Povijest ga je fascinirala, odabrao je pravo. U svojoj je karijeri i životu spojio Dubrovnik i Sarajevo, ali i Rim, Ljubljanu, London i još nekoliko europskih gradova u kojima se školovao i usavršavao. Nedavno je obranio doktorsku disertaciju u kojoj je proučavao primjenu rimskog prava u Dubrovačkom statutu, a u nekim od projekata na kojima radi bitna je odrednica promocija mira i kulture dijaloga. Jesu li pravo i pravda istovjetni pojmovi? Što su to Dubrovčani „prepisali“ iz rimskog prava? Kako ga je dojmio papa Franjo? Što za njega znači sloboda, toliko istican ideal naših starih? odgovorio nam je dr.sc. Mirza Hebib.
Mirza je odrastao u Dubrovniku, završio je osnovnu školu u Gružu i dubrovačku gimnaziju. Povijest mu je bila omiljeni predmet.
– Bio je to dobar obrazovni početak. Imali smo dosta profesora koji su se istinski trudili raditi s nadarenim učenicima. Sjećam se različitih dodatnih aktivnosti i projekta, koji mi i iz današnje perspektive izgledaju vrlo interesantno. Redovito sam išao na natjecanja, a povijest mi je bila u posebnom fokusu. To se nekako nastavilo i u gimnaziji. Gimnazija mi je u posebnu sjećanju. Iako je trajalo samo četiri godine, iz današnje perspektive izgleda mi kao da je trajalo deset. Tada su nastala neka baš posebna prijateljstva. Ponosan sam (na nas kolektivno) kako smo uz dobru organizaciju uspijevali završavati školu s izvrsnim rezultatima, iako smo imali i nekih vrlo strogih profesora o kojima i danas pričamo, a paralelno smo se i zabavljali i maksimalno iskorištavali vrijeme. Mislim da nije bilo dana bez zajedničkog druženja i kave na Bunićevoj poljani, kao ni vikenda bez nekog izlaska.
Nakon gimnazije Mirza je odlučio studirati pravo. Diplomirao je 2017. summa cum laude na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, gdje trenutno radi kao viši asistent na katedri Rimskog prava. A kako to da je ljubitelj povijesti odabrao pravo?
-Što se tiče prava, iako nije u užoj obitelji bilo pravnika, nekako mi se čini da je to gotovo oduvijek bio moj izbor. Teško mi je dati neki konkretan odgovor zašto je to tako, ali pravo je jako široko, to dođe kao neki spoj svega što volim. Kroz različite prizme spoznajete kako funkcioniraju (ili kako bi trebali funkcionirati) društvo i država. Svi koji su studirali ili studiraju pravo znaju kako je to studij koji pruža veliku širinu znanja u oblasti društvenih i humanističkih znanosti.
Poslijediplomsku specijalizaciju iz rimskog prava završio je na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, a u prosincu 2022. obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom “Plodouživanje (ususfructus): primjena rimskog koncepta u dubrovačkom pravu“. Zašto baš rimsko pravo?
-Za vrijeme studija bio sam demonstrator na predmetima povijesti prava i država. Moji tadašnji profesori primijetili su moj poseban interes prema spoju prava i povijesti. Tada se kroz suradnju s tim profesorima javila velika želja za znanstvenim i nastavnim radom. Bio sam dosta aktivan student, išao sam na Moot court natjecanja, razmjene, radio na organizaciji nekih međunarodnih projekata kroz studentsku udrugu ELSA-u itd. Istinski sam se trudio da nakon studija imam što prezentirati u svojoj studentskoj biografiji. Nedugo nakon što sam završio prvi ciklus studija prava, otvorila mi se mogućnost zaposlenja na mjestu asistenta na predmetu rimsko pravo. Zahvaljujući dotad postignutim rezultatima, izabran sam u akademsko zvanje i od 2016. godine radim na sarajevskom sveučilištu.
Doktorat ste obranili na temu ‘Plodouživanje (ususfructus): primjena rimskog koncepta u dubrovačkom pravu’. Možete li nam ukratko pojasniti do kojih ste zaključaka došli?
-Mislim da se zaključci, a time i doprinosi mog doktorskog istraživanja, mogu promatrati na dvije razine. Na prvoj razini možemo kazati kako je to dogmatska romanistička analiza plodouživanja, kao instituta oblikovanog u rimskom pravu, koji postoji i danas i ima važnost i primjenu u pozitivnom, osobito nasljednom pravu. S druge strane, doprinosi se ogledaju u analizi procesa pravne recepcije, odnosno puteva preko kojih je rimsko pravo oblikovalo europsko pravo.
