Kada blistavo proljetno cvijeće počne prepuštati ledine ljetnim biljkama, a u docima pomadore zamjenjuju zelenu salatu i blitvu, na granama se pojavljuje prvo voće. Sve što je prvo, djeci je uvijek gulozno, ali i odraslima koji su zadržali onu dječju radost u svome životu. Stoga nije čudno vidjeti pune krošnje berača ranih kriješava, najslađega voća kojemu rijetki mogu odoljeti.
BLOG MUZEJA I GALERIJA KONAVALA
Drvo kriješve, kako se u Konavlima zove trešnja, svoje porijeklo vuče najvjerojatnije iz zapadnog dijela Azije, a u naše krajeve dolazi za vrijeme antike. Njezinom širenju Europom znatno su pridonijeli rimski legionari koji su vjerovali kako će im ovi slatki plodovi povećati energiju i snagu. Sve veća popularnost kriješava potaklo je križanje sorta i kultiviranjem danas postoji preko 1500 vrsta kriješava.
Divlja kriješva (lat. Prunus avium) najvjerojatnije je prva vrsta kriješve. To je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae) koje naraste i preko 20 metara visine, a promjera i do 50 centimetara, kožaste, tanke i žilave smeđe kore, a razgranate krošnje. Mreža korijenja prilično je razvijena s jačim srednjim korijenom. Pupovi su jajasti i ušiljeni, imaju gole, ušiljene crvenkasto smeđe kore kožastih rubova, a vršni pupovi uglavnom su krupniji i spojeni. Listovi su naizmjenični, jednostavni, eliptični, dugi od 7 do 14 centimetara, a široki od 4 do 7 centimetara, pilasto nazubljenih rubova.
U travnju i svibnju kriješva se zabijeli u obilju cvjetova pa se ističe u ostatku zelenila. Koliko cvjetanje kriješve može golicati ljudsku maštu najbolje govori tradicija s Dalekog istoka kada se čitava obitelj skupi i promatra cvjetanje kriješve uz ispijanje sakea. Premda kod nas ne postoji takva tradicija, rijetko tko ostaje indiferentan kada vidi kriješvu u cvatu.
Kriješva traži puno svjetlosti i topline, a zbog razgranatog korijena ne zahtijeva puno padalina, ako su one pravilno raspoređene. Stablo je otporno na niske temperature s time da su sorte svjetlijih plodova otpornije od sorti tamnijih plodova. Upravo zbog svoje otpornosti kriješva može rasti i na 1000 metara nadmorske visine, ali najviše joj pogoduju blagi prozračni brežuljci zaklonjeni od jakih vjetrova, napose bure. Uz to, kriješva voli duboka, drenirana, rahla i blago kisela tla. U Konavlima ona uspijeva gotovo svugdje, ali samo na mikrolokacijama mogu dostići kvalitetu kriješava iz zapadne Hercegovine i dubrovačkih Gornjih sela, gdje su uvjeti za kriješvu znatno pogodniji.
Autohtona divlja sorta kriješve u Konavlima zove se i srijensa, na koju se uglavnom navrće pitoma sorta. To se prvenstveno radi zbog veće otpornosti divlje kriješve. Postoji nekoliko načina navrtanja, ali svi se svode na povezivanje srčike plemke i podloge. Premda su danas zastupljene mnoge sorte, kriješve uglavnom dijelimo na rane i kasne prema vremenu sazrijevanja te na crvene i bijele prema boji. Kao i ostale vrste voćaka, više se sorti kriješava može navrnuti na isto stablo. Tako se kazivači sjećaju kako je na istom stabru rasla bijela i crna kriješva, pokonji ćaća je cio viđet kako će izgledat pa je obje vrste navrnuo na istu dibjaku. Navrnuta kriješva trebala je nekoliko godina da bi dala plod, dok bi posađena kriješva rodila tek nakon 6 do 8 godina.
U svibnju, kada sazrije prva rana kriješva, sve ptice i djeca u selu navalile bi na nju. Kazivači pamte da bi se sva seoska đeca skupila i išla krast kriješve. Za to je postojalo i točno određeno vrijeme jer bi od Đurđev dana počelo počivalo pa bi se propodne iskrali i išli u kriješve, ili bi predvečer kad se slabo viđelo. Zanimljivo je da bi djeca dovodila i ostalu te bi zajedno krali vlastite kriješve. Kazivači pamte: Kako su u nas bile prve kriješve u selu svi bismo se skupili i brali dok se ne najedemo. Tako je ćaća jednom vidio kako mu je kriješva puna đece i mislio ih poćerat. Nije zno da smo i mi bili s njima. Krađa kriješava bila je gotovo obredni pohod na koji se ni odrasli nisu ljutili samo bi rekli da ne lomimo grane. Oni koji su se i ljutili uglavnom ne bi stigli uhvatiti djecu.
Prije dolaska novih sorti na ovom području je najraširenija bila takozvana sorta vodenjače. Zapravo se radi o poludivljoj sorti s velikim košticama i malo mesa. Dolaskom novih, boljih sorti, vodenjače su sve više počele služiti kao podloga za navrtanje. Razlog tomu bila je i znatno manja potražnja te sorte, a samim time i pad cijene. Kazivači koji su kao djeca prodavali kriješve na placi sjećaju se ma nosili bi i sepetić vodenjača prodat pa se mučili, po dana jedva nešto prodali, kad dolazi Luketa i nosi sepet onih velikih kliševskih kriješava, nije više bilo prodaje na placi, nego nosi ovima što su otkupljivali za kolače, a oni da će uzet, ako ih očistiš i tako mi vadili pice, od sepetića ne znam je li kilo na kraju ostalo.
Osim što je ukusna, kriješva je izuzetno zdrava namirnica. Bogata je antioksidansima, vitaminom C i prehrambenim vlaknima. Zbog bogatstva nutrijenata i malog broja kalorija izuzetna je za one koji drže liniju. Kriješve se preporučuju oboljelima od dijabetesa i gihta jer smanjuju razinu šećera u krvi i usporava nakupljanje mokraćne kiseline. Uz sve ovo, kriješve umanjuju umnu i fizičku iscrpljenost pa su odlično osvježenje nakon teškoga rada. Sam plod izvor je zdravlja, ali ni peteljka kriješve ne zaostaje, od nje se čini čaj koji pomaže pri problemima s bubrežnim kamencem. Zato, brzo u kriješve dok ih još ima!
