Rodnu Australiju Miki Kojaković je prije 16 godina, zbog ljubavi, zamijenila Župom dubrovačkom, a lani je i ne znajući koliko će se svijet promijeniti, pokrenula posao iz vlastitog vrta. Uzgaja povrće i začinsko, ljekovito bilje koje ne koristi samo u kuhinji, već i u terapeutske svrhe za prirodno liječenje. Izrađuje maramice od pčelinjeg voska i višekratne blazinice od pamuka za čišćenje šminke. Od malena je, kaže, odgajana da štiti i čuva prirodu oko sebe, pa na ovakve načine vraća zemlji sve ono što je od nje i primila. Iako je morala svoj novi posao brzo prilagoditi uvjetima pandemije, kriza je nije pokolebala. “Smatram da u Hrvatskoj postoji stvarna i sve izraženija potreba, bolje rečeno potražnja za održivim ekološki prihvatljivim proizvodima, koji su proizvedeni bez upotrebe kemikalija i pesticida, stoga se nikad nisam ni mislila bazirati isključivo na turističku sezonu” rekla je Kojaković.
U Župi živite proteklih 16 godina. Zašto ste se odlučili napustiti Australiju i preseliti ovdje?
U Župu me dovela ljubav. Supruga Nikšu sam upoznala dok smo oboje radili na kruzerima. Njegova obitelj živi u Župi i vezan je za Župu. Za razliku od njega, ja sam oduvijek živjela nomadskim životom i više puta sam se selila i nikad nisam razvila posebnu povezanost s Australijom, gdje i danas živi moja obitelj i to je jedino što me vuče. Naravno, neke stvari mi nedostaju, ali prilagodila sam se i volim svoj život ovdje. Danas uživam u ljepoti, miru i dobroti Župe. U trenutku moje selidbe iz Australije, naši su sinovi, Jon i Jak imali dvije, odnosno tri godine. Smatrali smo da bi im tad seoba bila najmanje traumatična i kako bi im ta dob omogućila najbolju prilagodnu na novu sredinu. Obojica studiraju u Dubrovniku i za razliku od mene, koja se još uvijek borim s jezikom, pričaju hrvatski savršeno.
Koliko vam se bilo teško prilagoditi novoj sredini i drugačijoj kulturi? Što vam je predstavljalo najveći izazaov?
Moram priznati da mi je u početku bilo teško. Nisam imala prijatelja u Župi, supruga nije bilo mjesecima jer je bilo na brodu, a njegova obitelj nije znala engleski. Župa toga doba je manjkala raznim sadržajima, mnoge stvari nisu bile dostupne tako da mi je i najobičnija, svakodnevna, kupovina namirnica bila izazov. No, danas kad se osvrnem, ne žalim ni trenutka. Djeci smo priuštili sigurno, sretno i opušteno odrastanje. U međuvremenu sam stekla i brojne, dobre prijatelje na koje se uvijek mogu osloniti.
Što u svom vrtu zapravo uzgajate i na koji način?
Oduvijek smo za svoje potrebe uzgajali povrće, a prije nekoliko godina posadili smo limune i ostale agrume. Ne tretiramo naše voće i povrće pesticidima. Držimo i kokoši, koje nisu zatvorene u kavezu, već slobodno trčkaraju. Osim što od njih imamo jaja, koriste nam u borbi protiv nametnika na našim biljkama. Takav način uzgoja, bez upotrebe ikakvih kemikalija za mene je bio jedini izbor. Naime, kao terapeutkinja certificirana za prirodno liječenje, svjesna sam koliko je zapravo važna proizvodnja bez upotrebe kemikalija i pesticida. Na isti način uzgajamo i bilje, koje osim u kuhinji koristim i u terapeutske svrhe. Certifikat sam stekla 1993.,u Perthu u Australiji, a pri tome sam se usmjerila na područje aromaterapije i sportske terapije, a stekla sam i znanja i iz refleksologije, kako koristiti ljekovito bilje za tretiranje raznih tegoba te o terapeutskim učincima masaže.
