Gradski vijećnik Maro Kristiću, putem priopćenja za medije, osvrnuo se na trenutnu situacija u Uvali Lapad, a potom i općenito na probleme na pomorskom dobru na području Dubrovnika.
“Zadnjih nekoliko dana kupalište u Uvali Sumratin je ponovno u fokusu javnosti. Grad Dubrovnik je odlučio preuzeti odgovornost za održavanje ovog prostora kako bi se isti koliko toliko dovelo u red.
Poznato je kako je zbog spora između Županije i koncesionara taj prostor već određeno vrijeme napušten i kako zbog njegove zapuštenosti uslijed neodržavanja predstavlja zdravstvenu ugrozu za sve posjetitelje, ali i veliku reputacijsku štetu za Grad Dubrovnik koji je prošlogodišnji šampion turizma.
Ovaj kupališni prostor svojom lokacijom, površinom i brojem turista i domicilnog stanovništva koji mu gravitiraju trebao bi biti jedan od najvažnijih segmenata turističke ponude na zapadnom dijelu Grada, no na žalost predstavlja još jedan od simbola i spomenika nečasnih radnji, poput javne garaže na Ilijinoj Glavici, za koje očito nitko neće odgovarati, jer mi smo zemlja u kojoj je najveći kriminalac pas Medo.
Stoga, način na koji je plasirana vijest kako je Grad nakon provedenih konzultacija s Državnim odvjetništvom RH, kao spasitelj preuzeo odgovornost za upravljanje tim prostorom, iako je treba prihvatiti s odobravanjem, služi u svrhu sanacije političke štete koja se zbog oklijevanja Županije da raskine ugovor s koncesionarom koji je u postupku likvidacije i zbog sve jačeg negodovanja javnosti počela reflektirati i na gradsku upravu.
Inače, sama reakcija Grada po ovom pitanju je bila spora i zakašnjela, a refleks u ovoj situaciji nije bio pravodoban, a slično je i po pitanju ostalih radnji na pomorskom dobru. Pomorsko dobro kao resurs od posebnog interesa i neprocjenjive vrijednosti zaslužuje puno kvalitetniju skrb od one koju trenutno ima i od strane Grada i Županije.
Iako nije sporno da je u ovom slučaju najveći dio odgovornosti za ovaj fijasko na Županiji, Grad Dubrovnik također snosi dio odgovornosti jer je putem svojih predstavnika sudjelovao u gotovo svim fazama postupka dodjele koncesije, a u konačnici građevinske dozvole za betonizaciju kupališta, čiji je izgled u potpunoj suprotnosti s lokacijskom dozvolom i rezultatima provedenog javnog idejno – urbanističko -arhitektonskog natječaja su izašle iz gradskog ureda. Stoga i priče o borovima i zelenilu koje treba vratiti u ovaj prostor služe za skretanje pozornosti s onih puno većih problema koji opterećuju ovaj prostor.
Posebno je neprimjereno da na ovom činu aktiviranja zakonske obveze bilo tko pokušava ubrati političke poene, a jedini koji zaslužuju pohvalu su građani koji su svojom akcijom potaknuli i požurili Grad Dubrovnik da privremeno preuzme odgovornost za održavanje ovog prostora zbog njegovog stanja i ugroze koju isti predstavlja za zdravlje posjetitelja.
Svi mi koji smo na bilo koji način mogli utjecati da se ovakav epilog izbjegne, a poglavito oni koji obnašanju vlast u Gradu i Županiji bi se trebali ponizno i pognute glave odnositi prema ovoj temi, a ne od nje raditi politički pr. Činjenica da je Grad preuzeo održavanje prostora kupališta ne znači da je isti preuzeo gospodarenje nad ovim prostorom, i to građani moraju znati. Sve će to oni na kraju platiti, pa čak i ove troškove održavanja sa milijunima koje potražuju sadašnji i bivši koncesionari u različitim sudskim sporovima koji se vode protiv Županije, koja je očito u vrlo neugodnoj poziciji kada su u pitanju posljedice cijele ove priče.
Na posljetku ću osim gore problematiziranog slučaja, u prilog tvrdnji o nedovoljno kvalitetnom odnosu prema pomorskom dobru i općenito prema pomorskoj tradiciji na kojoj je Grad izrastao i činjenici da je njegovo gospodarstvo iznimno oslonjeno na isto navesti kako nemamo ni približan broj vezova za svoje građane, nemamo pumpu na kojoj ti isti građani mogu opskrbiti gorivom svoja plovila, gradska kupališta i plaže se uređuju i kupališna i plažna oprema se postavlja u sred sezone, dozvole na pomorskom dobru još nisu dodijeljene i nitko ne zna kolike i kakve će biti reperkusije ovog jako loše provedenog natječaja i sve to prolazi bez ikakve kritike.
Iako nad dijelom navedenih problema Grad nema izravnu nadležnost, zar je to nešto čemu treba aplaudirati ili ovu praksu treba mijenjati? Grad je napustila i Atlantska plovidba koja je barem u memoriji naših sugrađana predstavljala neki simbol pomorske orijentacije i gospodarskog identiteta, iako ona već dugo vremena nema nikakve veze s tradicijom i Gradom. I ona je za sobom ostavila nakaradnu zgradu kao spomenik onome u što se pretvorila, a to je platforma za besramno bogaćenje pojedinaca, jer ovaj Grad mnogima služi samo za to”, zaključio je Kristić.
