U Konavlima postoji tridesetak sačuvanih primjera ladanjsko-gospodarske izgradnje. Početnim “stranjevima”, gospodarskim zgradama u kojima su se skupljali, skladištili, prerađivali i dalje distribuirali prinosi i proizvodi s vlastelinskih imanja u Konavlima, vremenom su se priključivali i nešto prostraniji i opremljeniji stambeni dijelovi.
Napisala: Lucija Vuković
Razdoblje najvećeg procvata Dubrovačke Republike su 15. i 16. stoljeće, tada se zaokružuju granice dubrovačkog teritorija i on postepeno postaje stabilan i siguran za život svojih stanovnika. Vrijeme je to kada se u okrilju povoljne gospodarske i kulturne klime razvija ladanjska arhitektura kao sasvim nova arhitektonska vrsta i specifičnost dubrovačkog područja. Ljetnikovce i ladanjsko-gospodarske komplekse nalazimo u svim dijelovima Republike, u najvećem broju u neposrednoj blizini grada, Rijeci dubrovačkoj i na Elafitima, a nešto je slabija gustoća i drukčiji karakter izgradnje u udaljenijim krajevima.
Konavle su posljednje priključene teritoriju Dubrovačke Republike, u prvoj polovici 15. stoljeća. To vrijedno poljoprivredno područje postaje žitnica Republike, a na „carinama“ se nastavljaju uzgajati vinova loza i ostale autohtone vrste. Ubrzo se pokazalo da upravljanje i kontrola nad posjedom traže i gradnju na njemu, osobito zbog velike udaljenosti od grada. Postepeno se i stabiliziraju prilike u ovim krajevima što pogoduje intenziviranju izgradnje na vlastelinskim posjedima pa se ranijim “stranjevima”, gospodarskim zgradama u kojima se skupljaju, skladište, prerađuju i dalje distribuiraju prinosi i proizvodi s imanja, sada priključuju i nešto prostraniji i opremljeniji stambeni dijelovi.
Ladanje u Gornjoj i Donjoj bandi
Najveća koncentracija ladanjsko-gospodarskih objekata u Konavlima je u donjoj, južnoj strani, osobito u Čilipima, Močićima, Komajima, Radovčićima. U „Gornjoj bandi“ žarište najgušće izgradnje bilo je Pridvorje, i to neposredna okolica Kneževa dvora. Nekoliko ih nalazimo u Dubravci, potom u Zastolju, Ljutoj, Lovornom, Mihanićima. Sudeći po francuskom izvješću o štetama provedenom nakon 1806. godine, gotovo u svakom naselju se može evidentirati vlastelinski ladanjsko-gospodarski kompleks, stranj ili kuća.
Ladanjsko-gospodarski sklopovi u Konavlima u početku izgradnje su dominantnih gospodarskih obilježja, no s vremenom razvijaju sve izraženije osobine ladanjske arhitekture. Smješteni su na pažljivo odabranom mjestu, uz glavne prometnice da vlasnik može konjem doći do samog zdanja, a seljacima je olakšano dovoženje ljetine i prinosa „gosparu“.
Unutar visokih ogradnih zidova sa širokim ulaznim portalom, raspoređeni su stambeni i gospodarski sadržaji te vrt. Svi veći kompleksi imali su i kapelicu.
Glavna zgrada ističe se veličinom, načinom obrade zida i okvira otvora te opremljenošću unutrašnjosti. Ona gotovo uvijek ima dvojnu funkciju – stambeni kat i gospodarsko prizemlje, a nalazimo i primjere kada je i potkrovlje korišteno u gospodarske svrhe. Dok je u dubrovačkim ljetnikovcima bio ustaljen tlocrtni raspored sa središnjom saločom i bočnim sobama, u Konavlima ga sa sigurnošću evidentiramo tek u “Diklićevoj taraci” u Čilipima (Masješama). Ne postoji ustaljeno pravilo tlocrtnog rasporeda, iako uvijek prepoznajemo središnju prostoriju koja je najčešće opremljena kamenim namještajem, pilom ili ormarom, i koja je višestruko povezana s unutrašnjim i vanjskim dijelovima sklopa.
Oko glavne zgrade grupirane su građevine gospodarske namjene, prizemnice građene grublje obrađenim kamenim blokovima. U njima su smješteni magazini, vinice, mlinice, kovačnice, konjušnice, štale…
Mogu se naslanjati na glavnu zgradu i tvoriti pravilni niz kao što je to slučaj kod dva susjedna kompleksa u Čilipima, Pucić-Rešetar („Stara škola“) i Getaldić-Vezelić, ili u nešto nepravilnijoj varijanti u kompleksima Crijević-Lobro u Radovčićima i Božidarević-Bačan u Komajima (Grušići).
