Obitelj Goravica sa Šipana je obitelj brodograditelja, ribara, kapetana, turističkih djelatnika i poljoprivrednika. Maslinarstvo i vinogradarstvo nikad nisu zapustili, uz sve ostale djelatnosti, a onda su odlučili u poljoprivredno gospodarstvo uključiti i rogače, skoro zaboravljenu kulturu, te su napravili pogon za preradu rogača u rogačevu brašno. To je ujedno bio i prvi takav pogon u našoj županiji.
Mato Goravica, pokretač snažnije poljoprivredno poduzetničke priče na Šipanu, postao je kapetan s 29 godina i bio je najmlađi hrvatski kapetan na velikim naftnim tankerima, a kako je na svijetu svega oko 500 takvih brodova, vjerojatno je bio i najmlađi kapetan takvih brodova na svijetu.
Svojedobno najmlađi kapetan na tankerima, danas vodi uspješnu poduzetničku priču na Šipanu, zanimljivog i simboličnog naziva – Green Captain! Prije dvije godine na otok su iz Zagreba stalno preselili i njegova supruga i djeca.
S broda na otok
Pratili smo priču o poduzetničkom poduhvatu svojedobno najmlađeg pomorskog kapetana na tankerima, Mata Goravice koji se prije 8 godina vratio na Šipan i s obitelji pokrenuo intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, između ostaloga, i rogačeva brašna. Nedavno je promovirana i “nadogradnja” njihovog otočkog poduzetničkog projekta, otvaranje prodajnog kutka Green Captain u Suđurđu.
Koliko je bilo izazovno širiti posao na otoku – nije lako ni u gradovima i napučenijim sredinama?
-Otvaranje našeg prodajnog kutka bio je normalan slijed događanja. Imamo vrhunske proizvode: vina, mljeveni rogač i maslinovo ulje. Kako živimo na Šipanu, a kroz Suđurađ tijekom sezone prođe na tisuće ljudi, odlučili smo iskoristiti taj potencijal i proizvode ponuditi u lijepo uređenom prostoru, gdje će se gosti ugodno osjećati, moći sve vidjeti i degustirati – pojašnjava Mato Goravica, te dodaje:
-Izazova je bilo puno, a od ideje do realizacije prošla je puna godina dana jer smo istovremeno radili i na novom brendu koji je uključivao novo ime, novi vizualni identitet i nova pakiranja. Za realizaciju novog brenda najviše je zaslužna supruga koja je sve to komunicirala sa kreativnim timovima, dizajnerima. Otok nama ne predstavlja problem. Tu smo rođeni i naučili smo živjeti na otočki način. Ako to pokušate usporediti sa životom na kopnu, naći ćete stotinu prepreka, međutim, nama je to način života, i to je jednostavno tako. Vrlo smo kreativni i domišljati u rješavanju svakodnevnih problema s kojima se susrećemo na otoku.
Kapetan Mato je napustio dobru i poziciju i plaću na tankerima, preselio je, odnosno, vratio se na otok… kakve je promjene to donijelo u život njegove obitelji, supruge, djece… kako je živjeti na otoku cijele godine – kad se izuzmu sve ove ružičaste i idealizirajuće slike o miru, spokoju, “bijegu” od vreve i sl.
-Uskoro će biti 8 godina da sam prestao ploviti i potpuno se posvetio proizvodnji. Doveo sam to do jedne razine i više nisam mogao naprijed sam. Puno je tu fizičkog rada i sve smo obavljali ja, sestra, otac i majka. Međutim nije sve u fizičkom radu. Osim uzgoja i proizvodnje, proizvod treba upakirati, predstaviti i omogućiti ga dostupnim potencijalnom kupcu. I na kraju ga naravno prodati po cijeni koja zadovoljava i nas i kupca. To zahtjeva druge vještine i znanja, više usmjerene na marketing i prodaju. Supruga se dosta educirala u tome i odlučila se priključiti razvoju biznisa što je rezultiralo preseljenjem cijele obitelji iz Zagreba na Šipan prije 2 godine. Djeca smo prebacili u školu na Šipanu, a supruga je napustila dobar posao u banci i zaposlila se u našem obrtu.
Život na otoku
Život na otoku je poseban, ponekad idiličan a ponekad izrazito težak, osobito ako želite djeci pružiti više, npr. u pogledu dodatnih aktivnosti koje bi željeli pohađati. O dobrim i lošim stvarima moglo bi se pisati unedogled, pa ću istaknuti samo jedan primjer.
Puno djece sa Šipana ide na aktivnosti u Dubrovnik kao što je npr. muzička škola ili sportski trening. Za jedan školski sat u muzičkoj školi ili na nekom treningu morate provesti od 15 do 21:30 sati na putu i u Dubrovniku. Ponekad se dogodi da jugo sforca i brod otkaže večernji odlazak iz Dubrovnika. E, tek ste onda u problemu kako i gdje prespavati i kako se vratiti na otok. Kao najveći problem istaknuo bih brodske veze, posebno trajekt koji često ne plovi u zimskim mjesecima.