Prije godinu dana, u prosincu 2019., naša je sugovornica, ne sluteći da će svijet ubrzo zahvatiti globalna zdravstvena kriza, koja će sa sobom donijeti i ekonomsku neizvjesnost, registrirala i otvorila paušalni obrt Mikki’s Croatian Kitchen. Ubrzo nakon toga i kako bi iskoristila vrijeme prije početka turističke sezone na dubrovačkom području, koju je namjeravala iskoristiti kao odskočnu dasku za svoj novi posao otputovala je u kratki posjeti obitelji, no zbog lockdowna, “zapela” je u Australiji na četiri mjeseca.
Nastojala sam to vrijeme konstruktivno iskoristiti. Potrudila sam se dodatno istražiti tržište ekoloških proizvoda, s obzirom na to da je Australija, pogotovo kad se usporedi s Hrvatskom, jako razvijena po tom pitanju. Sa sobom sam ponijela i svoj začinske mješavine te sam dio toga poklonila prijateljima i obitelji, a s ostatkom sam kuhala te sam ih tako imala priliku dodatno poboljšati. Po povratku sam uspjela supruga i sinove dodatno potaknuti, bolje rečeno nagovoriti da se više uključe u posao. Iako supruga nema veliki dio godine, pruža mi podršku i pomoć pri sadnji svega onoga što mi je potrebno, a sinovi iako su zauzeti obavezama na fakultetu, pomažu mi koliko mogu, pogotovo s fizički teškim poslovima. Iako me podupiru u svemu, još uvijek nisu pokazali želju da se više uključe. Dok su bili manji, radila sam, no ubrzo sam shvatila, pogotovo s obzirom na suprugov posao, da sam im potrebnija doma i odlučila sam pričekati dok se dovoljno ne osamostale kako bi se upustila u pokretanje vlastitog posla koji je za mene puno više od toga. Ovo je moja strast. Svjesna sam da je ovo početak i da je pokretanja posla proces, ali uživamo u svakom koraku.
Mješavine začina koje spominjete i prodajete. Što vas je zapravo potaknulo da uronite u taj svijet?
Godinama sam pripremala vlastite mješavine začina. Na to me ponukala jednostavna činjenica da mnoge začine koja sam koristila u Australiji ovdje jednostavno nisam imala gdje kupiti. Prethodno stečeno znanje iz aromaterapije mi je pritom bilo od velike pomoći jer sam bila svjesna i terapeutskih učinaka pojedinog bilja, a ne samo njihovih pojedinačnih nutritivnih vrijednosti. Prijatelji koji su imali priliku probati neke od tih začina, zamolili su me da ih pripremim i njima i tako je zapravo sve i započelo.
Pregledavajući ponudu na vašoj web stranici, Mikki’s Croatian Kitchen, primjetila sam da svi vaši proizvodi imaju jednak opis: ekološki prihvatljivi. Stoga pretpostavljam da je očuvanje i briga za okoliš nešto do čega vam je iznimno stalo te da ste na ovaj način pokušali dati svoj mali obol.
Odgajana sam sa sviješću da moramo biti odgovorni i čuvati svijet u kojem živimo. Prije četiri godine upoznala sam se s maramicama od pčelinjeg voska koje sam počela izrađivati, jer su odlična, ekološka zamjena za plastičnu i aluminijsku foliju koju svi svakodnevnom koristimo. U početku sam ih radila za vlastitu uporabu, potom sam ih počela poklanjati i prijateljima. Iako postoji mnogo vrsta takvih maramica koje se mogu kupiti putem Interneta, mnogi su se oduševili upravo mojim jer su znali da ih radim isključivo od lokalno nabavljeni i ekoloških materijala. Gdje god je to moguće inzistiramo na korištenju lokalnih proizvoda. Nedavno sam, nakon što sam shvatila koliki je zapravo negativni utjecaj jednokratnih blazinica za uklanjanje šminke, počela proizvoditi i vlastite napravljene od pamuka, namijenjenih za višekratnu uporabu. Smatram da svaka država na svijetu, pa tako i Hrvatska može napraviti više kad je u pitanju zaštita okoliša. To se odnosi na društvo, ali i na svakoga od nas. Dovoljno je recimo da proizvode koji imaju izrazito velik negativan utjecaj na okoliš poput plastike za jednokratnu uporabu, zamijenimo ekološki prihvatljivijim varijantama, poput one za višekratnu uporabu. Upravo samo zato i krenula s maramica od voska i blazinicama od pamuka. Tkanina se također može prenamijeniti i više puta koristiti. Prilikom izrade terapeutskih obloga za toplu i hladnu terapiju koji pomažu pri glavoboljama, menstrualnim tegobama, bolovima u leđima te ostalim oblicima bolova, trudim se u što je većoj mogućoj mjeri ponovno iskoristiti odnosno prenamijeniti tkaninu kako ona ne bi završila na otpadu.
