Uz pomoć Komentara novigradskog biskupa Tommasinija, povjesničar Maslinara Željko Krnčević u ovom nam broju priča priču o uzgoju maslina u Istri u sedamnaestom stoljeću.
I eto smo tako u kraju još jednog proljeća ispunjenog svim i svačim, kako u svakodnevici, tako i u maslinarskim dnevnicima. Na početku još jednog dugog toplog ljeta, tako kažu. Nadajmo se da ćemo odoljeti svim izazovima Prirode koju smo nažalost doveli do krajnjih granica. Nadajmo se da će i naša vječna Maslina izdržati sve ono što slijedi. Ipak, u svemu tome, veseli vidjeti uspjeh kolega, prijatelja i poznanika u protekloj maslinarskoj godini. I to diljem svijeta. Veseli što Hrvatska kao maslinarska regija dobiva svoje mjesto na svjetskoj karti. Pa na kraju, ulje iz naših krajeva je tu već više od 2000 godina. Sjetimo se onog liburnskog koje se patvorilo, ili onog istarskog koje se na dvorovima „pilo“, ili onog u kojem je uživao car Dioklecijan…
Biskupovi Komentari
Navratimo ovaj put baš u našu Istru koja je oduvijek bila izuzetno važna točka na maslinarskoj karti. Poslužili smo se radom kolegice Braić. Jedan od najznačajnijih autora u radu je biskup erudita Giacomo Filipo Tommasini, svećenik i znanstvenik (Padova, 17.11.1595. – Padova, 13.6.1655.). Bio je doktor teologije, polihistor, pisac filozofskih i nabožnih djela, biografija, eruditskih bibliografija, kataloga i „tabula“. Potomak stare plemićke obitelji podrijetlom iz Toskane (Lucca), otac Giacomo, majka Ippolita Panizzola.
Odbio je Tommasini imenovanje za biskupa Hanije na Kreti, a biskupom Novigrada u Istri postao je u prosincu 1641. Ta je biskupija bila siromašna zbog epidemija malarije, privatnih uzurpacija i sukoba s tršćanskim biskupom. Sredinom 17. stoljeća godišnji prihodi iznosili su joj samo 400 dukata, no za skroman život bili su dovoljni. Došavši u Rim po drugi put (1642.), položio je ispit kojem su uobičajeno bili podvrgnuti talijanski biskupi te ga je malo potom, iste godine, ustoličio kardinal Marcantonio Bragadin.
U Novigrad je stigao 2.XII.1642. Od tada pa do 1654. naizmjence je boravio u biskupiji (od prosinca do svibnja) i u Padovi (od lipnja do studenog). Stvarno je naš Tommasini bio veliki erudita, pisao o mnogim stvarima i surađivao s mnogim vrlim umovima toga vremena. Ali, ono što je nama ovdje važno je njegov De Commentarj. Značajno djelo u kojem autor ukazuje na društvene i gospodarske probleme tadašnje Istre osvrćući se na različite etnike koje su u njoj živjele. Djelo je nastalo na temelju znanstvenih istraživanja, prikupljanja arhivskih i knjižnih podataka, ali i obilazaka Istre. Uključivalo je to i proučavanja svakodnevnoga života njezinih žitelja, njihovih običaja, načina obrade zemlje, ubiranja plodova. O vjerovanjima, predrasudama i praznovjerjima. Uključivalo je to i floru, faunu… Ovo izuzetno je djelo ujedno i prilog povijesti, etnologiji, antropologiji, sociologiji, a naravno i poznavanju tadašnjega istarskog društva i prirodnog okoliša. Premda autorstvo neprijeporno pripada Tomasiniju, puno mu je podataka prikupio buzetski župnik Petar Flego.
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 76
