Putovanje u Makedoniju je stvarno nešto što se treba doživjeti. Tako su mi govorili svi koji su tamo putovali pa sam bio jednako uzbuđen i znatiželjan otkriti je li stvarno tako. S obzirom na to da nisam putovao sam, već s Kulturno umjetničkim društvom Marko Marojica čiji sam i dugogodišnji član znao sam da sigurno neće biti dosadno. Nakon naporne godine pune plesa i mukotrpnih proba na ovaj način nam se KUD zahvali i nagradi nas se i tako svake godine putujemo. Ove godine smo se odlučili za Makedoniju, specifično za Ohrid.
Napisao: Mateo Haićman
Krenuli smo kasno navečer kako bi izbjegli gužvu kroz Crnu Goru i Albaniji. Noć je uz pjesmu, priču i kratak san prošla brzo, tako da nismo osjetili putovanje od 9 sati do Ohridskog jezera. Ne mogu reći da me je na prvi pogled očarao, jer je vrijeme bilo turobno i nije se mogao vidjeti plavoj pučini velebnog jezera. U tom trenutku sam se zabrinuo da će nas to turobno vrijeme pratiti cijelo vrijeme, što na kraju ipak nije bio slučaj.
Nakon što smo se smjestili u hotel otišli smo u obilazak starog grada Ohrida, za koji mogu reći samo riječi hvale. Obilazak srednjovjekovne Samuelove utvrde iz koje se pruža pogled na cijeli grad i jezero je nešto prekrasno. Uz vodiča koji nam je ispričao povijest dok smo šetali kroz njegove ulice i parkove, znali smo da je ovo mjesto posebno. Interesantno je da je Ohrid grad s 365 crkava, svaka od njih za jedan dan u godini. Ono što me donekle iznenadilo je da čak i turistički razvijenom gradu kao što je Ohrid na ulicama ima prosjaka. Čim se izađe na ulice, može se susresti s nekim od njih, što je jasan pokazatelj da socijalna situacija nigdje nije sjajna.
Naravno, nakon šetnje i obilaska ogladnjeli smo te smo htjeli okusiti specijalitete kraja kojeg smo posjetili, jer što je posjetiti Italiju, a da ne pojedeš pizzu ili poći u Bosnu i Hercegovinu i ne probati burek? Tako je i ovdje. Kako posjetiti Makedoniju, a ne okusiti ,,gravče na tavče”? Gravče na tavče je nacionalno makedonsko jelo koje uključuje zapečeni grah sa svinjskim rebrima i ljutom paprikom. Sjeli smo u jedan mali restoran uz jezero s lijepim pogledom i dobrom uslugom. Nakon nekog vremena sinulo nam je da možemo pogledati grad i s morske strane te smo odlučili poći na kratku turu brodom preko jezera. Ohridsko jezero je jedno od najstarijih i najzanimljivijih takvog tipa u svijetu, prepuno životinjskog svijeta i poznatih bisera koje samo dvije obitelji u cijelom Ohridu znaju pretvoriti u vrhunski nakite i rukotvorine. Navečer smo nakon napornog dana uživali u večeri uz svirku lokalnog benda i pjesama koje su nas zabavljale dugo u noć.
Ujutro smo odlučili posjetiti prelijepi manastir sv Nauma, 29 kilometara južno od Ohrida, neposredno uz albansku granicu, na visokoj stijeni iznad jezera. U neposrednoj blizini nalaze se izvori Crnog Drima. Tu je sv. Naum djelovao za svog života te je i pokopan, a pravo za njegov grob veže se jedna zanimljivost. Navodno se na njemu još uvijek mogu čuti udarci njegova srca. Manastir je danas, osim što se u njemu služe vjerski obredi, pretvoren i u hotel i restoran. U blizini manastira se nalazi i plutajući restoran na izvorima jezera gdje smo ponovno ručali tradicionalna jela.
Nakon povratka u Ohrid imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili u šetnji gradom i njegovom daljnjem otkrivanju. Navečer smo mi mladi htjeli vidjeti i noćni život kojeg ima u izobilju, a koji nas kratko rečeno nije iznevjerio.
