Zaborav je bolest koju ne primjećujemo, a od koje se teško izliječiti. No uvijek postoje oni neki ljudi koji iz zaborava čupaju podatke, priče, a u ovom slučaju i cijelu jednu povijest. Konavosko selo Pridvorje nosi ime po kneževom dvoru koji je tamo izgrađen još u 15. stoljeću, no gotovo 200 godina zaborava iz kolektivne je svijesti izbrisao ovu građevinu. Zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine konavoski Dvor opet blista u svojoj originalnoj ljepoti, a uskoro će biti otvoren i za posjetitelje kojima će ispričati priču o buntovnicima, piscima, kneževima, priču o Konavljanima i dubrovačkoj vlasteli.
Kad govorimo o Konavlima treba uvijek imati na umu Konavosko polje, plodnu zemlju i obilje vode, koje su, u vrijeme kad hrana nije stizala iz uvoza, bili primamljiv resurs za mnoge, a pogotovo za Dubrovačku Republiku, koja ih je, malo po malo, u više navrata, pokušavala kupiti i njima zavladati. Prvi konavoski knez izabran je već 1420., a vladao je samo polovicom Konavla iz sela Ljuta.
Konačno 1427. Republika uspostavlja vlast nad Konavlima u cjelini i, kao što je to radila na svim drugim područjima, uz selo Sveti Martin gradi i knežev dvor iz kojega će vlastela vladati ovom kneževinom. Uz kneza iz kruga dubrovačke vlastele, birala su se i dva, a kasnije i četiri, potkneza – vojvode koji su od 1435. mogli biti isključivo Konavljani, a dužnost im je bila kontrolirati pogranične straže i suzbijati krađe i razbojništva.
Sredinom 15. stoljeća Konavle su podijeljene u 22 kaznačine, upravne jedinice koje su imale financijski i policijski karakter. Treba naglasiti kako su sve važne odluke Konavljani donosili na velikom narodnom zboru, koji bi sazivao knez. A na jednom od posljednjih takvih zborova 1799. pobunili su se protiv odluke o obveznoj kupovini soli i tako započeli poznatu Konavosku bunu.
U dubrovačkom arhivu čuva se Odluka o gradnji kneževog dvora u Sv. Martinu u Konavlima iz 1427. u kojoj je detaljno opisano kakav taj dvor treba biti i što se sve u njemu treba nalaziti. Gradnja je vjerojatno uskoro započela, no Konavoski rat (1430.) je zaustavio. Knežev dvor izgrađen je između 1431. i 1438. godine. Umjesto propisane trokatnice, izgrađena je zgrada, koja je više nalikovala na tvrđavu, okružena zidovima s četiri puškarnice na kantunima i za tvrđave karakterističnim nagibom prizemnih zidova, s proširenim dvorištem u kojem su se nalazile kuće za kancelara s jedne, i knežake s druge strane glavnog ulaza. To je utvrđeno opsežnim arheološkim istraživanjima.
Nisu se gradski plemići otimali za kneževsku čast u Konavlima. Značilo je to za njih skroman život u divljem kraju, gdje sa svih strana vreba opasnost od nezadovoljnih seljaka, koji su teško prihvatili kmetstvo, do hajduka i opasnosti prodora Osmanlija i drugih. To je vjerojatno i razlog zašto je Knežev dvor građen s minimalnim brojem otvora i prozora, kao obrambena utvrda.
Izgled Dvora kroz stoljeća se mijenjao, a zašto je odlučeno da se obnovi upravo onakav, najsličniji originalnoj gradnji iz 15. stoljeća, najbolje je objasnila znanstvenica Katarina Horvat Levaj, koja ističe kako je glavni cilj destrukcije Kneževog dvora 1806. bio „brisanje povijesnog značaja Kneževog dvora u Pridvorju, a time u širem kontekstu i Konavala kao sastavnog dijela Dubrovačke Republike“, stoga ona smatra kako bi obnova Dvora u njegovom izgledu iz 19. stoljeća bila zapravo “nastavak brisanja povijesti”.
Vratimo se mi na konavoskog kneza i njegov život u Pridvorju. U skromnom dvoru – tvrđavi, knez je živio uz kancelara i knežake, kojih je u početku bilo dva, kasnije i šest. Oni su bili smješteni u kućici u dvorištu dvora, odmah do glavnih ulaznih vrata, a nasuprot kućici stražara bio je ured kancelara. Prvotno je to bio svećenik koji je vodio službene dokumente, a kasnije to postaje službenik Republike, koji osim što bilježi sve odluke i poslove kneza, u fušu pomaže seljacima pisati oporuke, ugovore… Konavljani ga nazivaju kanđe.
