Uskrs kod nas uvijek nosi osjećaj topline i zajedništva. Jutro započinjemo blagdanskim doručkom. Sve je jednostavno, domaće, pripremljeno uz puno pažnje i ljubavi. Dok se mi okupljamo oko stola, djeca se vesele penganim jajima, dok naša keramička svake godine nađu svoje posebno mjesto kao mali znak da nije sve u hrani, puno je toga u stvaranju i dijeljenju, priča dubrovačka umjetnica Katija Bušlje čija keramička jaja u koja su uloženi sati i sati stvaranja oduzimaju dah.
Koliko je zahtjevno izraditi jaje od keramike, kako izgleda cijeli proces od oslikavanja, pečenja, koliko je to dug proces? Što je najteže prilikom izrade?
Keramička se jaja izrađuju lijevanjem glatke gline u gipsane kalupe, gdje stoje nešto manje od sat vremena kako bi se formirala čvrsta, šuplja stijenka. Nakon što se višak gline izlije, jaje se pažljivo vade iz kalupa i ostavljaju sušiti na zraku, izvan kalupa. Kad se osuši, ručno se dorađuje – zaglađuju se rubovi i površina. Zatim slijedi ručno oslikavanje motiva, koje zahtijeva preciznost i strpljenje jer je glina još uvijek osjetljiva. Nakon toga jaje ide na prvo pečenje – tzv. biskvitno pečenje – na temperaturi višoj od 1000 °C, koje traje i do 10 sati. Ako želimo da jaje ima dodatni sjaj, nanosimo glazuru i slijedi drugo pečenje, također na temperaturi iznad 1000 °C. Cijeli proces traje nekoliko dana, jer svaki korak – sušenje, oslikavanje, pečenje i hlađenje – zahtijeva svoje vrijeme i veliku pažnju. Najzahtjevnije je spriječiti pucanje i deformacije, jer su jaja vrlo osjetljiva zbog svog oblika. Iako nastaju u kalupu, svako je jaje posebno i unikatno zahvaljujući ručnoj obradi i oslikavanju.
Izgledaju realno, dogodi li se da ih ljudi lako zamijene s pravima?
Da, često se dogodi da ljudi u prvi tren pomisle da su prava jaja – zbog oblika, sjaja i načina oslikavanja. No kad ih uzmu u ruku, iznenade se jer su nešto veća od kokošjih jaja, ali i iznenađujuće lagana. To često izazove osmijeh i znatiželju, pogotovo jer ih na prvi pogled stvarno mogu zavarati. To nam je potvrda da keramika, iako traje puno dulje i dalje može zadržati svoj sjaj i toplinu uskrsnog izgleda.
Radite tradicionalna ili se i poigrate s motivima? Što je vama najdraže?
I jedno i drugo. Volim tradicionalne motive jer nose duh Uskrsa i ljepotu djetinjstva – to su ponavljajući uzorci, crte, točkice, stilizirano bilje… ali uvijek ostavimo prostor za igru.
Neki motivi nastanu spontano, u trenutku – baš kao mali crteži na papiru. S vremenom se razvila i paleta koja povezuje kolekciju, iako je svako jaje unikat. Upravo ta sloboda u kombiniranju tradicionalnog s modernim pristupom čini proces uzbudljivim, a svaki primjerak posebnim.
Draže mi je tradicionalno. Motivi me podsjećaju na djetinjstvo, na ono kako su jaja nekad izgledala kod babe na stolu. Ima nešto smirujuće u toj jednostavnosti i ponavljanju.
Naravno, ponekad se volim i poigrati, unijeti neki novi detalj ili boju, ali tradicija mi je ipak najbliža srcu. U njoj je korijen svega što radim.
Kako izgleda Uskrs u vašoj obitelji?
Uskrs kod nas uvijek nosi osjećaj topline i zajedništva. Jutro započinjemo blagdanskim doručkom – na stolu su pinica, sir, mladi luk, kuhana jaja i šunka. Sve je jednostavno, domaće, pripremljeno uz puno pažnje i ljubavi. Dok se mi okupljamo oko stola, djeca se vesele penganim jajima, dok naša keramička svake godine nađu svoje posebno mjesto kao mali znak da nije sve u hrani, puno je toga u stvaranju i dijeljenju.
Koja su najranija sjećanja iz djetinjstva na Uskrs?
Sjećam se da je za Uskrs uglavnom bilo lijepo vrijeme. Ja mala, a nosim veliki košićić u rukama i idem u crkvu na blagoslov hrane – bila sam jako ponosna i uzbuđena. Jedva sam čekala vratiti se kući, probat sve što smo pripremili, i naravno, kucati se jajima sa sestrom i bratom – to nam je bio mali obiteljski turnir. Bilo je veselo i u mojoj ulici – s prijateljima smo išli od kuće do kuće, razmjenjivali jaja i gledali tko ih je najljepše opengo te godine. Uvijek je bila neka blaga natjecateljska atmosfera, ali puna smijeha i igre.
Pamtim i čokoladne zečeve koje smo dobivali – tada je to za nas bila prava festa. Uskrs je stvarno bio nešto posebno – toplo, veselo i puno malih radosti koje su ostale urezane zauvijek.
Čemu se uvijek iznova najviše radujete?
Najviše se radujem toj posebnoj atmosferi koju nosi Uskrs – miru u kući, zajedničkom doručku, smijehu i jednostavnim trenucima s obitelji. Volim taj osjećaj kad je sve spremno, stol postavljen, a oko njega ljudi koje volim. Osim toga, važno mi je što se Uskrs kao najveći kršćanski blagdan u našoj obitelji doživljava s poštovanjem i zahvalnošću. Taj duhovni aspekt se ne smije izgubiti – on nas podsjeća na prave vrijednosti, na nadu, obnovu i zajedništvo. Lijepo je kad ga djeca dožive i kroz simboliku, i kroz veselje, ali i uz svijest o tome što Uskrs zapravo znači. Radujem se i samom stvaranju – izradi i oslikavanju jaja. Svake godine me to iznova veseli jer znam da će netko u njima pronaći uspomenu, simbol ili mali znak pažnje. Ručni rad ima tu čaroliju da povezuje ljude – i kad se daruje i kad se stvara.
Dokaz ste da ručni rad i dalje jest na cijeni unatoč komercijalizaciji pa rekla bih života u svim segmentima?
Vjerujem da ručni rad ima posebnu vrijednost upravo zato što dolazi iz srca i ruku, a ne s tvorničke trake. Danas, kad je sve brzo i dostupno klikom, ljudi još više traže ono što je osobno, toplo i jedinstveno. Komercijalizacija je oko nas, ali potreba za autentičnim nije nestala – samo je tiša i dublja.
Kad netko uzme u ruku jaje koje smo ručno izradili, vidi se trud, vrijeme i ljubav u svakom detalju. I to se cijeni. Možda neće uvijek biti najjeftinije, ali bit će nešto što se čuva, poklanja s namjerom nosi priču za buduća pokoljenja.
Ručni rad ima dušu. I dok god postoji netko tko ga stvara s iskrenošću, i netko tko ga prepoznaje i poštuje – on nikad neće nestati.
