Samo osoba koja je osjetila BOL u srcu, nježno ga otvarala, bila PRlSUTNA za sebe, strpljiva, nježna, MOŽE osjetiti i tebe kad si u boli. Samo osoba koja je otpustila LJUTNJU kroz sebe, svoje tijelo, osvjestila ljutnju, dala joj PUNU pažnju i pozornost, može OSJETlTl i tvoju ljutnju, može biti tu dok se ljutiš jer zna koliko je potrebno i VAŽNO “propustiti” ljutnju, dozvoliti je jer zna da iza svake ljutnje stoji TUGA i iza svake tuge LJUTNJA.
Samo osoba koja je SVJESNA koliko je VAŽNO biti tu, propustiti svaku emociju, može osjetiti tvoju.
ZAŠTO onda tražimo na mjestima gdje nas NE mogu razumjeti, osjetiti?
ZAŠTO želimo da nas čuju oni koji sebe NE MOGU čuti?
ZAŠTO se samoranjavamo?
Ne radimo to svjesno. To radimo iz dijela podsvijesti. Opet želimo probati s nekim tko nas podsjeća možda na nekog tko nije znao, htio, mogao s nama. Ne razmišljamo puno o tome kad krenemo prema takvoj osobi u kontakt.
ZATO je važno STATl i zapitati se:
1) Može li me ova osoba s kojom želim kontakt ČUTl, vidjeti, osjetiti? 2) Osjeća li osoba sebe?
3) Kako izražava svoje emocije?
4) Je li doživljava emocije kao nevažne?
Ovo je VAŽNO u trenutku kad s nekim želimo podijeliti KAKO smo jer je kontakt VAŽAN, ali ne bilo kakav. Važan je kontakt gdje nas zaista ČUJU, VlDE, OSJETE gdje se osjećamo OPUŠTENO, LAGANO, UGODNO.
Maja Vreća je tjelesno orijentirana terapeutkinja pod supervizijom.
