Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić osluškuje maslinarske razgovore i prenosi najvruće teme ove sezone – strane sorte i cijene
U posljednje vrijeme često pri susretu maslinara, umjesto pozdrava, čujemo pitanje a što ima novoga u maslinarstvu.
A istina je da među maslinama nema mira ni spokoja.
Nove sorte su posađene, a znanstvenici šute
Iz dana u dan čuju se neki novi nazivi sorti maslina, za koje ni najupućeniji maslinari nisu nikad čuli, a radi se o stranim sortama, ili kako bi stručnjaci rekli introduciranim. Uvoz je slobodan, ideš na izlet u Portugal, Španjolsku, Francusku i doneseš sa sobom sadnice maslina, ali i slike njihovih plodova. Priponavrneš, oglasiš i prodaješ, a naš svit zaluđen za pomodarstvo, kakva oblica, bjelica, lastovka, daj ti olianu, picual, agostinu, arbosanu, katarinu, arbekinu, sikititu i još neke, čija imena naš težak ne može ni izgovorit. Nitko ne pita kako će se ta sorta aklimatizirati, na koje je bolesti i štetnike osjetljiva, što je sa sušom, vitrom, posolicom, kakve je kvalitete ulje od svih tih stranih sorti, hoćemo li s tim sortama biti uspješni na svjetskim natjecanjima i tržištima, važno je strano ime. Ipak, moram priznati da imamo jednog mladog entuzijasta na Hvaru, zanesenjak čovik, priča o tim novim sortama kao da su mu iz dvora, ali za razliku od njega, naši maslinarski instituti i znanstvenici šute, to mi nije drago, a moglo bi bit i loše.
Cijene su na prvome mjestu
Drugo pitanje, ujutro najranije, pošto ti prodaješ ulje, jesi li ga proda, koliko i jel znaš di ima jeftinijega gnoja?
Za vrijeme prošlogodišnje berbe, pune su novine bile priča o tome kako će poskupiti maslinovo ulje, kako već u nekim velikim maslinarskim zemljama skače cijena i po 25 eura po litri i ne samo to nego i da nema, obećavalo je to. A onda došlo pramaliće, konobe pune ekstraverđine ulja, krenuli smo stidljivo sa 20 eura, a onda skalali na 15, ma i to je skupo Hrvatima, standard pada, a uvozni lobi krca domaće butige s uljem i prodaju ga po 5 eura.
Sve bi to bilo dobro da nam troškovi ne rastu, kao da smo ih zalivali s ureom, gnojivo od prošle godine, kada je poskupilo 30 posto, ove godine još 10 posto, sredstva za zaštitu isto 10 posto, poskupit će i prerada, a di to vodi, kako onda trgovci prodaju uvozno ulje po 5 eura.
Poskupile su i boce, čepi, etikete, analize, natjecanja, transport, trgovačka marža i pdv, kontrole kvalitete nema, čim se napiše da je iz EU, više ga nitko ne kontrolira.
Ne samo to, Ministarstvo poljoprivrede kupilo je dronove i sve snimaju iz zraka, pa ako na vrijeme nisi pokosio travu, nema poticaja, restrikcija, u crvenom si. Pa EU svaki dan donosi nove direktive, koje naši prihvaćaju bez pogovora, prevode i dijele okolo, puste administrativne obaveze, moraš vodit dnevnik, ovjeravat, slat zemlju na analizu, polagat ispite, pisat račune ako što prodaš, slušat predavanja.
I na kraju, oćemo li i mi, kao maslinari iz cile Evrope izać na demonstracije s traktorima – a čime, možemo s najjačom tehnikom, tresačicama i kosačicama, asti ga miša ča bi nam se smijali!
