Pandemija koronavirusa iz temelja je promijenila naše život, a posebno se to odnosi na radne dane zaposlenih u zdravstvenom sustavu. Mihaela Gavranović, prvostupnica je sestrinstva koja posljednje četiri godine radi na poslovima medicinske sestre u ginekološkoj ordinaciji u Župi dubrovačkoj, a ujedno je jedna od medicinskih sestara koja je u travnju “otvorila” drive in testiranje u Studentskom centru. Za svoje zanimanje kaže da je poziv koji izvlači ono najljepše u ljudskom biću – čovječnost i predanost.
Mihaela je 35-godišnja Mokošanka, a prije Doma zdravlja Dubrovnik radila je na Internom odjelu OB Dubrovnik.
Zašto ste odlučili postati medicinskom sestrom?
Ovaj posao je poziv, koji traži ono najljepše u ljudskom biću, a to je čovječnost i predanost. Iskreno, kad sam odlučila upisati medicinsku školu, nisam bila svjesna što sve ovaj posao nosi, ali uvijek sam znala da želim pomagati onima kojima je to potrebno.
Trenutno radite u ginekološkoj ordinaciji u Župi, a prije toga ste radili u bolnici. Možete li usporediti ta dva radna mjesta?
U ginekološkoj ambulanti U Župi dubrovačkoj radim skoro četiri godine, prije toga sam deset godina radila u OB Dubrovnik. Promjena radnog mjesta, odnosno ustanove, bila je isključivo moja odluka. Poslovi medicinske sestre na primarnoj razini zdravstvene zaštite u odnosu na sekundarnu razinu su različiti s obzirom na zahtjevnost intervencija. Na primarnoj razini rad se najvećim djelom temelji na preventivnim aktivnostima, ali i na sekundarnim, ako govorimo o kroničnim bolesnicima koji trebaju kontinuiranu zdravstvenu zaštitu nakon izlaska iz bolnice. Rad na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite temelji se na zdravstvenoj skrbi osoba koje su zbog bolesti i liječenja zaprimljeni na bolničko liječenje. Moj rad, koji danas obavljam u ginekološkoj ambulanti, temelji se najvećim dijelom na preventivnim pregledima zdravih žena i trudnica.
Koliko je pacijentica prijavljeno u župskoj ordinaciji? I što zapravo Vaš posao obuhvaća?
Ambulantna je novijeg doba i broji oko 4000 pacijentica. Medicinska sestra je najčešće prva i zadnja u kontaktu s pacijenticom i pruža joj sve potrebne informacije. Prije početka radnog vremena pripremim ordinaciju, steriliziram instrumente te radim svakodnevne administrativne poslove. Tijekom pregleda asistiram ginekologu, obrađujem trudnice prije pregleda, što podrazumijeva mjerenje tjelesne težine, mjerenje krvnog tlaka te pregled urina.
Koliko je u zdravstvu bitan ljudski kontakt i lijepa riječ upućena pacijenticama?
Lijepa riječ svaka vrata otvara. Kao u svakom poslu tako i u ovom, komunikacija i odnos s pacijentima su jako bitni i sigurno utječu na zadovoljstvo pruženih usluga. Većini žena ginekološki pregled stvara osjećaj neugode, stoga je bitno stvoriti ugodan i opuštajući odnos s pacijenticama, kako bi one iz ordinacije izašle zadovoljne. Ostvarivanje kontakta s trudnicama, kroz dulji period, ostavlja poseban trag u ovom poslu. Najljepši dio je kad Vam se jave s najljepšom vijesti, da su na svijet donijele novi život. To svaki put iznova stvori poseban osjećaj zadovoljstva. Ponosni ste što ste bili prisutni u nečijem malom, ali jako bitnom poglavlju života.
Koliko je, po Vašem mišljenju, zapravo sustav primarne zdravstvene zaštite bitan? Vidite li prostora za daljnja poboljšanja?
Vrlo je bitan, a da uvijek može bolje, može! Tome se teži svaki dan, ali smatram da dosta dobro funkcionira s obzirom na sve okolnosti. Sigurna sam da se svi mi, dionici zdravstvenog sustava, trudimo svakodnevno doprinijeti poboljšanju, a time i većem zadovoljstvu naših pacijenata.
Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na Vaš posao, koliko ga je otežala? Je li došlo do reorganizacije?
