Znate kako kažu: koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš, ili koliko knjiga pročitaš, toliko si života proživio. Ovo su knjige koje su me se toliko dojmile da bih najradije da ih svi pročitaju.
Izabrala i napisala: Marija Kitin
Simon Sebag Montefiore, Jedne zimske noći
Moja najdraža knjiga ikad, što mogu potvrditi svi moji prijatelji. Pročitala sam je dvaput i sigurno će mi opet pasti u ruke. Radnja je smještena u Staljinovoj Rusiji za vrijeme Drugog svjetskog rata i prati priču likova koji sežu od učenika jedne moskovske škole, pa do Staljinovog bliskog pomoćnika. Ovo je priča o ljubavi i njenim (katastrofalnim) posljedicama, izdaji, apsurdnosti tadašnjeg režima… Autorovo pripovijedanje ostavlja bez teksta, a poglavlja često sadržavaju i Puškinove stihove. Pitajte me i recitirat ću vam ih napamet.
Mahbod Seraji, Krovovi Teherana
Moram priznati da se i ovom djelu stalno vraćam otkad sam ga prvi put uzela u ruke. Radnja se odvija u Iranu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada šahova tajna policija okrutno privodi neistomišljenike. Glavni je lik Paša Šahid koji proživljava ljeto u teško doba diktature, a događaje obilježavaju zabranjene ideje, ali i zabranjena ljubav, jer njegova voljena Zari obećana je drugom.
„Zaljubio sam se u ideje, snove, vizije. Zaljubio sam se u mislioce kojima se nisam smio diviti, čak ni znati za njih.”
„Govoriš o zabranjenim idejama, a ne o zabranjenoj ljubavi.”
„Zabranjena ljubav, zabranjene ideje – nema ti tu neke razlike.”
„Zabranjene ideje nosiš u glavi, a zabranjenu ljubav u srcu.”
Khaled Hosseini, Tisuću žarkih sunaca
Nakon ove bi knjige i kamen proplakao. Priča govori o Marjam i Lejli, dvije afganistanske žene koje odrastaju u zemlji u kojoj vladaju rat i nasilje, a talibani se uspinju na vlast. Marjam je kao petnaestogodišnjakinja prisiljena udati se za znatno starijeg muškarca, a rat će im na tužan način kasnije ukrstiti putove. Junakinje se zajedno bore za ljubav, život, odnosno za nešto što je naizgled nedokučivo – slobodu.
„Kao igla kompasa što pokazuje sjever, muškarčev optužujući prst uvijek pronađe ženu. uvijek. Zapamti to, Marjam!”
Anthony Doerr, Svjetlo koje ne vidimo
Dobitnik Pulitzerove nagrade, knjiga slijedi priču Marie-Laure LeBlanc, slijepe francuske djevojke koja bježi od nacista u Parizu, i Wernera Pfenniga, njemačkog dječaka koji završi u vojnoj školi zbog svoje ljubavi prema radiotehnologiji. Sudbina kasnije ispreplete njihove putove, a čitatelje ostavi bez teksta. Jedna od knjiga koju pročitate jednom i sjećate je se cijeli život.
Cho Nam-Joo, Kim Jiyoung, rođena 1982.
Kao što naslov govori, priča prati život Kim Jiyoung, rođene u Koreji u obitelji koja je iščekivala rođenje dječaka. Dok odrasta, njeni roditelji favoriziraju svog sina, a kad protagonistica završi fakultet, izgleda nemoguće profesionalno napredovati. Nakon što postane majka, ponaša se atipično te čitatelj dobiva uvid u korejsko društvo i kako ono svoje stanovnike dovodi do ruba.
Elena Ferrante, Genijalna prijateljica (tetralogija)
Za kolegij na fakultetu trebala sam pročitati nekoliko poglavlja prvog dijela, i toliko mi se svidjelo da sam na kraju pročitala sve četiri knjige. Radnja prati odrastanje i život dviju prijateljica, Elene i Lile, koje odrastaju u predgrađu Napulja pedesetih godina prošlog stoljeća. Njihov život obilježen je mafijom, novčanim razmiricama i mnogim drugim stvarima koje djevojke pokušavaju prebroditi. Postavlja se pitanje hoće li uspjeti nadići nevolje svog mjesta i doba, ali hoće li i njihovo prijateljstvo zaživjeti.
„Promatraj me dok ne zaspim. Promatraj me uvijek, čak i kad odeš iz Napulja. Tako ću znati da me vidiš i bit ću mirna.”
Betty Smith, Jedno drvo raste u Brooklynu
„’Dragi Bože’”, molila je, „htjela bih u svakom trenutku u životu biti nešto. Htjela bih biti sretna, htjela bih biti tužna. Neka mi bude hladno, neka mi bude toplo. Želim biti gladna i imati previše hrane. Želim nositi dronjke i lijepu odjeću. Htjela bih biti iskrena – i varati.Htjela bih govoriti istinu; i laži. Htjela bih biti poštena i grešna. Ali želim biti nešto baš u svakom trenutku. A kad spavam, htjela bih uvijek sanjati, tako da nijedan dio života ne bude izgubljen.”
Alessandro Baricco, Novecento: monolog
Još jedna lektira fakulteta koja se pretvorila u fenomenalnu knjigu (i to je to od zanimljivih lektira). Kratko djelo, prema kojem je snimljen film Legenda o pijanistu legendarnog talijanskog redatelja Giuseppea Tornatorea. Radnja se odvija na brodu Virginian, gdje pronađu dijete bez pratnje. Ne znaju kako se zove, pa mu daju ime Novecento, u prijevodu ‘dvadeseto stoljeće’. Novecento se zaljubi u more i ne može spoznati život bez njega, a u međuvremenu postane izvrstan pijanist…
„U očima ljudi se vidi ono što će tek vidjeti, a ne ono što su već vidjeli.”
Markus Zusak, Kradljivica knjiga
Knjiga za koju su svi čuli i sigurno im je netko već preporučio, ali s pravom. Roman prati Liesel Meminger koja pomoću knjiga pokušava prebroditi vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj. Djelo je veoma dobro ispripovijedano, a osim autora, čitatelju se obraća i sama Smrt.
„To je zapravo samo priča o, između ostaloga: jednoj djevojčici, nekoliko riječi, harmonikašu, nekoliko fanatičnih Nijemaca, židovskom šakaču i poprilično mnogo krađe…”
Terry Pratchett, Reaper Man
Vrlo maštovita knjiga vrlo maštovitog autora. Radnja je smještena u Discworldu, izmišljenom svijetu u kojem žive čarobnjaci i svakakva magična bića. Odjednom, Smrt nestane i prestane obavljati svoj posao, zbog čega nastane kaos i postane gužvovito. Inače ne čitam fantastične romane, ali općenito mi je ovaj Pratchettov serijal vrlo zanimljiv i domišljat.
