Svoju strast prema misterijama na granici realnosti i zbilje pretvorila je u kreativan posao. Turistima, koji dođu u naš grad, otkriva mračne priče dubrovačke povijesti i folklora, od kojih su mnoge još nedovoljno istražene, ali uvijek začinjene notom tajanstvenosti. Mlada Dubrovkinja, mama dvoje djece, prije četiri godine otvorila je vlastiti obrt i hrabro krenula u poduzetničku avanturu. Pa iako je ova korona godina pomalo omela u poslu, ona ne miruje, osmišljava nove ture, piše knjigu i kaže, možda nam je ova jedna godina odmora prava prilika da pronađemo mjeru za dubrovački turizam. Predstavljamo vam Mariju Milovac.
Marija je rođena u Dubrovniku,gdje je završila grušku osnovnu školu, potom i jezičnu gimnaziju te se uputila na studij biologije i kemije pri PMF-u u Splitu. Uz studij je radila razne poslove, a na jednom od njih upoznala je i supruga. Ljubav je planula uskoro je stigla i prinova, fakultet je pao u drugi plan, a potreba za financijskom stabilnošću vratila je i nju i supruga Splićanina u Dubrovnik.
-Stjecajem životnih okolnosti nisam završila fakultet, ali mogu reći da mi nije žao jer su me neke druge stvari više zainteresirale. Uz engleski učila sam intenzivno i francuski, pa sam, kad nas je financijska situacija pritisnula, položila ispite za vodiča na oba jezika i krenula. Radila sam za razne agencije. Bile su to opće i tematske ture Game of Thrones…, ali uvijek sam htjela voditi neke neobičnije ture. Predlagala sam to nadređenima, ali nisu bili zainteresirani. Svi su mi govorili da to neće dobro proći. Sve mi je to nekako dosadilo i odlučila sam pokušati sama.
2017. Marija je krenula svojim putem. Doduše planirala je to napraviti i ranije,ali je druga trudnoća odgodila veliki početak.
– Ma to mi je baš dobro došlo. Turu sam tijekom tih godinu dana detaljno razradila i u sezoni 2016. krenula. Odmah je bio veliki interes. Posao mi je bio zanimljiviji, jer nisam uvijek ponavljala jedno te isto, a turu sam izmjestila iz Grada i gužve na Boninovo u večernjim satima i samim time smanjila sebi stres, a klijentima omogućila jedan sasvim miran i drugačiji ugođaj. Motiv mi je bio izraziti se na drugačiji, kreativniji način. Mi imamo tu privilegiju živjeti u gradu koji ima nevjerojatnu povijest i folklor, neiscrpno vrelo zanimljivih priča. Tad smo imali stvarno ogroman broj posjetitelja, među kojima su mnogi htjeli nešto drugačije. Po uzoru na Zagreb i neke druge europske gradove osmislila sam svoju prvu turu. Ovo mi je četvrta sezona. Nije baš dobro startala, ali posljednje tri godine bile su mi uspješne.
Prva tura s kojom je krenula nosi naziv „Gost and Mysteries“ u prijevodu „Duhovi i misterije Dubrovnika“.
-Krećemo s Boninova, nekad ozlogašenog mjesta, koje je danas popunjeno lokotima ljubavi. Osim izbjegavanja gužve razlog su i priče koje su za taj predio i Pile vezane. Nastavljamo do groblja na Boninovu, gdje ričam priču o Mariji Glavić i njezinom nadgrobnom spomeniku. Sljedeća posta je ljetnikovac Skočibuha na Boninovu za kojeg se vežu priče o masonima i jednoj ruskoj princezi. Spomenem i Mata Pucića, kad prolazimo kraj njegovog starog ljetnikovca. Posjetimo groblje na Dančama, gdje je bila karantena, pa im tu ispričam o kugi koja je u više navrata poharala Republiku, a onda povežem i priču o današnjim Lazaretima, pa spomenem i Lokrum… Uglavnom tura završava na Pilama, traje 1 i 40, a nekad i preko 2 sata, ako su ljudi zainteresirani i imaju puno pitanja. Uglavnom dolaze najviše mladi ljudi, parovi, ali imam goste svih generacija, a ponekad su to i roditelji s djecom pa onda turu više prilagodim za dječje uši.
Neki njezini klijenti bili su razočarani činjenicom da misteriozna tura završava na ulazu Grad, kojeg se niti ne dotiče. U suradnji s kolegicom i prijateljicom Vesnom Barišić osmislila je turu “Crime and Punishment”, u prijevodu Zločin i kazna.
Ova tura je potpuno povijesno utemeljena i bavi se razdobljem Dubrovačke republike te različitim načinima kažnjavanja, zločinima i posebnim slučajevima koji su zabilježeni na suđenjima iz tog doba. Uz mnoge anegdote, tura je vrlo zanimljiva, ali ne prodaje se puno. Sve ture koje vodim zasnovane su na pisanim izvorima. Legende i priče ne moraju biti potpuno istinite, ali moraju imati pisani izvor. Uvijek napravim razliku između povijesnih činjenica i legendi, priča… Lani sam osmislila i započela i treću turu „Dark tales of the Old Town“ u prijevodu Mračne priče starog grada“, a osmislila sam i za ovu sezonu jednu novu dječju turu, no korona me preduhitrila, pa sam napravila online verziju te mračnih priča, koja je na Airbnbiju objavljena prije dva tjedna.
Kako prodajete svoje ture?
Preko svoje web stranice Haunted Dubrovnik, Airbnbija i TripAdvisora. Ljudi koje takve ture interesiraju lako me nađu. Na stranici sam počela pisati i objavljivati meni zanimljive priče, a u planu mi je izdati knjigu mračnih priča na engleskom za turiste, koje takve stvari zanimaju.
Koronavirus poremetio je turističku sezonu i posao mnogim našim sugrađanima, kako su prošle mračne ture?
Pa nije bilo onako kako sam očekivala, ali bilo je nešto posla. Inače sam radila i tijekom cijele zime barem jednom tjedno. Vodim i sada, nešto. Možda ću ove godine uspjeti završiti knjigu. Kad nam se vrati sve na normalu, ide nova tura za djecu, obiteljska zabavna i zanimljiva. Čini mi se da nam je svima jedna ovakva sezona trebala. Mislim da je masovni turizam prethodnih godina pregazio život u gradu. Ova godina, nažalost će poslovno biti loša, ali nakon toliko puno godina, napokon smo vidjeli grad, bez te mase ljudi na svakom koraku. Mislim da je baš sad trenutak da ponovno nađemo mjeru.
Osim što je postala mlada poduzetnica, kako bi ostvarila svoju ideju Marija je morala i sama sa sobom riješiti veliki problem sa strahom od javnog nastupa.
– Da mi je ikad prije netko rekao da će moj posao biti javni nastup, da ću svaki gotovo dan govoriti pred ljudima, rekla bih mu ma nema šanse. Imala sam veliki strah od javnih nastupa i danas imam tremu svaki put, pogotovo ako mi dolaze VIP gosti, ali naučila sam kako ga savladati. Prva tura bila je vatreno krštenje. Poslali su me na izlet i razgled grada s grupom od 50 gosti s kruzera. Nije bilo bajno i sjajno, ali oni su bili Amerikanci i dosta opušteni. Jednostavno odradiš jer nema druge. Bojiš se, ali znaš da to moraš i ideš. Kako vrijeme ide strah nestaje.
Hehe, Mare punkerica… Mokri san cijele tadasnje Dbk alt scene.