Dubrovniknet u suradnji s časopisom Maslinar.com ovaj tjedan donosi maslinarski vremeplov. Kelti su maslinu smatrali drvom ravnoteže pa su joj tako posvetili jedan dan u godini, 23. rujna, kad noć i dan jednako traju, piše povjesničar Željko Krnčević.
-Poštovani čitatelji našeg i vašeg Maslinara. Evo sam ovih dana s našim maslinarskim vremeplovom “upao” opet u one naše slatke prapočetke. Gledajući jednu krasnu dokumentarnu emisiju o Odisejevom putu od Troje do njegove Itake. Neki misle i drugačije, stavljajući ovaj put čak i u naše krajeve. Mislim da je ipak Odisej plovio grčkim morima, a možda će jednog dana znanost i drugačije kazati.
Penelopina maslina
Dakle, ploveći prelijepim našim Mediteranom, ovaj put pred televizijom, a nadam se i uživo, naravno da je onaj maslinarski “crvić” tražio i podatke o našoj Maslini. Pa se sjetih i svog dragog profesora Ive Brešana i lektire u prvom srednje. Bodovalo se po značaju pročitane literature, a trebalo je sakupiti određeni broj bodova. Tako su Ilijada i Odiseja bile najjače. E, al’ onda je naš dragi profesor tražio detalje, da se uvjeri da je djelo pročitano. I tako meni eto, nakon odgledanih dokumentaraca i uživanja u Mediteranskom krajoliku prepunom predivnih maslina, padne na pamet jedan krasni detalj u kojem maslina ima itekako važnu ulogu. Sjetih se jednog izuzetnog detalja kako je mudra Penelopa iskušala svog Odiseja kojeg nije vidjela čitav niz godina.
Upravo je naša maslina potvrdila Penelopi da se njen Odisej vratio, a njemu njezinu vjernost. Jer, pošto ga nakon tolikih godina nije uspjela prepoznati, krenula je testirat je li i Odisej još jedan od mnogih udvarača. Pa naredi slugi da pomakne njihov bračni krevet. E, na ovo se Odisej naljuti.
Stvar je bila u tome da je on njihovu spavaću sobu u ona doba, prije odlaska u rat sagradio oko drevne masline, a od vrha drveta napravio im krevet. Njegova ljutnja i činjenica da je znao o kakvoj se sobi i krevetu radi, dokazala je Penelopi da je to upravo on, njen dugo iščekivani Odisej. Meni je ova priča iz Odiseje predivna. Pogotovo što je u njoj u glavnoj ulozi i naša maslina. A što nam svjedoči o tisućljećima najdražeg nam stabla na Mediteranu. Jer, nije baš mala maslina bila iz koje se mogao napraviti kraljevski bračni krevet. Ali, vratimo se iz Odisejeve pustolovine i prepustimo se ljubavi koju nalazimo u našoj Maslini.
Maslina u središtu društva
Ajmo ostati još malo u iskonu i vidjeti štogod o maslinarskim počecima. Tako znamo da je kod mnogih naroda i kultura maslina do danas zadržala svoju izuzetnu simboličku snagu. Mnoge priče već znamo. Ali, evo sam uspio pronaći podatak da su čak i Kelti štovali maslinu. Smatrali su je drvom ravnoteže. Interesantno je da su joj iz tog razloga čak posvetili jedan dan u godini, i to onaj 23. rujna, kad noć i dan jednako traju. Baš zanimljiv podatak. No, moramo svakako opet reći kako je u svim zemljama koje su Sredozemlje i koje graniče sa Sredozemljem drevna mudrost u čast čovjeka i Boga stavljala kulturu masline u centar organiziranog društva. Naravno, kao što već znamo, od onoga svakodnevnog, do vjerskog i nadnaravnog.
Ostavljajući i našeg slavnog Odiseja i Kelte, koji su nam, eto, ostavili lijepa svjedočanstva o našoj Maslini, morat ćemo se još jednom ovdje navratiti u staru Mezopotamiju, današnju Siriju, u prebogatu Eblu. Da vidimo, što će mnogima biti drago, i meni naravno, koliko se držalo u to doba do žena, koje su držale i više od tri “kantuna” kuće. Ovdje je maslina bila u središtu vrlo naprednog društva koje je bilo otvoreno svijetu. Upravo su maslina i maslinovo ulje činili veliko bogatstvo ove kulture. Žene su u Ebli imale značajne i prestižne položaje, plaće koje su čak bile i veće nego u muške populacije, a imale su i pristup najvišim položajima u državi. I kao što jedan kaže: “To nije samo pitanje erudicije. to je način tumačenja znakova iz daleke prošlosti iz koje izlaze iznenađujući bljeskovi mudrosti koji nam pomažu da bolje spoznamo samoga sebe.” Ovdje je, u Ebli, kraljevska moć bila povlastica kraljice, ženske loze. Napomenimo kako kralj nije postajao takav iz dinastičke nasljednosti. Dobivao je to ženidbom s kraljicom, koja je bila istinski i jedini nositelj kraljevske loze “.
Ritualno pomazanje
Vratimo se ovdje maslini, biljci punoj simbolike, biljci koja je kako kažu heliophilus, tj. ona koja voli sunce. Tako se vjerovalo da je upotreba maslinovog ulja upravo poput upijanja čiste sunčeve energije, upijanja u bit sunčevog bića, pa čak i organsku cjelinu planetarnog sustava uključujući i Zemlju. Citirat ću ovdje kolegu Pettinata koji kaže:” Smatra se da (maslina) generira ‘kozmičku’ svijest kod svojih korisnika i preuzimanje javne odgovornosti za nadahnuće, podršku i usmjeravanje života i sudbine čovječanstva. Izgubili smo razumijevanje za takve koncepte, ali oni su bili vrlo česti u to doba. Ovo je ‘cjeloviti’ koncept stvarnosti, metafizička vizija svijeta koja se provlači kroz svaku drevnu kulturu i koja je i dalje ostala u središtu humanizma na početku moderne znanstvene revolucije.”
Ajmo kazati i ono najvažnije kako je ritualno pomazanje maslinovim uljem u tadašnjim teokratskim društvima bilo rezervirano za samo tri kategorije ljudi: svećenike, kraljeve i proroke. Osim toga, i imamo opet i podatke o kraljicama i pomazanju. Naime, zapisi nam otkrivaju kako je ritual pomazanja bio rezerviran upravo za kraljicu i to tako da bi se na dan njezinog vjenčanja ulje slijevalo na njezinu glavu.
Eto, ovaj put smo s maslinarskim vremeplovom obišli Penelopinu ložnicu na maslinovom drvu, vidjeli da su i Kelti štovali maslinu, a da su u davna vremena kraljice i službeno bile šefice. Uz pomoć masline i uja. A tko zna što nam povijest još krije kad govorimo o našoj maslini. Tko zna koliko toga nije zapisano i zabilježeno, a bilo je. Dogodilo se. Na nama je da to pomalo otkrijemo, a moderne znanosti nam u tome pomažu. Do novog broja Maslinara, do nove “vožnje” u našem vremeplovu, čuvajte se i uživajte u mirima vaših maslinika. Jer, i to će jednog dana biti povijest…
IZVOR: Maslinar.com
