Mihael Štaka – Mimo naš je mladi sugrađanin, glazbenik koji priprema svoj prvi solo album, na kojem će biti njegove autorske pjesme za koje je sam napisao glazbu, tekst i aranžman, a ono što je zanimljivo, sam će ih odsvirati i otpjevati. Dvije pjesme već su vani, a preostale će biti spremne do ljeta. Mihael osim na svom solo projektu radi s još dva benda i dokazuje kako je i u Dubrovniku moguće, ako si dovoljno odlučan i uporan, živjeti svoj san, a njegov san uvijek je bila glazba.
Na Batali počinje i traje njegova životna i glazbena priča, kad je kao mladić odlučio sam naučiti svirati različite instrumente.
-Nisam išao u glazbenu školu, sam sam naučio svirati gitaru, bas, bubanj i klavijature, a nakon što je moj stariji brat počeo svirati bas u jednom lokalnom heavy metal bendu. Odmah sam shvatio da je glazba moj život i put. U školi nisam bio baš dobar đak, ali sam s 15 već svirao gitaru u svom prvom bendu. Upoznao sam tad ekipu vršnjaka, koji su imali sličan glazbeni ukus i tako je počelo. Svirali smo autorske pjesme i neke obrade. „Neverin“ je nastupao u Revelinu, na Orsuli, u Lazaretima, u Orlandu. A onda se raspao, kao i mnogi drugi mladi bendovi.
No ovaj, sad već 27-godišnjak nije odustao, nego je nastavio dalje raditi, svirati, istraživati glazbu i uskoro je postao dio drugog benda Nianse, koji je nedavno objavio vlastiti album Tulum započinje, koji su snimili i producirali sami u prostoru koji već godinama koriste za probe, ali i kao studio.
-S obzirom na to da je snimanje albuma jako skupo, mi smo sami naučili, metodom pokušaja i pogrešaka, snimati, producirati, ma sve. Pjesme s prvog albuma Niansi napisali smo: tekstove Borislav Kabić, Senko Čustović i ja; glazbu Senko, ja i ostali članovi benda. A dobili smo i poziv za nastup na sljedećoj Puntiželi.
Može li se od glazbe u Dubrovniku živjeti?
Pa može, ne baš od autorske glazbe, nego od gaža. Ja sam se ove sezone dobro napjevao na gažama s grupom Teatar u kojoj sam posljednju godinu dana vokalist. Uživam u tome, no to mi je prvenstveno „kruh“, dok je moja autorska glazba ono što mi hrani dušu. Glazbena scena u Dubrovniku je nažalost najjača na ljetnim gažama, dok se autorska glazba pomalo izgubila u svemu tome. Čini mi se da je zbog turizma došlo do promjene kulture. Nekad su se mladi bendovi i umjetnici okupljali u Orlanda, upoznavali se, razvijali ideje, danas je puno manje te neke suradnje, a neko takvo mjesto okupljanja ne postoji. A kad se dogode neki koncerti, čini mise da uvijek dođe istih 50 ljudi. Kao da se izgubila ta znatiželja, interes za nove umjetnike, ili je u Gradu sve manje mladih ljudi.
Bez obzira na sve, Mihael i dalje ustraje na vlastiti pjesmama i glazbe.
Meni je muzika sve i ljubav i posao i hobi. Nije mi teško po noći svirati na gaži, a ujutro raditi na vlastitim stvarima.
Kako pišeš pjesme? Čekaš inspiraciju ili..?
Inspiracija mi najčešće dođe spontano, dok hodam, nešto drugo radim. Onda tekst ili melodiju brzo snimim na mobitel i poslije to razrađujem. Uglavnom mi prvo dođe melodija, glazba, a onda naknadno riječi.
Kad možemo očekivati Mimov prvi album?
Dvije su pjesme već na internetu. Izvodim pod imenom Mimo, jer mi je to mi nadimak cijeli život. Prva pjesma zove se Muzička tuga, a druga Zarobljen. Brze su i žestoke, ali pomalo i melankolične. Mislim da ne trebam puno objašnjavati pjesme. Neka ljudi sami u njima pronađu sebe. Album će se zvati Ljubav, sumnja, strah jer su to emocije prisutne u svačijem životu. Radim jedan po jedan singl, nadam se da će album u cijelosti biti gotov do ljeta. Bit će to one man music band album jer sam sam autor tekstova, glazbe, svih glazbenih i vokalnih dionica, sam ću ga snimiti, smiksati i producirati.
Mihael ima brojne glazbene uzore, uglavnom je riječ o starijim rock bendovima od stranih to su The Doors, Pearl Jam, Alice of Chains, a od domaćih najdraži mu je EKV, pa Urban, Majke, Haustor…A gdje se vidi u budućnosti?
Prvo što bih htio najaviti je koncert na Stradunu 30. prosinca, gdje ću nastupati s drugim mladim bendovima na Dubrovačkoj večeri uoči dočeka, što mi je velika čast, a osobito jer me je na nastup pozvao Ante Gelo.
A za dalje, pa najbolja verzija je da svojom autorskom glazbom punim arene, ali, ako se to i ne dogodi, neće mi biti žao. Svoju ću glazbu nastaviti stvarati jer je to nešto što jednostavno radim za sebe. Što me ispunja i veseli.
