U puno će kuća našega kraja danas zamirisati prikle, te se začuti izreka: Sveta Kate kokošica, mjesec dana do Božića čime će se nagovijestiti blizina i početak najljepšeg, božićnog doba u godini. Malo je kuća u ovim krajevima bez ijedne Kate. A u nekima ih ima u svakoj generaciji, jer imenima su se “častile” babe, mame, tetke…
Što nekim našim Katama znači njihov imendan, slave li ga i na koji način. Pitali smo Katu Bećir, Katiju Leoni, Katiju Krečk Jarović, Katiju Živković, Katarinu Alamat Kusijanović i Katarinu Dadić.
Svima njima i svim Katama, Katicama, Katarinama, Katijama, Rinama, želimo sretan i blagoslovljen imendan.
Kate Bećir:
– Strašno sam ponosna na svoje ime i smatram ga jednim od najljepših ženskih imena u ovom našem podneblju, a njime su moji roditelji “počastili” moju babu Katu. Rođena sam dan po sv. Kati i moglo bi se reć’ da je ime rođeno sa mnom, ali da je baba bila Marija nemojte mislit da bih ja bila Kate, a ne Marija – uz smijeh nam priča Kate Bećir koja od djetinjstva imendan pamti po kući punoj ljudi.
-Pamtim miris štrudela, pandišpanja, prikala, a vazda se pravila i starinska torta od oraha. Kako bi u to doba godine vazda već bilo prohladno ili kiša sv. Katu povezujem uz toplinu u našem kominu i smijeh. Doma smo bile nas tri Kate, ja, mati i baba, a kako bi nas razlikovali mene su zvali Mila. U selu me i danas zovu Mila – otkriva nam Kate Bećir nadimak koji se često pojavljivao u konavoskim obiteljima upravo zbog učestalog ponavljanja imena i potrebe da se generacije međusobno razlikuju.
A na sami spomen sv. Kate kao da se začuju i napjevi: Sveta Kate kokošica, mjesec dana do Božića, otvorite škafetine, podijelite beškotine…
Katija Leoni:
-S festom počinjem već večer uoči Sv. Kate kad nazdravim s prijateljima, a na sami blagdan okupljamo se doma uz domaći višnjak ili orahovicu, te obaveznu orahnjaču i prikle. Porijeklom sam Primorka i poštujemo tradiciju, pa sam i ime dobila u babu Katu. To uopće nije dolazilo ni u kakvo pitanje, jer sam se ja, kao prva unuka rodila nakon 9 muških unuka. Nije bilo nikakve dvojbe da će se počastiti baba Kate, a ja svoje ime volim i ponosna sam na njega – rekla nam je Katija Leoni koja će današnji dan provesti uz obitelj i prijatelje, iako je festa kod nje počela već sinoć.
Katija podjednako voli i imendan i svoj rođendan, jer je rođena na dan još jednog velikog sveca, sv. Antuna, 13. lipnja. Pa, iako je sa sobom i “donijela” ime, baba Kate bila je jača od sv. Antuna.
No, sv. Kate kokošica, početak je blagdanskog božićnog doba pa kao takav ima posebno mjesto u njenom i životu njene obitelji, jer se tada obično zapjevala i prva kolenda.
Katija Krečak Jarović:
– U nas je za sv. Katu vazda festa. Slavi se i doma i na poslu i tako je oduvijek. Mama mi za taj dan uvijek spravi ono što poželim, to je u nas tradicija. Cijeli dan zove obitelj, prijatelji, čestita se. Danas je to više preko poruka, a prije je uvijek zvonio telefon na sv. Katu. Ime sam dobila po svojoj baki Kati, Primorki i baš ga s ponosom nosim. Imendan sam uvijek više slavila od rođendana pogotovo što sam rođena ljeti kad nema škole.
Katija Živković
-Ime sam dobila po svojoj noni Katici s Korčule koja me naučila brati paziju. Kad sam bila mala, mama je uvijek spravljala krostule za taj dan i doma se uvijek slavilo. Danas su proslave manje, jer kako smo baptisti nemamo užancu slavljenja svetaca. Malo smo netipični. Ipak, obilježavamo taj dan na način da ga slavimo poput rođendana. Dragi ljudi zovu i čestitaju.
Katarina Alamat Kusijanović :
-U mojoj obitelji sv. Kate je uz sv. Antuna, sv. Nikolu i sv. Vlaha velika festa. Rođendani su se rijetko slavili. Do moje osme godine sam živjela na Pelinama pod Minčetom. U kući smo bile tri Kate. Moja baba Kate po kojoj sam dobila ime i tetka Kate. Večer pred festu se išlo kolendavati. Dočekivali smo kolendare s priklama, kontonjatom, suhim smokvama i kolačima… Soldi se nikad nisu davali. Išli smo se tratat i zapjevat na vrata svake Kate, Katarine, Katije, Rine…
“Dobro veče mi kucamo sv. Katu čestitamo..”. Od malena sam sretna sto sam Katarina. Kad sam se nakon deset godina ponovno vratila pod Minčetu, običaj kolendavanja po gradu je bio iščezao. Šteta. Meni su to bila vremena zajedništva i povezanosti. Ove godine nisam u gradu pa će festa nadam se, biti drugu setemanu.
Katarina Dadić:
-Sveti Vlaho i Sveta Kate su u našoj obitelji uvijek bile najveće feste, jer je tati na sv. Vlaha bio imendan i rođendan, a imali smo čak pet Kata u familiji pa slavlja nikad nije nedostajalo – kaže nam Katarina Dadić kojoj imendan u životu znači puno više od rođendana, a i blizu su, jer je rođena na sv. Andriju. Ime je dobila, pogodite! po babi, a kako je u obitelji već bilo pet Kata, baba je predložila da se napravi mala izmjena pa je nazvana – Katarina.
Osim babe, Kate je bila i mama, tatina sestra i dvije nevjeste. A obitelj je ostala uvijek lijepo povezana, pa se, kaže Katarina, uvijek dobro zna kod koga se na koju festu ide. Osamnaest je rodica i rođaka koji se, rekli bi Konavljani, lijepo gledaju.
Nezaobilazne su na stolu na sv. Katu prikle, a prema tradiciji, zakolenda se i po prvi put u godini, kao nagovještaj lijepog blagdanskog vremena koje ide u susret.
Osim prikala sveta Kate se u Katarine Dadić osladi i Stonskom tortom, jer je to po očevoj liniji iz Česvinice, slatko njenog djetinjstva. Iako će ove subote Katarina sa svojim razredom iz osnovne škole prebirati po školskim uspomenama, jer su se dogovorili za druženje, u kući će zamirisat i prikle i Stonska torta.