Na primjeru dubrovačkog prava, kao jednog mikroplana, analizirao sam konceptualne pojavnosti plodouživanja, koje potječu iz rimskog ili grčko-rimskog, odnosno bizantskog prava, i koje su oblikovane lokalnim specifičnostima poput slavenskog utjecaja ili lokalne komunalne socijalne politike. One su poslije transformirane naknadnim, tzv. učenim pravom sa srednjovjekovnih talijanskih sveučilišta, koje je opet oslonjeno na rimsko pravo. Tako oblikovano plodouživanje, duboko ukorijenjeno u rimsku pravnu tradiciju, nastavilo je recepcijski put sve do kraja postojanja dubrovačkog pravnog poretka.
Koliko je rimsko pravo prisutno u današnjem pravnom sustavu?
-Naš cjelokupni pravni sustav izgrađen je na rimskim temeljima. Rimsko pravo europskom je pravu podarilo pojmove, pravila, principe, praksu rješavanja praktičnih primjera, argumente, pravnu sistematizaciju itd. Ovo osobito dolazi do izražaja u privatnom pravu, gdje su transformacije kroz vrijeme gotovo beznačajne. Upravo se zato rimsko pravo nalazi na prvoj godini pravnog studija, kako bi se studenti uveli “u svijet prava”. Zbog izgradnje prava na rimskim temeljima, razumijevanje temelja privatnog prava u suvremenoj Europi nije moguće bez adekvatnog poznavanja načela, koncepata i prirode instituta rimskog prava, kao i njihove evolucije. Na kraju, zbog mjesta koje rimsko pravo zauzima u razvoju prava na Starom kontinentu, katkad se i cjelokupan europsko-kontinentalni pravni sustav naziva sustavom rimskog prava.
Jesu li pravo i pravda istovjetni pojmovi?
-Ovo je pitanje jako složeno i o njemu bismo mogli dugo razgovarati. Pojam prava ima različita značenja. Najšire bi to bila ukupnost pravnih pravila kojima su regulirani odnosi među ljudima u nekoj zajednici. Na nižoj razini to je skup normi o točno određenim pitanjima ili na individualnoj razini položaj pojedinca koji ga ovlašćuje da nešto čini ili ne čini tzv. subjektivno pravo. S druge strane, iznad svega ovoga u pravnoj teoriji je prepoznat i pojam prirodnog prava ius naturale, kao neotuđivog prava svakog čovjeka koje stječe svojim rođenjem i koje je u modernom razumijevanju blisko pojmu ljudskih prava. Pojam pravde se nadovezuje na prirodno pravo kao jedan ideal, koji čak ulazi u teološku sferu. Rimski pravnik Ulpijan pravdu je definirao kao stalnu i trajnu volju svakome dati pravo koje mu pripada (constans et perpetua voluntas ius suum quique tribuendi). Dakle, u procesu kreiranja i primjene prava idealu pravde je neophodno stalno i trajno težiti. Ipak, nesklad je neizbježan, za što su katkad odgovorni kreatori društveno-političkog uređenja i pravnog poretka, a katkad i oni koji primjenjuju pravo.
Kojim se trenutno temama, istraživanjima bavite?
U ovoj godini planiram završiti nekoliko istraživačkih poduhvata. Nadam se da ću uspjeti pripremiti za objavu dio istraživanja o podrijetlu i prirodi plodouživanja u dubrovačkom pravu. Ipak, trenutačno, a osobito u ovoj pauzi između dva semestra, imam zadatak završiti istraživanje o ulozi rimskog prava u procesu “europeizacije” prava u Bosni i Hercegovini, a koje bi trebalo biti objavljeno u jednom zborniku u Zagrebu.
Kako sam i naglasio, rimsko pravo temelj je europskog prava. U skladu s tim, imalo je osobito važnu ulogu u procesu oblikovanju bosanskohercegovačke pravne kulture od druge polovice 19. stoljeća. Tu su se nakon austrougarske okupacije 1878. godine zapravo susreli Istok i Zapad, odnosno rimska pravna tradicija s odlazećim osmanskim pravom. Do ovoga je došlo i zato što nova vlast, zbog šireg spektra društvenih i političkih okolnosti, nije odmah mogla pristupiti korjenitim izmjenama pravnog poretka, već se on mijenjao djelovanjem pravne prakse i postupnim promjenama pravnih propisa. Tako je na transformaciju osobito utjecalo pravničko obrazovanje činovnika iz Monarhije, među kojima su i neki profesori rimskog prava, kao i postupni razvoj znanosti rimskog prava unutar Bosne i Hercegovine. Ideje o važnoj ulozi rimske pravne tradicije u bh. kontekstu još uvijek su aktualne i zauzimaju osobito važno mjesto u kontekstu postsocijalističke tranzicije i napretka u integracijskim procesima, koji bi trebali donijeti opći društveni i gospodarski napredak i sigurnu budućnost.
