Stručni suradnik Maslinara, dr. sc. Kristijan Franin piše o tome kako točno dolazi do najznačajnije gljivične bolesti masline, paunovog oka te kako se boriti protiv njega.
Kada govorimo o zaštiti ne samo masline, već općenito neke poljoprivredne kulture, vjerojatno je prva asocijacija koja nam se pojavljuje uz taj pojam kemijsko sredstvo. Međutim, zaštita bilja je iznimno širok pojam i obuhvaća čitav niz mjera – od agrotehničkih, mehaničkih, preko fizikalnih i bioloških pa sve do kemijskih.
Nekemijske mjere
U integriranoj, a posebno ekološkoj proizvodnji, prednost svakako dajemo svim raspoloživim kako preventivnim, tako i kurativnim nekemijskim mjerama. Kemijska sredstva za zaštitu koristimo samo onda kada je to neophodno potrebno. Jedan od čestih problema koji se javljaju kod korištenja kemijskih pripravaka je stvaranje otpornih populacija nametnika.
Prilikom izbora sredstva prednost dajemo ekotoksikološki prihvatljivijim pripravcima uz strogo pridržavanje propisanih mjera uporabe. Pitanje koje se gotovo svakodnevno nameće proizvođačima je kako proizvesti kvalitetan plod, ostvariti očekivanu dobit, a pri tome očuvati okoliš i vlastito zdravlje.
Jedno od rješenja mogu biti tzv. botanički pripravci, najčešće su to vodeni ili alkoholni ekstrakti određenih biljaka koji se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji s kemijskim sredstvima. Na taj način smanjujemo dozu pesticida, pa dijelom i negativni utjecaj istoga. Neki istraživači navode uspjeh ulja nekih vrsta biljaka iz porodice Brassicaceae (kupusnjače) u smanjivanju infekcije paunovim okom.
Paunovo oko je najznačajnija i najraširenija gljivična bolest masline koja jako ovisi o klimatskim značajkama, posebno temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka. Uzrokuje otpadanje lišća, te postupno slabljenje stabla i snižavanje količine, kao i kvalitete plodova. Klijanje spora koje uzrokuju infekciju je posebno izraženo tijekom nešto hladnijeg i kišovitog vremena. Kiša je, osim toga, i važan faktor u širenju spora unutar krošnje.
Glavni krivac
Međutim, u nedostatku kiše, a pri relativnoj vlazi zraka većoj od 70 posto spore se šire i pomoću vjetra. Iako do infekcije može doći i kod vlažnosti zraka pri vrijednostima od 80-85 posto, ipak je glavni krivac za uspostavu bolesti kiša, odnosno mokar list. Uvjeti za infekciju tijekom ranog proljeća, osim, naravno, prisutnosti spora su i pogodni klimatski čimbenici, odnosno temperatura između 15 i 20oC i mokra površina lista najmanje 24 h. Staro lišće je prirodno otporno na infekciju, prema tome glavna zaraza se događa u periodu razvoja mladog lišća. Na području sjeverne hemisfere to razdoblje traje od ožujka pa negdje do sredine lipnja.
Drugi, ali i nešto manje značajan period za infekcije je u rujnu pa negdje do sredine listopada. U našim uvjetima, osnovno oružje za borbu protiv ove bolesti od dozvoljenih sredstava su pripravci na osnovi bakra (Cu-oksid, Cu-oksiklorid) i nekoliko organskih fungicida. Kada govorimo o tretiranju fungicidima bitan je ne samo izbor sredstva nego i optimalno vrijeme tretiranja. Neka istraživanja naglašavaju upotrebu antitranspiranata (npr. laneno ulje ili neki organski spojevi) kao jedno od mogućih rješenja u zaštiti. Antitranspiranti kao što im samo ime govori smanjuju transpiraciju, dakle gubitak vode putem lišća.
Ova sredstva prekrivaju površinu lišća, te djeluju preventivno, poput barijere koja sprječava penetraciju patogena kroz kutikulu lista. Točnije rečeno antitranspiranti formiraju vrlo tanki film koji odvaja površinu lista od vodenog sloja i na određeni način „dezorijentiraju“ kličnu cijev patogena. Osjetljivost, odnosno otpornost pojedinih kultivara spram paunovog oka je često povezana s debljinom kutikule (kože). Naime kutikula predstavlja mehaničku barijeru i onemogućuje proboj gljive u unutrašnjost lista.
Gnojidba je također bitan faktor u sprječavanju i smanjivanju zaraze. Dok povećana gnojidba dušikovim gnojivima povećava razvoj bolesti, gnojidba fosforom može smanjiti pojavu zaraze sa 30 na manje od 10 posto.
Korisne bakterije
Najnovija istraživanja u laboratorijskim uvjetima pokazuju mogućnost suzbijanja ove gljive uz pomoć nekih vrsta bakterija. Za sada su kao značajne agense u tu svrhu znanstvenici izdvojili rodove Pseudomonas i Bacillus (B. megaterium i B. subtilis). Bakterije sprječavaju širenje gljive na nekoliko načina, a to su stvaranje određenih kemijskih supstanci koje negativno djeluju na rast gljive te međusobno nadmetanje ovih mikroorganizama za prostor i hranjive tvari.
Rezultati istraživanja su pokazali da izolati navedenih bakterija mogu smanjiti klijanje spora za 94 do 96 posto. Posljedica toga je, naravno, jako smanjena mogućnost infekcije. Rezultati nekih od sadašnjih istraživanja bi u budućnosti mogli osigurati nova rješenja u suzbijanju ove bolesti korištenjem bakterije kao biološkog agensa.
Međutim, treba naglasiti da su sve to još uvijek ispitivanja u kontroliranim, laboratorijskim uvjetima i ne može se sa sigurnošću predvidjeti kakav će učinak ova metoda imati u praksi. Biološka metoda zaštite osim niza prednosti nad kemijskom može ipak imati i neke loše posljedice na ekosustav. Potrebni su, stoga, dodatni pokusi koji će biti provedeni u poljskim uvjetima i nakon kojih će i znanost i struka donijeti odluku o mogućnostima, ali i isplativosti korištenja ovakvog načina zaštite.
Zaštita od paunovog oka, kao uostalom i drugih nametnika masline, se ne može kvalitetno obaviti brzim i jednostavnim „potezom prskalice“. Radi se o prilično kompleksnom pristupu koji od proizvođača zahtijeva puno rada i neprestano učenje.
Novi broj časopisa Maslinar potražite na kioscima ili naručite na linku
