Parlamentarne izbore je dobio Andrej Plenković, jer je tijekom kampanje postalo posve jasno da dominira nad glavnim oponentom Davorom Bernardićem koji nije ostavljao dojam zrelosti potrebne za suočavanje s krizom koja je već pokucala na vrata Hrvatske, a kroz širom otvorena vrata bi mogla ući već na jesen. Rezultati koji su iznenadili i same HDZ-ovce, premoćna pobjeda okrunjena sa 66 saborskih mandata ostavlja mandataru prostor da posve komotno krene u prikupljanje potrebnih dopunskih ruka, bez grča da će ga ucjenjivati i uvjetovati mu okvire za pregovore. Još kad bi se Plenković ozbiljno uhvatio u koštac s korupcijom u svojim stranačkim redovima i pelješenjem resursa javnog novca, Hrvatska bi bila “na konju”. Plenković bi nakon ovih izbora i provjetravanja stranke kakvo se dogodilo na unutarstranačkim izborima trebao izborom svojih ljudi i najbližih suradnika oživotvoriti sve one vrijednosti o kojima je blagoglagoljio u izbornoj noći a koje bi potpisao svatko, bez obzira na stranačku boju. Više nema nikakvog opravdanja da su mu suradnike nametnuli “neki drugi”, njemu nekompatibilni, a jaki igrači stranke, kojima je on bio “prisiljen” držati ljestve da bi i sam opstao u strukturi najjače hrvatske stranke. Plenković je svojom uvjerljivošću i neprikosnovenim državničkim gardom uspio stisnuti redove HDZ-a pred najavljivanim žestokim probojem skupine okupljene oko Miroslava Škore, ali i animirati ostale hrvatske birače koji su u strahu od neizvjesne “gladne” jeseni bili spremni zatvoriti oči pred brojnih korupcijskim aferama i glasati za HDZ-ovog lidera s međunarodnim vezama i utjecajem u Europi. Kako god bilo, jako je jako dobro da se Škorova skupina pristaša ne može previše pitati oko ičega i nametati svjetonazorske okvire za život u Hrvatskoj. Kad bi Andrej Plenković uspio očistiti i zbiljski se uhvatiti u koštac s korupcijom u vlastitoj stranci, generatoru svih afera i pustošenja Hrvatske, ova bi zemlja možda mogla prodisati i krenuti naprijed. Bilo bi lijepo vjerovati u to, koliko god teško bilo. Može li HDZ protiv HDZ-a dok preferencijalne glasove osvajaju junaci poput Kalmete koji ulazi u Sabor izravnom voljom biračkog tijela i dok se nekom čudnom mazohističkom osobinom hrvatskih glasača honoriraju, a ne sankcioniraju upletenosti u korupcijske afere.
Tvrdoglavost Davora Bernardića i potpuni izostanak objektivne procjene vlastitih dosega i mogućnosti, bacio je SDP na pod i bilo je neminovno da se dogodi ono što se trebalo dogoditi na prethodnim unutarstranačkim izborima, kada se trebao povući. Ali, kažu da se za prolivenim mlijekom ne žali, pa neka tako bude i u ovom slučaju. SDP definitivno treba restart, iako im je novi početak otežan pojavom političke platforme MOŽEMO koja je, ne samo iznenađenje po izbornim rezultatima, već i po sjajnoj energiji kojom je osmišljena njihova kampanja za ljude koji u politiku ulaze bez skrivenih namjera, puni optimizma da nešto mogu i promijeniti. Platforma MOŽEMO je ljevica koja je Hrvatskoj svih ovih prethodnih godina nedostajala, jer SDP nije uspjevao uvjeriti birače da će se u Hrvatskoj išta promijeniti ukoliko HDZ-ovci pođu, a oni dođu na vlast. A ruku na srce promijenilo se i ne bi. Malo tko bi to sada mogao reći za platformu MOŽEMO čije je sjeme ponešto drukčije borbenosti za javne interese posijano i prepoznato u Zagrebu, ali i Dubrovniku. Ulaskom u Sabor, sedam ljudi MOŽE pokazati kako ozbiljna opozicija može konstruktivno raditi, MOŽE povećati vidljivost na državnoj političkoj sceni i MOŽE biti vjetar u leđa strankama i listama na lokalnim razinama sa sličnim predznakom. MOŽE biti vjetar, ali MOŽE biti i udar s boka. U svakom slučaju, njihovo djelovanje u Saboru može biti oplođeno već na sljedećim lokalnim izborima, no o tom potom. Da građani prepoznaju njihov rad potvrđuje se i kroz 1159 glasova koje je u X. izbornoj jedinici dobio Đuro Capor, dok je u Gradu lista na kojoj su bili i srđevci osvojila 9% biračke potpore. Sve to mogu biti putokazi za sljedeće lokalne izbore.
