Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u 1914. godinu i otkrio bolesti koje su tada napadale maslinu i kako (ni)su se ondašnji maslinari protiv njih borili
Dragi naši maslinari, evo nas opet u “sedlu” nakon zla koje nas je zadesilo. Ali, čvrsta smo mi korijena. Duboko posađenog pod zemlju. Nadam se da smo svi skupa ovo prebrodili. A hoće li nas opet zahvatiti? Tko zna. Nadajmo se najboljem. No, kao i sve drugo, i „maslinarstvo u doba korone“ se nije dalo. Preživjeli smo i idemo dalje.
Nered u Kolumbiji
Kad smo već kod naslova knjige dobrog starog G. G. Márqueza „Ljubav u doba kolere“, spomenimo da je naša ljubav prema maslini jednaka onoj glavnih likova u ovoj knjizi. I kako nam znatiželja „ne da mira“, tako smo eto malo zavirili i u stanje maslinarstva u Márquezovoj Kolumbiji. Nikad tamo zbog specifične klime nije bilo nekog velikog maslinarstva. Uzgajali su ih svećenici od 17. stoljeća da bi kasnije proizvodnja bila i malo veća. No, u Kolumbiji sve donedavno nije bio običaj konzumirati maslinovo ulje, tako da možda nije ni naš García guštao u njegovim blagodatima. No, tko zna? Jer, pjesnici su čuđenje u svijetu.
Ovo pišem jer ipak ima poveznicu s ovim člankom. Naime, nakon nasilja koje je sredinom 20. stoljeća zavladalo Kolumbijom, i maslinici su pretrpjeli veliku štetu od koje se i nisu baš oporavili. Postalo je preopasno da bi vlasnici i proizvođači maslina ostali na tom području. Iz sigurnosnih razloga bili su prisiljeni napustiti svoju zemlju, a maslinici su bili prepušteni sami sebi. Mnogo je maslina nažalost posječeno i korišteno za ogrjev.
Desetljeća kasnije nasilje je prestalo i maslinari iz doline Valle de Saquencipá mogli su se pomalo vraćati u maslinike. No, zatekli su masline zaražene mnogim bolestima.
Skraćena verzija teksta objavljenog u 64. broju časopisa Maslinar
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
