Milanski odvjetnik u svoju je vrijednu zbirku uvrstio knjigu iz 1747. koja opisuje “neretvansku bolest”

Cristiano Pambianchi, odvjetnik iz Milana i veliki ljubitelj hrvatske kulturne baštine, nastavlja prikupljati vrijedna i rijetka izdanja starih knjiga. Njegova zbirka, čiji je dio bio izložen u Dubrovniku u Lazaretima, ali i u milanskoj biblioteci Braidense di Brera, bogatije je odnedavno za još jedno izdanje De morbo naroniano (O naronskoj- neretvanskoj bolesti), knjigu koja opisuje “neretvansku bolest” točnije malariju na prostoru između Mostara i Dubrovnika iz 1747.

Zbirka Pambianchi-Kramarić sadrži mnoga vrijedna izdanja u rubrici “Medicina u Hrvatskoj”. Kao što su: Storia della peste  (Povijest kuge) Giulia Bajamontija, koja govori epidemijama ove bolesti u Dalmaciji 1783-1784, pa knjigu dubrovačkog liječnika Đura Baglivija De Praxi Medica (o medicinskoj praksi) s kraja 17. stoljeća, pa knjigu Luke Stullija Vaccinazione iz 1804. i mnoge druge.

Prvo djelo koje govori o malariji na našim prostorima, tiskano još 1747. svakako je dragulj u ovoj pomno čuvanoj zbirci.

Liječnik koji je opisao “neretvansku bolest” 1747.

Giuseppe Antonio Pujati, pisac knjige, je bio liječnik i filozof. Nazivali su ga “čudom od djeteta”. Studirao je u Veneciji, a potom na Sveučilištu u Padovi, gdje je s osamnaest godina diplomirao filozofiju i medicinu. Nakon diplome bavio se medicinom u Veneciji, Dalmaciji, Polcenigu i Pordenoneu (dva grada na sjeveru Italije).

Godine 1737., nakon što je objavio Decas variarum medicarum observationum (Deset raznih medicinskih praksi), koja je privukla mnoge u medicinskom okruženju, dobio je mjesto glavnog liječnika u Feltreu, gdje je ostao 12 godina.

Njegova liječnička slava i njegov znanstveni prestiž s godinama su porasli, toliko da ga je 1754. venecijanski Senat pozvao na katedru praktične medicine na Sveučilištu u Padovi, gdje je radio do svoje smrti. Bio je i pjesnik i violinist.

Voda koja stagnira ubija ribe i močvarne ptice

Knjiga De morbo Naroniano donosi značajne medicinske podatke, ali je i jedno od prvih izvješća o okolišu regije između Dubrovnika i Mostara. Pojam malarija (prema talijanskom mala-aria, što znači loš zrak), prvi se put spominje u časopisu “Danica Ilirska” 1837. godine” u članku autora Gregurić – Gracner s Veterinarskog fakulteta, Zavoda za humanističke znanosti, Zagreb.

“Pujati je vjerovao kako je ova bolest neka vrsta pošasti, od koje se teško moglo spasiti. On to opisuje na sljedeći način:

Voda koja stagnira na određenim mjestima postaje toliko napasna da ubija ribu, koja u njoj pliva; močvarne ptice koje tamo žive u velikom broju često padaju otrovane smrtonosnim isparavanjem (J. Mužinić u: Croat Med J. 2007;48:127-9).