Predavanje „Znameniti Dubrovčani u rimskoj Arkadiji“ održala je u subotu 5. travnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku dr. sc. Irena Bratičević, izvanredna profesorica na Katedri za hrvatski latinizam Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rimska književna akademija Arkadija osnovana je 1690. godine i jedna je od akademija koja je imala prepoznatljivo mjesto u društvu. Njezini članovi bili su najugledniji ljudi od pera iz Italije i inozemstva. Ime je dobila po šumovitoj pokrajini Arkadiji na Peloponezu, prikazanoj u književnosti kao „iskonskom ljepotom obdarenu mitsku postojbinu pastira“, književnih likova čija osnovna preokupacija nije čuvanje stada, nego pjevanje i recitiranje stihova. Opisana je u ideološkom smislu kao „učeno društvo u obliku demokratske republike“.
Dr. Bratičević je upoznala okupljene s pretpoviješću Arkadije naglasivši u tom kontekstu nekadašnju švedsku kraljicu Kristinu, koja je bila abdicirala zbog prelaska na katoličku vjeru te je s vremenom u Rimu osnovala svoju Kraljevsku akademiju. Stjepan Gradić bio je član te akademije, no on nije doživio osnutak Arkadije. Pri Hrvat član Arkadije bio je Splićanin, teolog i polihistor, Ivan Paštrić, a posljednji teolog i povjesničar kulture Ivan Golub.
„Osnivači Arkadije zacrtali su kao osnovu svog kulturnog programa promicanje umjetnosti i znanosti kao ljudskih djelatnosti koje su usmjerene na dobrobit i napredak čovjeka i društva“, kazala je predavačica te nastavila kako je u središte stavljena poezija s naglaskom na poetiku jednostavnosti te općenito na povratak racionalnom i klasičnom. U izdavačkoj djelatnosti objavljivali su zato većinom poeziju, na talijanskom, ali i na latinskom jeziku. Članovi Arkadije bili su učeni ljudi koji nisu morali pisati poeziju.
Približavajući okupljenima karakter Arkadije, predavačica je kazala kako bi je „bilo nemoguće prispodobiti nekoj nama bliskoj suvremenoj instituciji, a pojedini njezini običaji činit će nam se čak i bizarnima.“ Navela je karakteristike kandidata koji su aklamacijom članova primani u Arkadiju, a automatizmom su članovima postajali kardinali kao i suvereni i veleposlanici stranih zemalja u Rimu. Među članovima strancima spomenula je Voltera i Goetea i dr. Akademija je bila otvorena i za žene, no njihov udio nije bilo velik.
U prva dva stoljeća djelovanja, od osnivanja do 1800. godine, akademija Arkadija imala je oko devet tisuća članova i ostvarila je snažan utjecaj na europsku književnost i kulturu. Osnivano je gotovo 50 podružnica Arkadije. Godine 1725. dobili su zemljište i izgradili velebni „Parazijski gaj“. Zajednicom je upravljao kustos koji se brinuo o provođenju odluka zajednice, a pravila su propisivala da u Arkadiji vlast pripada svima jednako. Arkadija je imala „izrazito religiozno kršćansko lice“, dijete Isus je bilo nebeski zaštitnik, a najveća proslava Božić. Danas se akademija Arkadija naziva Papinska Akademia Arcadia.
Među članovima Arkadije tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća bilo je oko tridesetak Dubrovčana. Prvi Dubrovčani primljeni su u akademiju Arkadiju 1699. godine. Bili su to braća Baglivi, liječnik Đuro i svećenik Jakov, koji su već bili prepoznati u svojim službama. Dr. Bratičević detaljnije je govorila i o drugim članovima i njihovom književnom stvaralaštvu, a među njima su se posebno istaknuli oni koji su živjeli u Rimu: Ruđer Bošković, Benedikt Stay, Rajmund Kunić, Bernard Džamanjić i Marko Faustin Galjuf.
Predavačica je također više govorila o portretima članova Arkadije, koji su bili slikani po predlošku te koji nisu svi do danas sačuvani. U zbirci od 200 portreta nalaze se i portreti nekih od članova Dubrovčana, poput Kunića, Staya i Džamanjića.
Članica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marija Marušić Čizmić bila je moderatorica večeri, a na početku je okupljenima predstavila predavačicu.
Dr. Bratičević je završila Biskupijsku klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića u Dubrovniku, studirala grčki, latinski i hrvatski jezik i književnost te diplomirala grčki i latinski jezik i književnost. Doktorirala je 2010. godine s temom o latinskom pjesništvu Dubrovčanina Rajmunda Kunića. Upravo hrvatska književnost pisana latinskim jezikom, osobito ona dubrovačkih autora, glavno je područje kojim se bavi u znanstveno-istraživačkom radu.
Izvor: Dubrovačka biskupija/Angelina Tadić
