Dubrovkinja čiji su podaci poznati uredništvu, poslala je pismo u kojemu ljutito piše o hrpama smeća koje ostaju na serpentinama Srđa poslije prolaska ljudi koji gore šetaju pronalazeći mir i izolirajući se od trenutačne situacije. Poziva ih da se vrate na Srđ i pokupe svo smeće koje ostaje iza njih.
Zadnjih desetak dana tijekom lijepog vremena, a iz svima poznatih razloga, broj šetača na Srđ serpentinama izrazito se povećao, nikad toliko ljudi svih dobnih skupina. A tamo gdje je dosta svijeta, za njima nažalost automatski ostaje i – smeće. Ne pamtim tolike količine (ili uopće da je ikad bilo) plastičnih boca, praznih tetrapaka soka, kutija cigara, opušaka, odbačenih osvježavajućih maramica (ljudi, one nisu bio razgradive, ima u njima i deterdženata!) cijelim putem, pored predivnog mediteranskog bilja, i ne biste vjerovali, pored rojeva pčela koje vrijedno rade. Da, imamo još pčele, nisu posve izumrle!
Imamo šumu Srđ, da samo znate kako predivno ptice pjevaju usput, kako promatrate sve te događaje i histeriju u gradu i državi iz neke druge perspektive dok se penjete, udišete čist zrak. U želji da pobjegnemo gore, da uživamo u toj ljepoti koju nam je Bog dao, u zdravoj izolaciji, dalje od gradskih ulica, umjesto da zahvaljujemo toj jedinoj u gradu oazi mira, mi je darujemo smećem. Istim onim našim smećem, unutarnjim i vanjskim, u doslovnom i prenesenom značenju, radi kojeg smo se doveli u situaciju u kojoj trenutno jesmo. Za sve one koji imaju imalo savjesti i zdravog razuma, a koji su to smeće ostavili misleći da su serpentine od Srđa U NADLEŽNOSTI ČISTOĆE (??), bilo bi lijepo da se vrate po to svoje smeće.
Toliko o tome da se u ovom stanju u kakvo smo se doveli počnemo propitkivati o tome na koji način možemo, TJ. MORAMO POSTATI BOLJI LJUDI– prema svim živim bićima, kako se ovo stanje nikad ne bi ponovilo i kako bi nam poslužilo kao velika životna lekcija.
FOTO: Arhiva
