Na taracu tvrđave Revelin ovog ljeta u okviru 74. Dubrovačkih ljetnih igara stiže plesna senzacija – Hrvatsko narodno kazalište u Splitu gostuje s hvaljenim baletom Veliki Gatsby u koreografiji i režiji Lea Mujića.
Literarno remek-djelo Francisa Scotta Fitzgeralda, smješteno je u New York tijekom Doba jazza i ludih dvadesetih godina prošlog stoljeća, a u ovoj baletnoj priči dubrovačka će publika uživati 2. i 3. kolovoza.
O postavljanju baleta na festivalsku pozornicu razgovarali smo s redateljem i koreografom Leom Mujićem, koji je dubrovačkoj publici već dobro poznat. Zanimalo nas je kako će se Veliki Gatsby uklopiti u prostor Revelina i koje su specifičnosti tog procesa?
-Ovo je jedna potpuno druga priča, u kamenu smo, u redukciji svega i moramo prvo shvatiti da ne smijemo ništa kriti. Za mene je kad dolaziš u Dubrovnik jako važno ispoštovati koncept ambijentalnog teatra i paziti da ne repliciraš, da ne pokušavaš imitirati kamen, ne imitirati drvo, trebaš shvatiti i prihvatiti činjenicu da si na otvorenome i poštovati to vrijeme i mjesto u ambijentu.
Koliku će prilagodbu novom prostoru to iziskivati?
-Tražit će prilagodbu izvedbe, ali to je nešto što radimo u svrhu produkcije, mislim da je totalno iluzorno misliti da prilagodba nije potrebna i zato smo tu već sada. To su velike predstave, koje uključuju jako veliki broj ljudi, što je atraktivno jer sudjeluje četrdesetak ljudi u projektu, ali to je i veliki posao. Zato i dolazimo tu, na vrijeme, da se sve pripremi.
Koliko je izazovno raditi balet na Revelinu, u usporedbi s drugim lokacijama na kojima ste radili?
-Nisam još nikad radio na Revelinu, ovo će biti prvi put. Radio sam na Boškovićevoj poljani i u parku Gradac, a svaka je lokacija imala svoju priču. Mislim da treba dati šansu i Revelinu. Ovako kad ga pogledam na prvi pogled, nažalost, Revelin je nešto što nas povezuje s nekom drugom vrstom zabave, to je više estradni koncept, a treba ga malo oplemeniti i staviti “na krov”. Mi smo tu da to napravimo, da ga oplemenimo našom umjetnošću, a mislim da možemo lijepo kohabitirati s estradom, ali naravno ne smijemo stradati na estradi.
Važna činjenica je da je balet umjetnost koja šuti, komunicira kroz glazbu i pokret i zato komunicira internacionalno. Balet je najinternacionalnije središte svih događanja i upravo zahvaljujući tome ja imam veliku međunarodnu karijeru jer jezik nije barijera, ne ovisim o njemu da me ljudi razumiju.
Kakvo je Vaše iskustvo s dubrovačkom publikom?
-Dubrovačka publika je jako raznovrsna, sređena, dotjerana, urbana, a opet broji jako veliki broj stranaca. Mislim da su cijene, pogotovo strancima još uvijek jako pristupačne i veseli me što festival privlači tako velik broj ljudi koji žele doći tu i vidjeti vrhunski proizvod, što im moramo i ponuditi. Mi nismo neki resort, već smo u gradu, u jednoj urbanoj sredini i upravo teatar oživljava cijelu tu priču.
Posebnu ulogu u baletu igra glazba, određuje cijelu priču?
-Koreografiju možemo reducirati na organizaciju prostora i vremena, prostor je Revelin u ovom slučaju, a vrijeme nam određuje glazba dvadesetih godina, koja dan danas diže ljude, ta glazba je ludilo! Vrlo dinamična i kozmopolitska glazbena slika prati ovu plesnu priču, tu su Louis Prima, Samuel Barber, Glenn Miller itd, u čemu će ljudi uživati, a tema sama po sebi je strašno popularna i tražena, puno filmova je napravljena na tu temu, tako da će sigurno privući brojnu publiku!
