućoj vremenskoj točki dolaska, koja je ranija.
Psihoterapija je jedna od metoda liječenja razgovorom, koji treba biti sproveden u kontinuitetu i koji mora biti stručno vođen. Duljina trajanja takve terapije određena je brojnim čimbenicima, kao što su: složenost problematike, općenita obilježja pojedinca i obilježja pojedinca relevantna za rad na problematici interesa.
U ovom slučaju, uz stručnu pomoć, osoba ima vlastitu odgovornost u cijelom procesu. Osoba je u tretmanu zbog toga što joj treba pomoć, a da bi se nekome pomoglo, taj mora htjeti i dozvoliti da mu se pomogne.
Je li nužno i kad je nužno uključivanje lijekova?
-Uključivanje lijekova nekada je nužno. Samo stručne osobe znaju procijeniti kada je to potrebno. Nakon procjene, to treba napraviti.
Vi ste mlad čovjek i dio generacije koja odrasta u vremenima punim izazova, obzirom na to, jeste li već iskristalizirali svojevrsno područje u kojemu želite dodatnu edukaciju?
-Psihologija se, kao znanost, širi u svim smjerovima. U području u kojem obavljam vježbeništvo suočavam se s brojnim mogućnostima obavljanja primijenjene psihologije i tamo gdje budem imao priliku, potrudit ću se i dodatno educirati, na način da u svojem poslu budem što učinkovitiji.
Kako kao psiholog gledate na gestalt psihologiju, tjelesno orjentiranu terapiju, mnoge vrste terapija koje se nude…
-Svjedoci smo kako se nudi veliki broj tehnika i pristupa, u pokušajima i željama da se ljudima pomogne. Kao najuspješnijom terapijom današnjice, smatra se kognitivno-bihevioralna terapija.
Djelovanje svih edukacija događa se primjenom bazičnih znanja i samih edukacija. Prilikom izbora kome se javiti za pomoć, mora se u obzir uzeti mnoštvo čimbenika, od kompetencija stručne osobe do osobnih obilježja iste.
Mladi ljudi, ali i ne samo oni, danas sve češće pate od depresija, anksioznosti, kao da gube uporište smisla života, kako se “izvući”, kako vidjeti svjetliju stranu života?
-Današnji način života, sa svoji ubrzanim i stresnim tempom, proizvodi sve veći broj depresivnih i anksioznih ljudi. Na udaru su sve dobne skupine. Svi postaju žrtve navedenog načina života. Ako se osvijesti i shvati da se mora usporiti, tada se može napraviti nešto za sebe. Bez toga, životni tempo pregazi.
Zašto su ljudi danas usamljeni?
-Današnji (ubrzani) način života, ljude vodi otuđenju i usamljenosti. Broj samačkih kućanstava, danas se povećava. Samoća ne znači usamljenost, ali samački život vodi prema usamljenosti. Sve je veći naglasak na važnosti identiteta pojedinca, a život u bliskoj zajednici počinje se vrednovati kao manje važan, ima manju težinu u očima društva. Stoga usamljenost, lakše može biti značajno izražena.
Koliko su ljudi danas okrenuti samo sebi, a koliko drugom čovjeku?
-Otuđenost, kao jedan od produkata današnjeg života, ljude gura jedne od drugih. Čak i kada žive u obitelji, otuđuju se od članova obitelji, ne vide svoje partnere i/ili djecu i okreću se vlastitim potrebama. Slabljenje komunikacije progresivno vodi do pogoršavanja kvalitete komuniciranja. Opisani život vodi raspadu brakova i obitelji.
