U desetom izdanju Dubrovačkog zimskog festivala, pijanistica Ivana Jelača održala je drugu Koncertnu šetnju pod naslovom Saloča od zrcala u Čitaonici narodne knjižnice Grad, a tematizirala je nekadašnje malo privatno kazalište za „glazbena sijela i izvedbe“ u palači Vladislava Gozze.
– Ovo je danas Narodna knjižnica gdje se nalazi Čitaonica koju popularno zovemo „Saloča od zrcala“ s obzirom da je danas jedna od rijetkih zimskih, komodnijih koncertnih prostora, ona nije uvijek bila dvorana, bila je Saloča, okrenuta javnom koncertnom životu, bila je staro kazalište u palači Vladislava Gozze, dubrovačkoga plemića koji je živio u drugoj polovici 19. stoljeća. Jedna vrlo zanimljiva osobnost, ekscentrik, puno njegovih anegdota i opisa iz života zabilježio je Josip Versa u svojoj knjizi „Dubrovačke slike i prilike“. Osim ove palače koja je izvorno barokna, izgrađena nakon potresa 1667. godine i jedna je od brojnijih u ovom nizu, s Gundulićeve poljane nalazi se niz takvih raskošnih i reprezentativnih palača gdje su se odvijala „dubrovačka sijela“, kako Versa kaže, ne samo privatna, već i polujavna. Gozze nikada nije napustio Dubrovnik, ni otputovao izvan njega, povukao se u osamu u svoj ljetnikovac u Rijeci dubrovačkoj, najvažnije što je ostavio je malo komorno kazalište. Ovdje gdje se nalazimo izvodili su se kazališni komadi, lutkarske predstave, komedije, maskerate i plesovi. Versa je zabilježio kako su se upravo ovdje ljudi okupljali, prvo bi se počastili s beškotinima, mantalom, kontonjatom, čajevima i slično te su onda išli na prvi kat u dvoranu, jer dvorana je bila piano nobile na katu koji je uvijek bio raskošan – uvodno je Jelača uvela publiku u svoju koncertnu šetnju koja je uz mali tratamenat započela u prizemlju Narodne knjižnice, te se koncertom nastavila u Saloči.
Koncertne šetnje naslovljene Druga strana povijesti ocrtavaju bogatu dubrovačku povijesnu i glazbenu ostavštinu. Nakon prve šetnje u Kneževu dvoru koja je okupila brojne posjetitelje te ih prigodnim glazbenim programom u salonskom ugođaju uvela u svijet kamara od posjeda dubrovačkih gospođa s kraja 18. i početka 19. stoljeća, program se nastavio suvremenim izvedbenim formama koje uspostavljaju mrežu interakcija između svih sudionika glazbene izvedbe; izvođača i publike, glazbe i prostora. Kako je ovaj program zamišljen da povezuju prostore i izvedbe koji su autentični u smislu da se nekada ovdje izvodila glazba, da su se ljudi okupljali i da su se održavala vrlo šarolika događanja.