Pandemija koronavirusa utjecala je i na organizaciju našeg posla. Ono što želim reći, bez obzira na sve zapreke i ograničenja, naša ordinacija je radila kontinuirano. Pregledi nisu nikada bili uskraćeni korisnicama naših usluga, a sve se obavljalo i dalje obavlja prema epidemiološkim uputama. Prvenstveno vodimo brigu da što manje dolazi do kontakata između pacijentica, na pregled se naručuje telefonski kako bi se izbjegle nepotrebne gužve u čekaonicama. Pregledi se obavljaju, ali uz epidemiološke mjere zaštite prostora, nas zdravstvenih djelatnika i pacijentica. Sve ostale usluge, koje ne zahtijevaju dolazak u ambulantu, kao recepti, uputnice, nalazi, obavljaju se putem telefona i maila.
Početkom travnja, u prvom valu epidemije, bili ste jedna od prvih medicinski sestara koje je radila na drive in testiranju u Studentskom domu? Je li Vas bilo straha s obzirom na to da smo u tom trenutku o virusu znali puno manje nego što znamo sad?
Tako je, jedna sam od medicinskih sestara Doma zdravlja Dubrovnik koja je „otvorila „ drive in testiranje, gdje sam u početku pandemije bila raspoređena. Naravno da sam i ja, kao i većina na početku osjećala strah od nepoznatog, međutim svakodnevnim oblačenjem zaštitnog odijela i ostale zaštitne opreme, prestanete o tome razmišljati. Od Vas se očekuje da radite posao kao da je običan radni dan. Kako je vrijeme odmicalo tako smo virus bolje upoznali i ušli smo u svakodnevnu rutinu rada i života s virusom unutar i izvan zdravstvenog sustava.
Zabrinjava li Vas trenutno stanje broja zaraženih i hospitaliziranih? Smatrate li da su mjere koje su trenutno na snazi dovoljne?
Svaki dan dolazi do povećanja broja oboljelih što svakako zabrinjava. Nažalost, osim oboljelih koji su dobrog općeg stanja, povećava se broj hospitaliziranih osoba s ozbiljnim zdravstvenim smetnjama. Nije nepoznanica da je zdravstvenih djelatnika i prije pandemije nedostajalo i da je teško raditi u ovakvim ograničenim uvjetima. Pitanje je koliko će to naš zdravstveni sustav moći podnositi. Važno je shvatiti ozbiljnost situacije i nastojati se ponašati odgovorno, jer vjerujem da svi imamo jednaku želju da se što prije vratimo našem „starom“, normalnom životu.
Zbog pandemije je ponovno u žiži javnosti nedostatak medicinskog osoblja. Što mislite da bi se trebalo napraviti?
Problema je sigurno puno i oni se godinama gomilaju. Potrebno je, barem što se tiče medicinskih sestara, prvenstveno napraviti izmjene u sistematizaciji radnih mjesta jer bi tako za početak došlo do vrjednovanja obrazovanja i jasno bi se radno mjesto vrjednovalo prema kompetencijama. Puno je prekovremenog rada i dodatnog angažmana s obzirom na deficit osoblja, a plaće su male, među najnižima u Europskoj uniji. Zdravstveni djelatnici koji trenutno rade u sustavu, bez obzira na kojoj razini zdravstvene zaštite, su na izmaku snaga. Važno je vratiti dostojanstvo i želju za radom u zdravstvenom sustavu jer kako sam, na početku rekla, ovo nije posao kao neki drugi, ovo je poziv.
Koliko je zapravo obrazovanje u vašoj struci bitno?
Obrazovanje i nadogradnja su vrlo bitni, kako u mom poslu, tako i u drugim poslovima. Već sam spomenula problem nepriznavanja obrazovne strukture medicinskih sestara, a znamo da je danas obrazovanje medicinskih sestara dosegnulo razinu doktorata. Da bi se medicinske sestre zadržale u našoj domovini, treba što prije početi uvažavati njihovo obrazovanje i znanje. Rad u zdravstvu iziskuje svakodnevno učenje. Što više znanje imamo to više možemo pomoći i sebi i drugima.
Kad niste na radnom mjestu, kako provodite vrijeme?
Trudim se to vrijeme iskoristiti što kvalitetnije. Ponekad je to šetnja u prirodi, druženje s dragim ljudima, a kad je god moguće, volim negdje otputovati.