Po povratku iz Kine u Dubrovnik, Chuman Ye je prvo nazvao svoje prijatelje te im priopćio da ga ne očekuju na jutarnjoj kavi, koja im je bila dnevni ritual, stečen tijekom ovih deset godina koliko naš sugovornik živi i radi u gradu. Samoinicijativno se stavio u 14-dnevnu karantenu, kako ne bi ugrozio ljude oko sebe. Simpatični Kinez koji se iz Kine, doduše, vratio prije nego što je eskalirala epidemija i u toj zemlji i u Europi, opisao je svoja iskustva boravka u Kini, vlastito olakšanje koje je doživio povratkom u Dubrovnik, te iskreno odgovorio na pitanje zaobilaze li ga naš sugrađani “u širokom luku” zbog korona virusa.
Nedavno ste bili u Kini, vratili se prije nešto više od mjesec dana? Koliko se pod utjecajem ovoga virusa svakodnevni život promijenio? Kako ste se osjećali, je li postojala doza straha?
Otišao sam u posjet obitelji u sklopu proslave kineske Nove godine. Bio sam na istoku Kine, u mjestu Quingitan, poprilično udaljenom od žarišta zaraze. Da pojednostavimo našim sugrađanima, govorimo o udaljenosti kao od Dubrovnika do Poljske. U prvih deset dana boravka nije postojala velika zabrinutost, no nakon što je stanje postalo ozbiljno, dobili smo upute da ne izlazimo na ulice i da ostajemo kod kuće. Nije me bilo strah jer smo se pridržavali danih uputa, u smislu održavanja higijene i poštovanja zabrana kretanja po gradu.
Možete li nam usporediti situaciji u Hrvatskoj i Kini? Gdje je zavladala veća panika? Kako su reagirale kineske, a kako hrvatske vlasti i možete li procijeniti čija je reakcija bila bolja?
Teško je uspoređivati, jer se radi o velikoj razlici u broju stanovnika i površini država. U Kini su sve službe odmah mobilizirane kako bi se spriječilo širenje virusa, zabranjeno je kretanje i okupljanje po gradovima. Na ulice su odmah izašle policije i vojska i to s dugim cijevima kako bi se osigurala sigurnost građana. Uz to putem razglasa su upozoravali građane da ostanu u svojim domovima, da prate događanja putem medija i da održavaju higijenu. To nije bilo ugodno za gledati, ali kad mi samo jedna nesvjestan građanin izašao na ulicu, uslijedili bi drugi i situacija bi izmakla kontroli. Pri povratku u Hrvatsku primijetio sam organiziranost naših stručnih službi. Na aerodromu u Zagrebu prilikom prolaska kontrole dobio sam telefonski broj na koji sam svakodnevno trebao javljati ima li promjena po pitanju mog zdravstvenog stanja.
U postojećim okolnostima koliko vam je bilo teško organizirati povratak iz Kine? Koliko sam upoznata, imali ste sreću pa se letjeli preko Rusije dok su se putnici koji su išli preko Dohe imali puno veće poteškoće?
Imao sam sreću pa sam letio preko Moskve, pa sam se tim putem i vratio. Neki od mojih prijatelja koji su također otišli u Kinu, morali su ostati u Kini, jer su njihovi povratni letovi preko Dubaija bili otkazani, zbog obustave zračnog prometna između ove dvije zemlje. Povratak nije bio tako jednostavan. Morao sam imati potvrdu i odobrenje lokalne policije i liječnika da sam zdrav i da nemam simptoma, nakon čega sam dobio odobrenje za napuštanje doma i za putovanje. Tijekom cijelog putovanja kroz Kinu morao sam uz sebe imati navedene potvrde, koja sam po potrebi davao policiji na uvid.
Već deset godina živite u Dubrovniku, vlasnik ste trgovine. Kako su Dubrovčani reagirali na vas po povratku iz Kine? Jeste li iskupili ikakve neugodnosti? Zaobilaze li vašu trgovinu?
Po povratku u Dubrovnik, osjećao sam olakšanje i radost. Prvo sam se javio svojim prijateljima Hrvatima s kojima se svakodnevno družim i javio da sam sretno stigao te ih obavijestio da ću 14 dana biti nedostupan za svakodnevne ritualne ispijanja kave. Samoizolirao sam se i nisam htio ići među veliki broj ljudi, čisto zbog opreza, ali moram priznati da nakon tog perioda nisam imao nikakvih neugodnosti niti sam primijetio da me ljudi izbjegavaju. Za sad nisam primijetio negativne posljedice što se tiče poslovanje moje trgovine, no to bi se moglo promijeniti ako se nastavi pogoršavati stanje na području Italije. Dosta robe za trgovinu uvozim sa sjevera Italije. Situacija u Italiji je sad alarmantna te postoji velika mogućnost nedostatka robe. Vlasnici tih firmi u Italiji su također Kinezi, koji su nakon pogoršanja stanja u Europi, otišli natrag u Kinu, najviše zbog nedovoljnog kapaciteta bolničkog smještaja na području sjeverne Italije. U svoj trgovini svakodnevno viđam Dubrovčane koji se ponašaju kao da virusa nema.
Smatrate li da će koronavirus imati veliki u dugotrajni utjecaj na svijet, u smislu turizma i ekonomije? Kako očekujete da će se situacije raspleti?
Smatram da će ova situacija uvelike štetiti turizmu. Hrvatska, a pogotovo Dubrovnik, ove će godine ostati bez velikog broja kineskih turista. Poznato je da Kinezi vole putovati, ali trenutna situacija im to ne dopušta. Veliki broj letova iz i prema Kini je otkazan, a sad vidimo da se situacija pogoršala i u Europi. Općenito, mislim da će koronavirus negativno utjecati na ekonomiju. Osobno se nadam da će dolaskom toplijih dana virus oslabiti i da će se situacija do ljeta staviti pod kontrolu.
Iskusili ste realnost života s brzim širenjem ove zaraze. Smatrate li da je panika opravdana?
Mislim da se panika nepotrebno stvara putem medija i da se natječu s bombastičnim naslovima kako bi privukli pažnju građana, a sebi povećali čitanost. Čini mi se da je situacija u Hrvatskoj pod kontrolom, kao i da građani imaju kulturu ponašanja, za razliku od Italije gdje je stanje izmaknulo kontroli, poglavito zbog neodgovornih postupaka građana i medicinskih ustanova.
Nedavno smo u Dubrovniku imali priliku vidjeti skupinu turista koja je Stradunom hodala s natpisom „nismo iz Kine”. Kako to komentirate?
To nisam vidio, ali znam da je jedini problem u ovoj situaciji da naših građani baš ne razaznaju Kineze od Japanaca, Malezijaca ili Korejaca.
Što bi htjeli poručiti Dubrovčanima?
Nemojte pasti po veliki utjecaj medija koji šire paniku, održavajte higijenske navike, izbjegavajte nepotrebna putovanja u inozemstvo i pratite upute liječnika i nadležnih službi. Iskreno se nadam što bržem prestanku koronavirusa, a dotad je bolje da nastavimo živjeti normalnim životom.
Moze li mi neko rijet, kako i po kojoj je osnovi doticni dobio radmu/boravisnu vizu.