Ljetnikovac Vice Skočibuhe u Suđurđu godinama je bio u vlasništvu splitske obitelji Marušić, koja ga je 6 godina obnavljala u skladu sa konzervatorskim smjernicama. No onda su ga odlučili prodati, a lani su ga kupile dvije obitelji iz Australije, hrvatskog podrijetla. Onda je krenula još jedna obnova, o kojoj su pisali neki hrvatski časopisi. Iz tih je članaka Ministarstvo kulture saznalo da se na ovoj vrijednoj građevini, koja je zaštićeno kulturno dobro, izvode radovi bez konzervatorskog nadzora. Vlasnici iz Australije, vjerojatno su ga, nakon što su shvatili da ne mogu preurediti ljetnikovac po svom gustu, odlučili prodati. Pa je tako ovaj biser dubrovačke kulturene baštine opet na tržištu, a ujedno je pravom prvokupa ponužen Županiji i Gradu.
Ljetnikovac se prodaje za 4 milijuna eura, a obuhvaća 800 m2 zatvorenog prostora te 3000m2 pripadajućeg zemljišta. Cijena iskreno i nije toliko visoka, kad se podijeli s kvadraturom građevine, ispada 5 000 eura po kvadratu. No novog vlasnika čekaju velika ulaganja u odrežavanje objekta, kao i brojna pravila oobnovi. A zašto je baš ovaj ljetnikovac važan za dubrovačku povijest i baštinu?
Vice Stjepović-Skočibuha 1561. odlučio je izgraditi vlastiti ljetnikovac u Suđurđu i to u neposrednom susjedstvu ljetnikovca svoga oca, na mjestu gdje se dotad nalazilo brodogradilište do samog mora. Vice je bio jako sistematičan te je sve zapisivao pa su tako ostali sačuvani brojni materijali vezani uz planiranje i gradnju ljetnikovca. Tako se može vidjeti da je cigle dopremio ciglar Ivan Antunović iz Kupara, a sa zidarima iz Gruža, Stjepom Đivaljevićem i Tomom Ruskovićem, Vice je potpisao ugovor o gradnji.
Veća je kuća jednokatnica od obrađenog kamena čijem je pročelju posvećena posebna pažnja. U toj kući je stanovao Vice sa svojom obitelji. Manja kuća je izgrađena za obiteljskog redovnika. Kapelica je smještena tik uz južni dio obiteljske zgrade, a bila je posvećena sv. Tomi – “uspomeni na oca” kako navodi Vice u svojoj oporuci iz 1588.
Kuća Vice Skočibuhe na Suđurđu građena je nepunu godinu dana. Gradnja je započela u veljači, a završila je u prosincu 1563. Građena je od korčulanskog kamena, a dijelom od kamena iz samog susjedstva. Isti majstor Tonko Rusković garadio je i kulu Vice Skočibuhe na tri kata tijekom 1577. Ugovorom se obavezao sagraditi i cisternu za vodu u kuli. Druga je cisterna sagrađena desetak godina kasnije.
Osim izgradnje ljetnikovca, Vice Skočibuha se bavio i gradnjom nekoliko manjih kuća u neposrednoj blizini koje je prodao čime je želio stvoriti veće naselje, kako bi se lakše obranili od napada gusara.
Krajem 16. stoljeća je je građevinski završeno zdanje Vice Skočibuhe koje se sastojalo od kuće s kulom te vrtom, a sve je bilo ograđeno zidom. Ovaj kompleks je još obuhvaćao mlinicu, cisternu, spremišta, paviljon na taraci, most i utvrđeni ulaz, te visoki ogradni zid s drvenom šetnicom, koja se nije sačuvala. Očuvan je unutrašnji raspored prostorija, zidni umivaonici i ormari, sačuvan je komin u prizemlju i na katu, sačuvane su poneke kamene klupe, poneki kameni strupovi vrtne šetnice.
U ljetnikovcu Vice Skočibuhe nalazi se renesansni pravokutni kamin s očuvanom štuko-dekoracijom nape što je izuzetak na dubrovačkom području. Od drvenih dijelova opreme 16. st. u dvorani ladanjske kuće Vice Skočibuhe nalazi se nad stubištem ograda lože – “balatur” jedini do danas sačuvani na dubrovačkom području. Ispred ljetnikovca nalazi se veliki ograđeni vrt. Vrt je voćem i povrćem podmirivao potrebe vlasnika.
Na sjednici Gradskog vijeća u lipnju raspravljalo se o ideji da Grad ili Društvo prijatelja kupe ovaj ljetnikovac, no dosada nikakvih daljnjih informacija o toj ideji nema. Dubrovačko-neretvanska županija, na sjednici u srijedu odbit će prvokup ovog ljetnikovca.
