Prije sedam godina Marija Alfirević nije imala nikakvog planinarskog iskustva, ali je nošena željom za pomicanjem vlastitih granica odlučila sudjelovati u ekspediciji Hrvatskog planinarskog društva Sniježnica i uspeti se na najveći vrh Afrike Kilimanjaro. Nakon toga planinarenje i speleologija postali su sastavni dio njezinog života. Danas je predsjednica HPD Sniježnica, a odnedavno i članica Hrvatske gorke službe spašavanja. Aktivno radi i na uređenju budućeg Camina Dubrovnik – Međugorje, a sve to uz redovni posao u British Airwaysu.
Marija je po zanimanju inženjer nautičkog turizma, a u njezinom životu i glazba ima posebno mjesto jer je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer glazbenik violist. Već 17 godina radi za British Airways kao voditeljica poslova vezanih za prihvat i otpremu putnika na 4 zračne luke u Hrvatskoj. A kako je počela planinariti?
-Prije sedam godina sam se prijavila na ekspediciju Kilimanjaro u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Sniježnica, bez prethodnog planinarskog iskustva, ali sa velikom željom za avanturom i pomicanjem vlastitih granica. Tijekom priprema za ekspediciju, od voditelja i ostalih sudionika, imala sam priliku naučit sve potrebno za sigurno i ugodno kretanje u planinama, kao i nabaviti svu potrebnu planinarsku opremu. Nakon pripremnih uspona te onog na najveći vrh Afrike u siječnju 2018. godine, bilo mi je jasno da se rodila ljubav i da će planinarenje postati nezaobilazan dio mog života. Po povratku iz Afrike sam se učlanila u „Sniježnicu“, a onda krenula u planinarsko obrazovanje. Najprije sam završila Opću planinarsku školu, pa potom Speleološku školu, a na kraju i obuke Hrvatskog planinarskog saveza, nakon kojih sam postala markacist (osoba koja označava planinarske staze) i vodič za ljetno planinarenje.
Zašto su te planine fascinirale?
-Boravak u prirodi oduvijek me privlačio, a bivanje u planinama, kao i u podzemlju (špiljama i jamama) posebno me ispunjava. Prizori planinskih krajolika ili potpuna tišina podzemlja čine da se osjećam jedno s prirodom. Sav stres i brige iščeznu. Također, planinarenje i speleologija donijeli su mi i divna poznanstva i dragocjena prijateljstva. Planinarenje i speleologija prožeti su izazovom i avanturom, a bude i želju za pomicanjem vlastitih granica. Istodobno, uče nas strpljivosti, poniznosti i zahvalnosti. Zato ih jednostavno obožavam.
Kad si se i kako počela baviti speleologijom?
Prije tri godine završila sam Speleološku školu u organizaciji HPD Sniježnice. Škola se sastojala od niza predavanja i vježbi na terenu, a nakon toga imala sam priliku sudjelovati i u stručnim seminarima te dodatno usavršiti određena znanja i vještine. Silazak ispod zemlje donio mi je jedan sasvim novi i do tada potpuno nepoznati svijet.
Ona zahtjeva dobru psihofizičku spremnost, kondiciju i posebnu opremu. Boravak u podzemlju zna biti iscrpljujući – mokro je, blatno i hladno. Ali, bez obzira na sve, znatiželja i želja da istražite neki novi dio čudesnog podzemlja, kako bi uživali u predivnim prizorima i špiljskim ukrasima, jača je od svega. U sklopu istraživanja speleoloških objekata radi se i topografsko snimanje te izrada nacrta speleološkog objekta.
Što bi izdvojila kao najljepše i najteže iskustvo planinarsko i speleološko?
Najljepše, a ujedno i najteže, planinarsko iskustvo bilo je uspon na Kilimanjaro. U speleologiji bi to bio posjet jami Pepelarica na Velebitu. Tu smo, zaista uživajući cijelo vrijeme, došli do 343 metra ispod površine. Naravno, teži dio te avanture bio je popeti se natrag na površinu.
Odnedavno si članica HGSS-a, kako si se na to odlučila?
