Suradnja portala dubrovniknet i časopisa maslinar.com nastavlja se i ovoga tjedna i to člankom o samim temeljima maslinarstva. Povjesničar Maslinara zavirio je u stari Časopis Maslinarstvo čiji je prvi broj izašao 1956. godine u Splitu i u njemu pronašao napredna razmišljanja.
Nezamjenjivo ulje
U našim primorskim krajevima, gdje se ishrana pučanstva pretežno zasniva na ribi i povrću, maslinovo ulje predstavlja nezamjenjivu masnoću
Važnost
Prehrambena industrija, a posebno industrija za preradu ribe, konzumira godišnje velike količine maslinova ulja
Pregaoci
Tada su „pregaoci“ maslinarstva uz ostale bili Andrija Tambača, Petar Dalbelo i Edmund Modun
Dragi naši čitatelji. Evo nas i u našem maslinarskom vremeplovu, u povijesnim temeljima onoga čime se danas s guštom bavimo, a to je naša Maslina. Tisućama godina raste u našem okruženju, grije, hrani, liječi … Mirno i dostojanstveno samo kako ona zna. A toliko malo od nas traži. Ljubav i pažnja prema njoj višestruko se vrati. Ne mislim samo na materijalnu korist, valjda ni ona nije uvijek najvažnija. Kad se istinski brinemo o njoj, uvijek će nam i vratiti. Nekad manje, nekad više. Pišući ovo, promislih na to kako nam je evo već drugi broj našeg Maslinara obavijen zbivanjima oko Corone. One, koja nas je možda vratila malo Prirodi. Vratila malo Maslini i Zemlji i Pomidori i Kumpiru. Pa kad malo promislimo, onda vidimo kako se s raznim Koronama bori i naša Maslina. Tisućljećima, stoljećima, godinama … Pa se lijeka uvijek nekakvog nađe. Tako će valjda i sada. I onda se rješimo muhe, a dođe moljac… Tako u krug, uvijek nešto.
Povijest učiteljica
A da je povijest učiteljica života, davno smo se uvjerili. U mnogočemu pa tako i u našem maslinarstvu i uljarstvu. Kako mi se povijest maslinarstva zahvaljujući našoj urednici i šjor Sinaju uvukla pod kožu i bez toga jednostavno ne mogu, tako sam često i po arhivima, časopisima i knjigama gdje uvijek iz prikrajka naiđe neka nova „lovina“. Ovaj sam put „loveći“, došao do „lipog bokuna“. Časopisa Maslinarstvo. Organ Jugoslavenskog udruženja proizvođača i prerađivača maslina iz Splita. Prvi broj iz prosinca iz 1956. Davno bijaše. Čak prije rođenja pisca ovih redaka koji je uletio klizećim startom u sedmu deceniju ovoga lijepoga koje se zove – život.
Tako me ova priča iz 1956. podsjeća na onih nekoliko u 20. stoljeću koje su na kraju završile osnivanjem Zadružnog saveza Dalmacije, ali naravno i na onu kad se krenulo u časopis Maslina a onda u naš Maslinar. Zahvaljujući uglavnom dvojcu gore spomenutom. Treba netko kresnuti iskru koja će rasplamsati vatru. Od sitnog kremena zapaliti „prijateljsku“ vatru. I sam sam hvala Bogu svjedok o tome koliko je naše maslinarstvo, a posebice uljarstvo uznapredovalo u zadnjih ajmo reći, dvadeset godina. Pisali smo o tome i opet ćemo. Zadovoljstvo nam je.
A dok i mi sami ne postanemo povijest, vratimo se onoj 1956. i prvom broju časopisa Maslinarstvo. Tada su „pregaoci“ maslinarstva uz ostale bili Andrija Tambača, Petar Dalbelo i Edmund Modun. Održalo se i Savezno savjetovanje o problemima maslinarstva i uljarstva i to u Splitu, 21. i 22. lipnja 1956. Znači pred pune 64 godine. Glavni referat o Stanju, problemima i perespektivama maslinarstva i uljarstva U FNRJ održao je prof. Josip Zec, a uz njega i ing. Franjo Tabain, ing. Milan Ređić, ing. Ante Tominić i ing. Slobodan Bačić.
Redakcioni odbor
Za to vrijeme izuzetni znalci. Pročitajmo što između ostalog „Redakcioni odbor“ časopisa kaže u Uvodnoj riječi.
