Suradnja portala Dubrovniknet i časopisa Maslinar.com u ovome broju Dr.sc. Marin Krapac odgovara na brojne upite o sadnji stranih sorti koja odnedavno postaju sve popularnije među hrvatskim maslinarima
Introdukcija (lat. introductio = uvođenje) predstavlja uvođenje sorte ili biljne vrste u proizvodnju u novom proizvodnom području. Prilikom uvođenja sorte u uzgoj na nekom novom području važno je poznavati klimatske prilike koje vladaju u izvorišnom području uzgoja sorte kako bismo mogli pretpostaviti kakve će rezultate u proizvodnji sorta mogla dati prilikom introdukcije na novo uzgojno područje.
Introdukcija u Istri
Introdukcija masline kao kulture i njenih sorata traje, još od antičkih vremena, jer je maslina vrsta čiji se gen-centar nalazi na području Bliskog istoka, odnosno današnjih država Sirije, Izraela i Turske. Tijekom višestoljetne kultivacije, pojedine sorte su se udomaćile i prilagodile uzgojnim uvjetima na nekom području te za njih možemo reći da su autohtone. Iako ne postoji podatak o periodu koji bi neka sorta morala zadovoljiti kako bi se tvrdilo da je sorta autohtona na određenom uzgojnom području, u praksi se govori da je sorta autohtona ukoliko je prisutna više od 200 godina.
U Republici Hrvatskoj se nalazi veliki broj autohtonih sorti maslina, od kojih su neke poznate, istražene i gospodarski valorizirane, dok su druge još uvijek neistražene i predstavljaju vrijedan genetski materijal. Tijekom duljeg vremenskog perioda autohtone sorte su se dobro prilagodile uvjetima tla i klime (pedoklimatskim uvjetima) područja na kojem se nalaze i uzgajaju.
Neke su introducirane sorte, zbog svojih gospodarskih (visoka i kontinuirana rodnost i/ili visok udio ulja) te bioloških (otpornost na niske temperature, sušu te bolesti i štetnike) karakteristika prisutne na svim kontinentima i uzgojnim područjima, dok su druge ograničene na uže uzgojno područje.
Introdukcija u Istri doživljava svoj zamah tijekom druge polovice 20 stoljeća, kada započinje intenzivnija sadnja ponajviše talijanskih sorata u novim plantažnim nasadima. Ove plantaže maslina podižu se kroz FAO program za razvoj maslinarstva i preradu maslinovih plodova u ulje koji je prihvaćen 1978. godine. Tada se podižu maslinici na lokacijama Larun kraj Poreča i Radini pokraj Umaga ponajviše talijanskim sortama Leccino, Moraiolo, Frantoio, Pendolino, Rosciola, Ascolana Tenera, Maurino, Cucco, Itrana te ostale manje zastupljene talijanske sorte. Od francuskih se sorata sadi Picholine, dok su od španjolskih uvezene Manzanilla, Hojiblanca i Picual.
Najraširenije sorte
Može se postaviti pitanje zašto se novi plantažni nasadi krajem 70-ih i početkom 80-ih godina 20. stoljeća u Istri nisu podizali domaćim sortimentom? Jedan je od razloga nedostatak dovoljnih količina sadnog materijala za sadnju većih površina novih maslinika.
Od sorata koje su introducirane u Istru putem FAO-vog programa, najraširenijaLeccino koja se zbog toga što je stranooplodna u maslinike sadi zajedno sa sortom oprašivačem Pendolino čiji je udio u maslinicima oko 10 posto. Osim Pendolina za Leccino su još dobri oprašivači Moraiolo, Maurino i Frantoio. Od talijanskih sorata zastupljene su još i uljna sorta Frantoio te sorta kombiniranih svojstava (uljna i stolna – za konzerviranje plodova) Ascolana Tenera.
Sorta Leccino uzgaja se u talijanskim pokrajinama Toskani i Umbriji, a zbog toga što ima visoku i stabilnu rodnost raširena je u cijelom svijetu. U uzgojnom području Istre postiže i visoku kakvoću djevičanskih maslinovih ulja koja karakterizira slabije izražena gorčina i pikantnost. Leccino je sorta koja pokazuje višu otpornost na gljivicu Spilocaea oleagina, koja je uzročnik bolesti paunovo oko te bakteriju Pseudomonas savastanoi, koja je uzročnik raka masline, no prema podacima talijanskih autora jako je osjetljiva na višu koncentraciju soli u tlu. Zbog toga se ovu sortu ne preporuča saditi u područjima blizu morske obale koja su izložena posolici.
Francuske sorte
Frantoio je također talijanska sorta koja je vrlo osjetljiva na bakteriju Pseudomonas savastanoi uzročnika raka masline, a intenzivnija primjena tresača prilikom berbe plodova posljednjih godina utječe na viši udio makro- i mikrooštećenja na granama kroz koje ovaj patogen ulazi u biljku. Prema organoleptičkim karakteristikama, monosortna ulja ove sorte imaju izraženiju gorčinu i pikantnost. Frantoioje samooplodna sorta, a dobar je oprašivač za Leccino.
Ascolana teneraje talijanska sorta kombiniranih svojstava, odnosno može se koristiti za proizvodnju djevičanskih maslinovih ulja i stolnih maslina. Vrlo je osjetljiva na maslininu muhu, a slabo do srednje na uzročnika bolesti paunovo oko. Zbog toga je kod uzgoja ove sorte potrebno voditi računa o pravovremenoj i odgovarajućoj primjeni sredstava za zaštitu bilja kako plodovi ne bi bili crvljivi, a pogotovo ukoliko je riječ o plodovima koji su namijenjeni za konzerviranje. Stranooplodna je, a dobri oprašivači su joj Itrana, Rosciola i Santa Catarina. Zbog blagog ulja nosi još i naziv Oliva dolce (slatka maslina), a osim slabije izražene gorčine i pikantnosti djevičanska ekstradjevičanska maslinova ulja ove sorte karakterizira kompleksna aromatika koja se očituje u izraženim voćnim mirisima.
Od francuskih sorata najraširenija je sorta Picholine, odnosno Picholine Languedockoja je također sorta kombiniranih svojstava. Ova je sorta srednje osjetljiva na maslininu muhu, a tolerantna je na paunovo oko. Ima redovite i visoke prinose.
U pojedinim su maslinicima još i slabije zastupljene ostale talijanske sorte Coratina, Rosciola, Maurino, Moraiolo, te španjolska sorta Arbequina.
Klimatske promjene
Kod sadnje maslinika, a prilikom odabira sorte, neovisno o tome da li je riječ o autohtonim ili introduciranim sortama, potrebno je voditi računa o proizvodnim karakteristikama (visini i stabilnosti uroda), otpornosti na biotske (bolesti i štetnici) i abiotske (suša, niske temperature, posolica) čimbenike te količini i karakteristikama ekstradjevičanskog maslinovog ulja.
Klimatske promjene, kojima već svjedočimo, prema prognozama klimatologa u budućnosti će biti još izraženije što će se očitovati višim temperaturama i manjom količinom oborina. Ove će promjene rezultirati i potrebom za promjenom sortimenta maslina, odnosno moguća je izraženija introdukcija sorata koje su otpornije na sušu i visoke temperature.
Naše autohtone sorte su prirodno bogatstvo Republike Hrvatske koje trebamo istraživati, vrednovati i očuvati, ali ne treba odbacivati strane sorte dobrih proizvodnih karakteristika i organoleptičkih svojstava ekstradjevičanskih maslinovih ulja.
Izvor: Maslinar.com