U nekim slučajevima one su zasebne slobodnostojeće zgrade. Najveći dio ladanjsko-gospodarskih sklopova u Konavlima građen je na osami, na otvorenom prostoru koji dopušta brojne pregradnje i promjene prostornih odnosa. Takav primjer je ladanjsko – gospodarski kompleks Ranjina – Capor u Komajima (Vignji) na kojem su vidljive brojne faze gradnje.
Svaki ladanjsko-gospodarski kompleks ima barem jednu cisternu. Krune bunara su jednostavno oblikovane, a iznimku čini kruna bunara čilipskog kompleksa Getaldić – Vezilić ukrašena vlasteoskim grbom.
U konavoskoj „Gornjoj bandi“ koja je bogatija vodom kompleksi se smještaju uz izvore vode i potoke, poput sklopa Vodopić-Car u Zastolju ili rijetkog primjera utvrđenog ladanjsko-gospodarskog sklopa Saraka-Puljić u Dubravci (Pičetama).
Unutar svih većih ladanjsko-gospodarskih kompleksa nalazi se kapelica koja je najčešće smještena u vrtu i povezana sa šetnicom. U pravilu je pravokutna i presvođena bačvastim svodom. Iako je njena arhitektonska dekoracija relativno skromna, ograničena na jednostavno ukrašene okvire otvora, rozetu i preslicu, kapelica je najraskošnije opremljena građevina sklopa koja u najvećoj mjeri nosi stilske oznake razdoblja u kojem nastaje. Kapelicama se u ovom području, osim vlasnika koristilo i okolno stanovništvo. U Močićima nalazimo lijep primjer Natalićeve kapelice Male Gospe čije je pročelje s glavnim ulazom okrenuto cesti i okolnom krajoliku, dok vlasnik koristi privatni ulaz na bočnoj fasadi okrenutoj prema vrtu. U pravilu su kapelice ladanjsko-gospodarskih objekata u Konavlima još uvijek u funkciji.
Vrtovi su rijetko sačuvani u izvornom obliku. Ipak, gotovo redovito nalazimo zidane spremnice za zemlju na koje su oslonjeni stupovi odrine. Najljepši primjer vrta unutar ladanjskog sklopa svakako je onaj “Diklićeve tarace” u Masješama s pravilnom podjelom vrtnih površina i dugačkom šetnicom-vidikovcem koja se pruža rubom terase na kojoj je vrt smješten i s kojeg puca pogled na okolni krajolik.
Od kamenog namještaja nalazimo zidne umivaonike (pila) i ormare kao opremu središnjih dvorana ili kuhinja. Najčešće su jednostavnih glatkih kamenih okvira, ukrašenih tek nizom denta ili profilacijom umjesto baza i kapitela. Raskošnije su ukrašeni bazen pila “Diklićeve tarace” te okvir kasnorenesansnog zidnog umivaonika u Radovčićima.
Pjesnici na ladanju u Radovčićima
Ladanjsko-gospodarski kompleksi u Konavlima nerijetko su bili središta nastanka i razmjene humanističke misli te književnih i znanstvenih djela. Spomenimo tek ladanjsko-gospodarski kompleks u Radovčićima koji je u 19. stoljeću pripadao dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji Crijević, a danas je u vlasništvu obitelji Lobro. Ovaj je objekt izgradio dubrovački pjesnik i humanist Dominko Zlatarić (1558.-1613.), rektor na padovanskom sveučilištu, vjerojatno nakon što se 1587. godine vratio u Dubrovnik. O boravku Zlatarića i njegovih prijatelja latinista na konavoskom ladanju ostala su svjedočanstva u pjesmama Camilla Camillija i Didaka Pira. Camilli u svojoj pjesmi uspoređuje Zlatarićev perivoj s onima na Krfu i u Hesperidi, a Didak Pir hvali vino prispjelo sa Zlatarićevog konavoskog posjeda.
Konavoski ladanjsko-gospodarski kompleksi tek se u novije vrijeme sustavno istražuju. Nakon pada Dubrovačke Republike, u prodoru crnogorske vojske u Konavle 1806. godine, mnogi su od njih oštećeni podijelivši sudbinu ostalih objekata na ovom području. Spaljen je i Knežev dvor u Pridvorju, a s njime i velik dio arhivske građe koja je tada bila pohranjena u njemu.
Većina objekata dugi niz godina nije imala nikakvu namjenu ili su se koristili samo njihovi gospodarski dijelovi. Ni u novije vrijeme nije prepoznata njihova vrijednost, pa je tek nakon potresa 1979. godine i nakon posljednjeg rata, kada su pretrpjeli nova oštećenja, nekoliko objekata arhitektonski snimljeno i preventivno zaštićeno. U posljednjih dvadesetak godina neki su objekti zaštićeni kao kulturno dobro, rijetki su obnovljeni, a neki su i nepovratno devastirani. Najveći ih je broj u ruševnom stanju ili su kasnijim intervencijama bitno izmijenjeni.