…Stanje u kojemu se nalazi maslinarstvo i uljarstvo na području primorja FNRJ nužno zahtijeva, da se pristupi rješavanju mnogih stručnih i ekonomskih problema, kao i poduzimanju niza mjera, kako bi maslinarstvo dobilo onaj značaj, koje je stoljećima imalo u ekonomici ovoga kraja… Ovaj časopis obrađivat će stručna i ekonomska pitanja; objavljivati naučna dostignuća iz maslinarstva i uljarstva; obavještavat će o stanju i mjerama, koje se poduzimaju za unapređenje maslinarstva i uljarstva u drugim zemljama; informirat će svoje članstvo o radu Udruženja i o poduzimanju akcija, koje su od interesa za brže i uspješnije unapređenje maslinarstva i uljarstva kod nas…
Ne bih htio biti pristran, ali, ipak mi se čini da su časopisi o maslinarstvu i uljarstvu novijega doba ipak više postigli od ovoga iz 1956. Naravno, o tome će netko zasigurno napisati i „debelu“ sociološku studiju. Pa tako piše … Svoj cilj časopis će moći ostvariti, ako u njemu bude surađivao što veći broj poljoprivrednih stručnjaka, ekonomista, zadružnih radnika, pa i sami proizvođači. Očekujemo da će pokretanje ovog časopisa pridonijeti pravilnijem rješavanju mnogih problema koji čekaju rješenje, i na taj način dati svoj prinos općim nastojanjima, koja naša društvena zajednica ulaže za socijalističku rekonstrukciju poljoprivrede naše zemlje…
Lijepo zamišljeno, ali … Ne bih se htio miješati u tuđe struke, ali mislim da je tih godina za razvoj maslinarstva (barem po onome što sam vidio u svom okruženju) bilo negativno i to što je prevladavala loza, a i mnogi ljudi su „izvučeni“ sa sela kako bi bili pregaoci u industrijalizaciji zemlje. U skladu sa socijalističkom rekonstrukcijom svega. Nečeg s uspjehom, nečeg bez uspjeha, štaviše … Ali, prepustimo to nekom drugom, a mi se s užitkom vratimo peru našeg Edmunda Moduna koji u prvom broju Maslinarstva piše članak naslova Stanje maslinarstva i uljarstva na području FNRJ. Pošto ćemo se ovom članku morati vratiti još jednom jer je pun zanimljivosti, pročitajmo što gospodin Modun kaže.
Najvažnija grana
Maslinarstvo je uz vinogradarstvo najvažnija grana poljoprivredne proizvodnje na našem obalnom području. S obzirom na relativno nepovoljne ekološke prilike u Primorju, maslina je po svojim biološkim karakteristikama najpodesnija drvenasta kultura za ove krajeve, jer vrlo dobro podnosi sušu i zadovoljava se krševitim terenima. Ekonomska važnost maslinarstva ogledava se u tome, što maslina predstavlja za proizvođača višestoljetnu osnovnu glavnicu, pa je značajan faktor gospodarske stabilnosti u ovim krajevima. U našim primorskim krajevima, gdje se ishrana pučanstva pretežno zasniva na ribi i povrću, maslinovo ulje predstavlja nezamjenjivu masnoću. Prehrambena industrija, a posebno industrija za preradu ribe, konzumira godišnje velike količine maslinova ulja.
Kako zanimljiva razmišljanja iz vremena ne baš tako davnog. Za ono vrijeme itekako napredna. Ali, kako je sve izmjenjivo, pa tako i to, interesantno je vidjeti kako se mnogo stvari od tog doba promijenilo. Ipak, čini mi se, za maslinu nabolje. A kao što rekoh, gospodinu Edmundu ćemo se još vratiti, ali pročitajmo nešto zajedno. Neću ništa komentirati, komentirajte kako hoćete, svak po svome. A komentara može biti bezbroj. Dakle,
Možemo slobodno reći, da se donedavno u pitanju unapređenja maslinarstva kod nas nije poduzimalo ništa ozbiljno. Međutim stalan deficit u masnoćama, mogućnost boljeg iskorišćavanja prostranih površina krševitih terena na području našeg Primorja, pitanje zaposlenja viška radne snage na selu, koje će se neminovno ukazati već u bližoj budućnosti, kao posljedica dosta jakog priraštaja pučanstva kod nas, nameće nam dužnost da i mi poduzmemo potrebne mjere za unapređenje maslinarstva.
Dragi šjor Edmunde, nešto ste pogodili, nešto pogriješili. A vi dragi naši maslinari, uživajte u svojim maslinicima. I, čuvajte se, proći će i ovo…
izvor: maslinar.com