U dvorištu je i streha ispod koje su se odmarali konji, a iz dvorišta, u kojem su tijekom istraživačkih radova pronađeni brojni arheološki nalazi, ulazi se u Dvor, glavnom fasadom okrenut prema jugu i Konavoskom polju. S desne strane u prizemlju je kuhinja u kojoj su se spravljali obroci za kneza i njegove knežake te kancelara, a s lijeve strane je zatvor. Glavna prostorija u prizemlju bila je sudnica u kojoj je knez dijelio pravdu. U Dvoru su dakle bile koncentrirane sve razine vlasti knez, sud, zatvor i policijska postaja (knežaci).
Kamenim skalama, koje su očuvane u originalnom obliku iz 15. stoljeća ide se na kat.
Na katu je saloča u kojoj je knez primao goste i vjerojatno boravio najveći dio dana. Kako nije sačuvan niti jedan dio originalnog namještaja, Društvo je tijekom duljeg vremenskog razdoblja otkupljivalo predmete i namještaj iz razdoblja renesanse i neorenesanse, kako bi što vjernije dočaralo način života u konavoskom dvoru. Neki su predmeti otkupljeni u Gradu, neki su kupljeni drugdje, no ideja vodilja unutrašnjeg uređenja bila je jednostavnost i skromnost života u tom vremenu daleko od gradskog središta.
U kneževoj sobi, postelja je napravljena kao replika po opisima postelja kakve su se tada izrađivale za imućnije kuće. Klecalo je otkupljeno u Dubrovniku i restaurirano, a datira u 16. stoljeće. Tu je i obvezna kasa, sef, koja i danas funkcionira. Uz saloču koja zauzima cijeli sjeverni dio prvog kata i predsoblje, bile su dvije spavaće sobe, a uskim skalicama moglo se popeti u potkrovlje.
Zanimljive stražarske kule na kantunima kuće, puškarnice, koje su služile za obranu, srušene su u 18. stoljeću, a sam Dvor spaljen je 1808. u naletu ruske vojske potpomognute Crnogorcima. Bio je to pokušaj, gotovo i uspjeli, da se svaka državnost Dubrovačke republike sravni sa zemljom. Dvor je izgorio skupa s bogatim konavoskim arhivom i otada je pomalo počeo nestajati u sjećanju ljudi.
U Dvoru u Pridvorju, koji je i danas okružen gustom dubovom šumom više je puta, kao knez na 6 mjeseci, biran poznati dubrovački književnik Ivan Gundulić, a moguće je kako je inspiraciju za svoju pastoralu Dubravku, dobio baš u konavoskoj dubravi, koja okružuje ovaj Dvor. Nije Gundulić jedini pjesnik koji je pisao u Konavlima i Junije Palmotić piše svoju “Gomnaidu” upućenu dubrovačkom knezu iz roda Sorgo, koji ga je nekom drugom pjesmomu uvrijedio, a u pjesmi jasno spominje kako je Sorgo ukrao dvije štice s odra na Sokolu i od toga napravio kanavete, a sve to zna kanđe od Konavali.
Knežev dvor u Pridvorju u mnogim se dubrovačkim dokumentima naziva i “Gospodski gaj”, a najnovija obnova upravo je na tragu toga očuvala sav prirodni okoliš dvora.
Austrijske vlasti kasnije građevinu i okolno zemljište, kao neupotrebljivu državnu imovinu prodaju, a Dvor postaje vlasništvo obitelji Pasaci iz Cavtata, zatim Ivana Orepića, koji je započeo obnovu 1837. Dogradio je mlin za ulje i butigu, a imao je namjeru u Dvor smjestiti i oružnike i osnovnu školu, no to se nije dogodilo.
Dvor je onda opet promijenio vlasnika, a od 1857 ga preuzima obitelj Letunić. Osuvremenili su mlin, nastavili voditi butigu i nadogradnje. 1979. u potresu Dvor je teško oštećen, a propadanje se nastavilo sve do 1996. kad Općina započinje prvi ozbiljniji projekt obnove prema konzervatorskim smjernicama Katarine Horvat Levaj. Obnova je prekinuta 1997. jer nije postignut dogovor vlasnika i investitora.
Društvo prijatelja dubrovačke starine u namjeri da baštinu Republike obnovi i revitalizira kupuje Knežev dvor u Pridvorju 2016. Nakon otkopavanja nanosa zemlje i kamena, otkrivanja temelja, arheoloških istraživanja, odlučeno je da se dvor obnovi što je moguće vjernije svom prvotnom izgledu iz 15. stoljeća.
Radovi na obnovi su pri kraju. Trenutno se uređuje i asfaltira pristupna cesta, a uskoro će biti otvoren i za posjetitelje.
Tajnik DPDS-a Niko Kapetanić, i sam podrijetlom iz Konavala, proveo nas je kroz građevinu i njezinu povijest, o kojoj je napisao cijelu jednu knjigu Knežev dvor u Svetom Martinu – Četiri stoljeća dubrovačke uprave u Konavlima, iz koje smo koristili i činjenice navedene u tekstu.
