Kad ste me pozvali da izaberem nekoliko knjiga koje bih preporučila za čitanje, na prvi pogled mi se činilo da će to biti lagan zadatak, kojeg ću začas odraditi, ALI kad sam počela razmišljati što odabrati shvatila sam da i nije baš tako.
Napisala:Lucija Bjelokosić
Jako je teško, nezahvalno, a možda i nepotrebno preporučivati knjige ljudima koje ne poznajete jer toliko je različitih ukusa i različitih žanrova pa je skoro i besmisleno. Puno sam godina nakupila, pa i puno godina čitanja, i meni samoj izbor dosta ovisi u kojem razdoblju života je određena knjiga pročitana i u kojem raspoloženju. Čini mi se, barem je kod mene tako, da je lakše preporučiti pisce nego izabrati naslove.
Onda sam se sjetila da sam tamo negdje 90-ih kupila knjigu Zlatka Crnkovića Knjige mog života, da mi je knjiga bila zanimljiva, a ako nečiji izbor možemo smatrati relevantnim to je svakako Zlatko Crnković, veliki prevoditelj i urednik legendarne biblioteke HIT, a čiji je posao bio čitanje i odabiranje najboljih knjiga. Stoga sam i tamo zavirila da se podsjetim što je Crnković odabrao. Ne biste pogriješili kad biste išli po Crnkovićevom popisu. U zadnje vrijeme više čitam publicistiku nego beletristiku, ali ipak, evo nekoliko mojih beletrističkih preporuka.
Klasici i nobelovci uvijek su za preporuku. Nisu bez razloga ušli u lektiru, ne dobivaju se velike književne nagrade bez razloga.
1. U kategoriji klasika i nobelovaca je jedini naš nobelovac Ivo Andrić. Ništa Andrićevo ne mogu posebno preporučiti, jednostavno… Čitajte sve Andrićevo!
2. U kategoriji suvremenih domaćih autora moj broj jedan je Miljenko Jergović. Također, sve Jergovićevo je za preporuku, ali u romanima do punog izražaja dolazi njegov stil, te prekrasne rečenice i najbolje se vidi koliki je on ustvari majstor svog zanata.
3. Ruski modernizam 19. stoljeća također mi je nemoguće nekoga posebno izdvojiti jer tu su i Tolstoj i Dostojevski i Čehov.
4. Kad nam je zbog pandemije kretanje bilo poprilično ograničeno, ponovno sam pročitala i Orwellovu 1984. Roman je pisan kao fikcija, a iz današnje perspektive čini se više kao predskazanje mračne budućnosti koja samo što nije stigla ili je već stigla.
5. Franz Kafka: Proces, jeziva priča o pojedincu koji se, ni kriv ni dužan, našao u bezizlaznoj situaciji iz koje ne zna i nemoguće je izvući se pa si je na kraju primoran prihvatiti.
6. Orhan Pamuk: Snijeg / Istanbul / Čudo je u mojoj glavi… Još jedan nobelovac čija knjiga, iako je za nju dobio Nobela, nije na ovom popisu. Ono što me kod Pamuka privlači je stil, društvena angažiranost, hrabrost i neka melankolija koja prožima njegove romane.
7. Kratki roman Alessandra Baricca Svila. Davno sam čitala ovu knjigu, ali mi je u sjećanju divna atmosfera kojom zrači ovaj roman(čić).
8. Khaled Hosseini i njegova dva romana Gonič zmajeva, potresan roman o djeci Afganistana i Tisuću žarkih sunaca, jednako potresan roman o ženama Afganistana… priče o okrutnosti, gubicima, afganistanskom društvu, nasilju, ali i priča o prijateljstvu, žrtvi, ustrajnosti i vjeri u sutra.
9. Roman Bijeli zubi Zadie Smith priča je o dvije imigrantske obitelji nastanjene u Londonu koja predvode dva komična patera familiasa. Roman se obračunava s predrasudama, ekstremizmom i fanatizmom, ne samo domicilnog stanovništva, nego i samih doseljenika.
10. Fredrik Backman i nedavno pročitani roman Čovjek zvan Ove pročitala sam po preporuci s jednog književnog podcasta. Priča o usamljenom muškarcu kojemu je najvažnije da mu to stanje nitko ne remeti i novih susjeda koji su se upravo doselili i potpuno poremetili njegovu rutinu… zabavno i dirljivo štivo.
11. Književni putopisi u 77 priča Roberta Pauletića za one koji se, dok čitaju, žele smijati. Knjige su pune prekrasnih fotografija s putovanja i bezbroj anegdota s tih putovanja, ali i iz života uopće.
12. I za kraj… trenutno čitam satiričnu knjigu Prava istorija sveta, grupe autora. Knjiga je zabavna, duhovita i predstavlja kolaž novinskih članaka koji su se objavljivali u dnevnim novinama i koji, kad se uvežu zajedno čitaju kronološki, ustvari predstavljaju povijest svijeta.
