Lucija Đurković je mlada 28-godišnja Cavtajka koja karijeru nakon fakulteta nije mogla bolje započeti. Ono o čemu sanja jako puno mladih nakon završenog obrazovanja je i posao u struci, a njoj se baš posrećilo. Kao inženjerka građevine svojim radom sudjeluje u povijesnim trenucima izgradnje Pelješkog mosta, trenucima ponosa i zahvalnosti svih stanovnika krajnjeg juga, ali i cijele Hrvatske. Presretna je što su je uzeli u “klub odabranih”, a želja joj je ostati u mostogradnji.
Magistrirala je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a kako je bilo poći iz Cavtata u Zagreb, je li se bilo teško priviknuti?
-Svaka promjena predstavlja neki izazov i težinu, ali to je dio života i razvoja. Na početku je naravno bilo teško, ali imala sam sreću što su mi sestre bile gore, a i dosta prijatelja tako da taj period privikavanja nije dugo trajao. Brzo sam zavoljela Zagreb.
Ispričala nam je kako je došla do zaposlenja odmah nakon fakulteta te je li se bojala hoće li ju uzeti za rad na Pelješkom mostu?
-Kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation kontaktirala je Građevinski fakultet u Zagrebu tražeći mlade, tek diplomirane inženjere. O natječaju za posao obavijestili su nas profesori s fakulteta. Na razgovor se prijavilo 20-ak tek diplomiranih studenata, a posao je dobilo nas šest. Ja i pet ostalih kolega diplomirali smo u listopadu 2018., a posao dobili već u studenom iste godine. Uvijek su me više privlačile tehničke znanosti, a i zadovoljstvo je gledati kako nešto nastaje, pogotovo kad daješ svoj doprinos tome.
-Nije me bilo strah hoće li me odabrati, više me bilo strah što ako me odaberu. Ipak je to najveći i najvažniji infrastrukturni projekt Republike Hrvatske, a ja ravno iz studentskih klupa. A i sam taj terenski život i susretanje s drugom kulturom bilo je za mene nešto novo. Bilo je puno izmiješanih emocija, treme i straha, ali i sreće i ponosa. Na kraju sam se brzo priviknula i sretna sam što sam bila dio ovog tima i ove velike priče.
Osim Lucije koja pripada Tehničkom odjelu, na izgradnji Pelješkog mosta sudjeluje oko 50 hrvatskih zaposlenika.
-Nas je pet mladih inženjera građevine koji su došli ravno s fakulteta, ali imamo još 10-ak inženjera različitih struka, inženjere strojarstva, elektrotehnike, zaštite na radu i sl. Naravno, imamo i zaposlenike ostalih struka kao što su prevoditelji, administracija, financije i ostalo. Ukupno je na projektu oko 50 hrvatskih zaposlenika kao dio tima CRBC-a (Izvođač). Imamo tu još i nadzorne inženjere tvrtke IGH, Investinženjeringa i COG-a te inženjere Hrvatskih cesta koje su investitori na projektu.
Opisala je za koji dio Pelješkog mosta je odgovorna, o čemu će ona moći govoriti i prepričavati kako je utkala svoj doprinos, znanje i energiju?
-Ja sam inženjer građevine u Tehničkom odjelu. Moj je posao tehničko projektiranje građevina koje uključuje statičke proračune i dimenzioniranje pomoćnih konstrukcija kao što su potporne skele, radne skele, oplate, platforme i sl. Posao uključuje i razradu izvedbenih nacrta, sudjelovanje u izradi metodologija izvođenja radova, izradu radioničkih nacrta, izradu projekata privremenih konstrukcija i sl.
Nije bilo lako u početku prilagoditi se kineskim kolegama, tu su različite radne navike, kulturološke razlike, različit način pogleda na život i rad, ali Lucija kaže kako je atmosfera jako ugodna.
-Radna je atmosfera odlična. Na početku smo svi bili na nekoj distanci, ali kad se razbila ta komunikacijska i kulturološka barijera, brzo smo se opustili i sprijateljili. Imala sam sreću što sam dobila jako dobre kolege u svom odjelu s kojima planiram ostati u kontaktu i nakon završetka projekta. Dosta je i njihovih mlađih inženjera tako da smo imali priliku skupa se razvijati i učiti od starijih kolega.
Trenutno je na relaciji Komarna – Cavtat – Zagreb, a tu su i tri sestre, za koje kaže kako su joj najveća podrška i sve su uspješne.
-Previše slobodnog vremena u Komarni i nemamo, svi dosta radimo, a tijekom ljeta pođemo se okupati nakon radnog dana. Kad su neki važniji događaji, promocije, rođendani i sl., to obilježimo nekom večerom ili druženjem. Vikende ne radimo pa tada pođem u Cavtat ili u Zagreb. Imam tri sestre, iako sve imamo različite interese, one su mi najveća podrška i svako slobodno vrijeme nastojim s njima provesti. Dvije su se vratile iz Zagreba u Cavtat nakon završenih fakulteta, a najmlađa još studira. Jedna je profesorica francuskog i hrvatskog jezika, druga odgojiteljica, a treća je studentica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Na izgradnji mosta Lucija će sudjelovati još nekoliko mjeseci, a ne krije oduševljenje stečenim isustvom.
-Ja sam tu još par mjeseci, a i završetak projekta očekujemo početkom sljedeće godine. Za mene je ovo bilo jedno veliko iskustvo, što profesionalno, što životno. Puno sam toga naučila i ovo smatram velikom odskočnom daskom za daljnju karijeru. Sretna sam i zahvalna što sam bila dio ovakvog projekta.
Što kada se izgradi most?
-Nisam još previše razmišljala što nakon, voljela bih ostati u mostogradnji, ali vidjet ćemo što će se ponuditi. Sad mi je cilj izgurati projekt do kraja, a onda ćemo vidjeti gdje dalje.