U svibnju 2022. Mirza je predstavljao Bosnu i Hercegovinu u međunarodnom projektu za promociju mira i kulture dijaloga na Sveučilištu Roma Tre u Rimu, a tom je prilikom bio i na audijenciji kod pape Franja.
-Sudionici projekta bili su uglavnom mladi predstavnici sveučilišta iz različitih postkonfliktnih društava, osobito zemalja Bliskog istoka, kao što su Jordan, Sirija, Libanon, Izrael, Palestina i druge. U okviru projekta ukazana nam je čast da sudjelujemo na audijenciji kod pape Franje. To je bilo jedinstveno iskustvo. U okviru prijema u Apostolskoj palači imali smo priliku razgovarati i s tajnikom Svete Stolice. Tom su nam prilikom upućene poruke mira, dijaloga, suživota i tolerancije. Naglašeno je kako je pravdu u svijetu moguće osigurati samo zajedničkim naporima, u bratstvu i solidarnosti.
Trenutačno, zajedno s projektnim timom istraživačkog centra Giorgio La Pira rimskog sveučilišta La Sapienza, radim na pripremi Međunarodnog euroazijskog seminara iz rimskog prava na opću temu “Nemogući rat – neizbježni mir”, koji bi u rujnu 2023. trebao biti održan u Sarajevu i gdje bi znanstvenici koji se bave rimskim pravom iz zemalja od Kine do Brazila trebali analizirati rimsko iskustvo i koncepte prirodnog prava, prava migracija, ali i sukobe u privatnom pravu.
Dubrovnik se svojom slobodom dičio kao jedinim blagom, no shvaćanje slobode u doba Republike i danas dva su sasvim drugačija pojma. Možete li nam ih usporediti?
-Pojam slobode ima više značenja, slično kao i raniji spomenuti pojam pravde. U filozofsku sferu ne bih ulazio, ali kao pravnik mogu kazati kako ja slobodu doživljavam kao područje u kojem možemo djelovati bez nekih ograničenja. Mi smo katkad samoograničeni vlastitim principima i načelima, a katkad nam pravni okvir nameće ograničenja. Ipak, mi kao društvo pristajemo biti ograničeni jer smo svjesni da bi bez tih ograničenja vladala anarhija. To ne bi bilo društvo u kojem bismo voljeli živjeti.
Sloboda je za Dubrovnik značila puno. Po meni je to jedan od temeljnih simbola povijesti Grada. Kult slobode, libertas, očuvao se sve do danas. Naravno, on prvenstveno simbolizira političku slobodu koju su Dubrovačni osiguravali svojom mudrom politikom i diplomacijom. S druge strane, sloboda je bila važna i u sferi privatnog prava. O tome sam govorio u travnju prošle godine povodom obilježavanja 750 godina Statuta. Statut je na tragu rimskih načela slobodne ugovaranja i slobode oporučnog raspolaganja, dozvoljavao da Dubrovčani slobodno zaključuju ugovore i da određenoj mjeri raspolažu imovinom za slučaj smrti. Takav pristup zapravo jedan od temelja društvenog napretka. Kada ljudi ne bi imali mogućnost da slobodno raspolažu svojom imovinom, gubili bi motivaciju da je i stječu, što bi zajednice vodilo u propast.
Što je za Vas osobno sloboda?
-Slobodu na osobnoj razini doživljavam kao ideal života bez ograničenja, ali pritom sam svjestan da moja sloboda prestaje gdje ona počinje ugrožavati drugog, odnosno kako je poznati borac za ljudska Martin Luther King kazao, da njegova “sloboda završava tamo gdje započinje vaša”.
U slobodno vrijeme, Mirza Hebib voli putovati, čitati, pisati, boraviti u prirodi.
-Kad sam u Sarajevu idem na planine, a kada sam u Gradu šetam Gradom ili idem u Konavle, Primorje, na Pelješac i otoke. Moram biti iskren i reći kako mi se posao i hobi dobrim dijelom isprepliću. Tijekom studija i istraživačkih boravaka imao sam priliku u dužim ili kraćim intervalima boraviti u različitim europskim zemljama i upoznavati ljude, kulture, istraživati povijest i kulturnu baštinu na terenu. Nedavno sam boravio na jednomjesečnom istraživanju u Saarbruckenu, u srcu Europe, na sjecištu granica Njemačke, Francuske i Luksemburga. Prije nešto više od pola godine u Calabriji, na jugu Italije. Calabrija me osobito dojmila. Potpuno novo iskustvo Italije, malo divlje, ali opet tako lijepo. Volim to fotodokumentirati, a katkad nastanu i neki kraći eseji, koje objavljujem na društvenim mrežama ili u novinama, poput prošlogodišnjih tekstova o manje poznatim putevima Rima.
