U ovotjednom izdanju portala Dubrovnikneta i časopisa Maslinar.com govorimo o propolisu. Propolis se koristi kao zaštitno sredstvo u preventivi razvoja biljnih bolesti i to u obliku otopine.
Propolis je biljna smola, koju pčele nalaze u pupoljcima i cvijeću različitih biljnih vrsta, a posebno ga puno ima u pupoljcima divljeg kestena, bora, smreke i drugom bjelogoričnom i crnogoričnom drveću. Pčele ga sakupljaju najviše krajem jeseni, kada nema nektara u prirodi, a služi im kako bi začepile rupe u košnici i suzile ulaz u košnicu pred zimu.
Koriste ga još i za dezinfekciju stanica saća, ali i za oblaganje mumificiranje raznih uljeza u košnicu koje ne mogu ubiti, iznijeti vani, stoga ih pretvore u mumije. Kemijski sastav propolisa je veoma složen, pronađeno je preko 150 komponenata, od kojih su najpoznatije i najvažnije razne biljne smole, vosak, balzam, esencijalna ulja i različite organske tvari.
Riječ propolis po nekima dolazi od grčke riječi pro-pred i polis–grad, što bi značilo zaštita od ulaza u grad (košnicu), dok drugi smatraju da riječ potječe od latinske riječi propoliso, što znači zamazivati – zaglađivati.
Protiv ušiju
Kada propolisom u obliku uljne, alkoholne ili vodene otopini prskamo stablo, sigurno uništavamo lisne i štitaste uši na maslini. Nekolicina entuzijasta, maslinara sa Brača, već nekoliko godina radi na priznavanju efikasnosti u liječenju pojedinih gljivičnih, bakterijskih i virusnih oboljenja masline upravo pripravcima na bazi propolisa.
Sve je počelo s radom prof. Pecchiaija s Eubiotičkog centra iz Milana, koji je među prvima objavio pozitivne rezultate ispitivanja efikasnosti propolisa u zarazama u poljoprivredi. On je istaknuo kako su najvažniji sastojci propolisa vitamin PP i flavonoidi (vitamin P). Organska komponenta je podijeljena u tri grupe i to: polifenoli (aromatske tvari, fenoli, alkoholi i aromatski aldehidi); terpeni (esencijalna ulja) i različite tvari (aminokiseline, polisaharidi, minerali, vitamini A, B, C i E grupe.
Propolis može biti apsorbiran lisnim i korijenovim sustavom, kada u biljci potiče prirodne obrambene mehanizme antimikrobnog i stimulirajućeg djelovanja. Propolis se koristi kao zaštitno sredstvo u preventivi razvoja biljnih bolesti i to u obliku otopine. Kada otopinom propolisa prskamo masline u kasnu jesen ili kod blage zime, stimuliramo vegetativni porast s prijevremenom cvatnjom i dozrijevanjem plodova, a kada propolisom u obliku uljne, alkoholne ili vodene otopini prskamo stablo, sigurno uništavamo lisne i štitaste uši na maslini. Propolis u hidro-alkoholnoj otopini, sam ili s dodatkom
Tinktura – alkoholna otopina
Za spravljanje tinkture od propolisa najidealnije je koristiti dinaturirani alkohol u omjeru 1 litra na 350 grama čistog propolisa, ili ako koristimo ostatak propolisa od filtriranja vodene otopine, također 1 litra alkohola na 300 grama ostatka propolisa. Tinktura je spremna za uporabu nakon tri tjedna močenja uz svakodnevno miješanje, s tim da se zadnja tri dana tinktura ne miješa kako bi se talog propolisa deponirao na dnu i tako nam olakšao filtriranje sumpora, kada je učinak djelotvorniji, daje odlične rezultate kod liječenja gotovo svih biljnih bolesti koje napadaju maslinu, a posebno čađavice.
Hidro-alkoholna otopina
Ovakav način tretiranja masline raširen je u ekološkom uzgoju, a otopina se spravlja tako da se pomiješa 100 grama vodene otopine i 100 grama alkoholne otopine i sve skupa pomiješa sa 100 litara vode. Maslina se tretira svakih 15 dana, sat vremena nakon zalaska sunca iz razloga što sunčeve zrake negativno djeluju na propolis.
Autor: Sinaj Bulimašić, izvor: Maslinar.com