Što će biti s političkim putom Jadrana Barača, šefa dubrovačkog SDP-a u nadolazećim pretumbacijama i unutarstranačkim izborima njegove stranke sada baš nitko ne može predvidjeti. Njegov rezultat sa začelja liste u X. izbornoj jedinici i osvojenih 1172 glasa, te u Gradu Dubrovniku s 882 glasa možda se ne čine osobito uspješnim ukoliko se izuzmu iz konteksta, jer ne treba ni u jednom trenutku smetnuti s uma da SDP u Dubrovniku kao stranačka struktura gotovo uopće već godinama ne postoji, te da je Barač gotovo u potpunosti prepušten samome sebi i možda nekolicini suradnika koji se mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Hoće li Barač uspjeti u ambiciji da ponese kandidaturu SDP-a na predstojećim lokalnim izborima kao kandidat ove stranke za gradonačelnika značajno će ovisiti o budućem vodstvu u središnjici, ali i upornosti bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića da za sebe osigura ovu lijevu stranačku infrastrukturu koja mu je i u prethodnim mandatima značila stabilnost. Otvorenim ostaje i pitanje hoće li novo vodstvo SDP-a pristati na kandidata koji iza sebe vuče repove optužnica i pravovaljanih presuda za zlouporabu ovlasti. Osobito ukoliko priželjkuju čisti početak, bez mogućnosti spočitavanja ikakvih korupcijskih grijeha što se iz njihovih usta najčešće čuje pri spominjanju HDZ-a. Vlahušić od ofenzive na još jedan mandat gradonačelnika Dubrovnika ne odustaje, a znakovita je bila i njegova potpora koju je prije parlamentarnim izbora uputio Restart koaliciji.
Nakon što je nestalo sinergijske osovine djelovanja Vlahušić – Dujmović nestalo je i svjetlosti na političkom putu još uvijek aktualnog zamjenika direktora Hrvatskih voda, prijašnjeg direktora dubrovačkog Vodovoda. O tome svjedoči preskromnih 213 glasova nositelja liste HNS-a za X. izbornu jedinicu i još skromnijih 47 glasova koje je Dujmović dobio u Gradu Dubrovniku. Da će Dujmović uspjeti zadržati status HNS-ove zvijezde kakvu je uživao nakon koaliranja te stranke i HDZ-a u prethodnom Plenkovićevom mandatu, teško je povjerovati. Pa čak i onda ukoliko HDZ-u ruku stabilnosti za većinu u Saboru pruži Predrag Štromar, HNS-ov čelnik, o čemu se već spekulira.
Parlamentarni izbori i preferencijalni glasovi koji su ga pozicionirali odmah iza popularnog ministra Vilija Beroša, te ispred njegovih splitskih kolega čija je biračka baza u X. izbornoj jedinici puno šira, Matu Frankoviću su pokazatelj podrške. Od 3.897 glasova osvojenih u cijeloj X. izbornoj jedinici puno je važnija brojka od 2.736 kružića ispred njegovog imena u Gradu Dubrovniku. Franković ima pravo i na saborsku klupu i na gradonačelničku stolicu u Dubrovniku, a neprecizni odgovori koje daje o tome što će izabrati, dali bi naslutiti kako će dobro promisliti o utjecaju kojega bi mogao dodatno ostvariti i kroz nazočnost u političkim krugovima u Zagrebu. Frankoviću je ovo gotovo idealna podloga za pokušaj promjene i restrikcije GUP-a koje najavljuje za rujan, a kojima će neosporno morati stati na “žulj” moćnom građevinskom lobiju koji bi se mogao usljed toga osjetiti financijski ugroženim. Ukoliko bi uspio sa svog imena “skinuti” auru političara koji podržava investitorsku samovolju koja uništava prostore Grada, te nekoga tko se ozbiljno misli uhvatiti u koštac s prostornim planovima i njihovim prilagođavanjem mjeri građana, uspio bi izbrisati znak jednakosti između sebe i svojih dvoje prethodnika, kumova GUP-a i njegovih svih izmjena. Podrška koju je kao peti na listi HDZ-a dobio kroz preferencijalne glasove može mu biti podstrek za sljedeće lokalne izbore, a trebao bi je iskoristiti i kako bi svoje (nelojalne) suradnike stavio na svoje mjesto. Štit HDZ-a u takvim slučajevima ne koristi ni njemu, a ni stranci.