– Članicom HGSS-a postala sam na prijedlog dva gorska spašavatelja Stanice Dubrovnik te većinskom odlukom o prijemu donesenom putem glasovanja u kojem sudjeluju svi redovni članovi Stanice. Takva je procedura učlanjenja. Pridruživanje HGSS-u za mene je predivna prilika da pomažem drugima i steknem dodatno znanje i vještine kako bi to mogla što bolje raditi.
U koliko si akcija dosada sudjelovala?
-Do sada sam sudjelovala u jednoj akciji spašavanja u Konavlima, u kojoj smo pronašli i spustili na sigurno dvije izgubljene osobe od kojih je jedna bila lakše ozlijeđena. Osim spašavanja i pružanja prve pomoći na nepristupačnim područjima, HGSS posvećuje veliku pažnju edukaciji i prevenciji nesreća pa sam tako s kolegama sudjelovala na edukacijama za djecu te osiguranju na izletima i utrkama. Često je izazovno uskladiti sve obaveze i izdvojiti slobodno vrijeme za akcije ili stručna usavršavanja, ali uvijek nastojite dati svoj maksimum i volontirati kad god je to moguće.
Marija je od travnja 2022. predsjednica HPD Sniježnica, kaže kako to znači donosi dosta obaveza, ali uz fantastičnu ekipu volontera, koja se okupila u Društvu sve se rješava stručno i s lakoćom.
-Organiziramo škole, seminare, izlete, ekspedicije, izdajemo stručne članke, partneri smo u raznim projektima, uređujemo i održavamo mnoge planinarske staze, promoviramo boravak u prirodi i planinarenje kao zdrav način života. U prosincu prošle godine, izložbom fotografija u palači Sponza obilježili smo 15 godina društva. Od 2014. tradicionalno organiziramo uspon na Sniježnicu povodom Dana žena, pod nazivom „100 žena na Sniježnici“. „Dječji izlet na Uskrsni ponedjeljak“ također je tradicionalna manifestacija, kojoj je cilj zabaviti one najmlađe i potaknuti ih na planinarske aktivnosti te im osvijestiti važnost zaštite i očuvanja prirode.
Aktivno sudjeluješ u čišćenju staza i označavanju budućeg Camina Dubrovnik – Međugorje. Koje ste rute dosad očistili?
HPD Sniježnica u projektu Camino Dubrovnik sudjeluje kroz čišćenje, označavanje i održavanje dionice od Sv. Jakova do granice s BiH iznad Slanoga. To je nešto više od trećine cijele rute do Međugorja ili oko 55 kilometara. Kako se veći dio Camina počeo čistiti tek iza Nove godine, nisam imala priliku prošetati cijeli put do Međugorja, ali sam ga obišla dok smo dogovarali trasu i način sudjelovanja HPD-a u projektu. Planirano je da se cijeli put pređe u šest dana, a otvaranje je najavljeno u svibnju ove godine.
Gdje se na ruti može spavati? Jesti?
-Što se tiče hrane i smještaja, HPD u tome ne sudjeluje, ali, koliko mi je poznato, sve te informacije će biti dostupne na aplikaciji koja se izrađuje za ovaj projekt. Ne samo mjesta na kojima se na Caminu može jesti i spavati nego i što se sva spomenička i prirodna baština, koja se na putu i uz put nalazi. Također, aplikacija će omogućiti da osoba koja je na Caminu u svakom trenutku zna gdje se točno nalazi te da u slučaju potrebe može nazvati HGSS odnosno 112. Na sigurnost osoba koje idu na Camino se mnogo pazi. Kako bi mi u HGSS-u imali ili što manje posla ili da nam bar posao bude lakši (barem u smislu lociranja osobe), ako do njega dođe. Svakako, bit će to jedna jako zanimljiva i edukativna šetnja.
Imaš li uz planinarenje i posao vremena za hobije?
Uz volontiranje u planinarskom društvu i HGSS-u ostane malo vremena za dodatne hobije. Slobodne trenutke volim provoditi s obitelji i kućnim ljubimcima, a jako volim i putovati. Putovanja me posebno opuštaju i obogaćuju kao osobu.