Koliko je pandemija utjecala na vaš posao? Prepostavljam da je iznimno teško pokrenuti nešto novo, a da je to pandemija itekako otežala i donijela sa sobom neizvjesnost?
Zbog pandemije sam morala brzo prilagoditi način poslovanja. Smatram da u Hrvatskoj postoji stvarna i sve izraženija potreba, bolje rečeno potražnja za održivim ekološki prihvatljivim proizvodima, koji su proizvedeni bez upotrebe kemikalija i pesticida, stoga se nikad nisam ni mislila bazirati isključivo na turističku sezonu. Trenutačno svoje proizvode nudim putem svoje web stranice i Instagrama te organiziram kušnje na kojima svi zainteresirani mogu isprobati proizvode i naučiti kako ih najbolje koristiti, koje funkcioniraju na isti način kao i vinokušnje, u svom radnom prostoru u Mandaljeni. Naravno, sve je prilagođeno situaciji u kojoj se nalazimo. Potrebno se prethodno najaviti, nošenje maski je obavezno, a broj osoba sam ograničila na maksimalno tri. Po prirodi sam realist, te s jedne strane shvaćam da će u uvjetima pandemije, kad ljudi imaju manje novca na raspolaganju, izgraditi posao iz temelja, biti dodatno otežano, a s druge stane uvjerena sam u kvalitetu svojih proizvoda.
Koji su vaši budući planovi?
U budućnosti, namjeravam zainteresiranima ponuditi i radionice praktične primjene aromaterapije kod poteškoća sa sinusima, raznim alergijama, migrenama, glavoboljama i menopauzom. Planiram predstaviti i online radionice i tečajeve putem svoje web stranice. Vjerujem u svijetlu budućnost za Mikki’s Croatian Kitchen, a isto sam tako uvjerena da će se Hrvatska uskoro vratiti na put ka boljoj budućnosti. Nadam se da ćemo svi skupa pandemiju iskoristiti da bi na određeni način resetirali svoje živote. Vjerujem da ovu godinu mnogi smatraju istovremeno prokletstvom i blagoslovom. Naravno, tragičan gubitak života koji je zabilježen diljem svijeta nikad ne smije biti zaboravljen ali isto tako smatram da državama koje svoje gospodarstvo zasnivaju isključivo na turizmu, pa tako i Hrvatska, ova kriza treba biti podsjetnik, da se ne smijemo isključivo bazirati na jedan izvor prihoda.
S obzirom na to da ste vi svoj život u Australiji zamijenili Župom, kako gledate na brojne, pogotovo mlade Hrvate koji u potrazi za boljim životom odlaze iz Hrvatske?
Godinama gledam kako generacije mladih talentiranih ljudi odlaze iz Hrvatske, u potrazi za boljim životu, privučeni većim mogućnosti, boljim plaćama i drugačijim načinom života. Smatram da nije loše da provedu neko vrijeme u inozemstvu, da iskuse drugačije načine života, da upoznaju nove kulture i radnu etiku koja je drugačija od one u Hrvatskoj. Tragično je što ih se ne potiče na povratak kako bi sve ono što su naučili vanka mogli primijeniti ovdje i uvesti tako nužne promjene. Smatram da time ne bi umanjili ili obezvrijedili hrvatsku kulturu i način života, već da bi je obogatili. Smatram da se Hrvatska predugo „sakrivala“ pod velom turizma, te da može biti dio globalnog svijeta bez gubitka vlastitog identiteta. Smatram da bi svi mi, od nas roditelja, preko poduzetnika i na kraju političara trebali imati i pokazivati više vjere u mlade te osluškivati njihove ideje. Mladi su danas obrazovani, puno otvoreniji prema novim idejama, a ujedno ponosni na svoje nasljeđe. Smatram da bi ih, barem kad je u pitanju pokretanje i razvoj novih poslova, koji nisu povezani s turizmom, trebalo poticati na sve načine pa tako i investiranje, omogućavanjem poreznih olakšica.