Međutim, puno je benefita na otoku, od zdrave hrane do slobode u svakom smislu. Kad se sve zbroji i oduzme, ne bih odavde preselio, tim više što sam probao živjeti u velikom i malom gradu i znam kako je to.
Kako ste se odlučili za naziv vašeg prodajnog kutka, odnosno brenda?
-Naš dućan na Šipanu nosi ime našeg brenda – Green Captain. Ideja našeg brenda je da svojim kupcima pruži mogućnost uživanja u visoko-kvalitetnim, ručno rađenim proizvodima s otoka Šipana. Radi se o kulturama koje se stoljećima uzgajaju na Šipanu, a neke od njih su autohtone vrste koje postoje samo ovdje. Željeli smo svijetu ponuditi okuse Šipana, na način da tradiciju upakiramo u novi, lijep, elegantan dizajn.
Brend Green Captain inspiriran je ljepotom naše obale, posebice otoka Šipana i moga životnog puta. Ime je proizašlo iz moje profesije.
Navigacija i more će uvijek ostati dio mene. Taj sam posao obožavao i zaista uživao u njemu. Upoznao sam puno predivnih ljudi iz cijeloga svijeta i nekoliko iz Dubrovnika i okolice, koje ovim putem pozdravljam. Međutim došlo je do zasićenja i odlučio sam krenuti skroz drugim putem.
Željeli smo moćno i prepoznatljivo ime koje će imati snažnu asocijaciju na cijelu našu priču.
Bilo je više prijedloga za ime novog brenda, a Green Captain nam se učinio najzanimljivijim. Za ime brenda, cjelokupni vizualni identitet i pakiranje zaslužan je Zambelli Brand Design, studio iz Rijeke koji je napravio genijalan posao. Napravili su to toliko dobro da su za taj dizajn osvojili A’Design Award, jednu od najprestižnijih svjetskih nagrada koja se dodjeljuje u svijetu dizajna. Beskrajno smo im zahvalni zbog toga. Predivno je kada na licu mjesta vidiš reakcije ljudi koji dođu u dućan i komentiraju kako je lijep dizajn pakiranja.
Car rogača
Kako je uopće krenula priča s uljem, vinogradarstvom, rogačima… otkad je to obiteljska tradicija?
-Oduvijek je to bila obiteljska tradicija. Uvijek smo imali lozu-vino, masline i rogače. Nikada nismo zapustili baštinu i uvijek smo je nastojali držati uredno bez obzira jesmo li istovremeno bili u nekom drugom poslu. Tako sam u obitelji, od ranih nogu naučio raditi na zemlji. Uljaru smo kupili 2011. godine i nastavili prerađivati masline za Šipan, Lopud i Koločep.
Zgrada u kojoj je uljara je dosta velika i imala je puno neiskorištenog prostora te sam stalno razmišljao što napraviti s njom. Znao sam da imamo jako kvalitetan rogač na Šipanu koji lokalno zovemo Carin ili car rogača. Poznavao sam njegova nutritivna svojstva i znao da se u prošlosti puno koristio i skupo prodavao kao mahuna.
Tako sam došao na ideju da pokrenem proizvodnju, preradim ga u mljeveni rogač i plasiram na tržište. Uz svoja stara stabla, često otkupim rogač i od nekoliko obitelji sa otoka. Živjeti na otoku i to još od poljoprivrede nije lako, male su površine i ne možete se osloniti na jednu kulturu.
Zato sam proširio očev stari vinograd, kupio još zemlje i posadio novi vinograd.
Sada obrađujemo 7000 loza. Šipansko polje izuzetno je bogato zemljom i odlično za uzgoj loze. Njegova mikroklima je posebna, velike su razlike u dnevnim i noćnim temperaturama što pogoduje razvoju okusa. Upravo zato su naša vina jako voćna s dobrim kiselinama i visokim alkoholima.
Tako smo u samo nekoliko godina obiteljsku tradiciju pretvorili u posao.
U nekoj novoj poduzetničkoj priči uvijek se stavlja sve na papir – kome ste i s kakvim ciljem otvorili vrata svoje butige, bavite li se kao obitelj i kakvom drukčijom turističkom djelatnošću?
-Ranije smo svoje proizvode, posebice vino, prodavali direktno iz vinarije koja se nalazi pored kuće u kojoj živimo. Vinarija je udaljena nekih desetak minuta hoda od Suđurđa i znalo je biti problem ljudima pronaći, je, posebno sredinom ljeta kada je jako vruće.
Kako kroz mjesto dnevno prođe veliki broj gostiju, odlučili smo naše proizvode približiti gostima, da im budu dostupniji i otvoriti dućan u centru Suđurđa.
Cilj nam je da naš kupac odnese sa sobom dio otoka na koji je došao. Ne znam što može biti ljepše od vrhunskog proizvoda koji je uzgojen, prerađen, zapakiran i ponuđen na otoku.
Osim ljeti na Šipanu, naši se proizvodi mogu kupiti i u određenim dućanima u Hrvatskoj a uskoro će biti omogućena prodaja i putem našeg webshopa.
Osim turističke ponude bazirane na degustaciji/konzumaciji vina i naših proizvoda, ne bavimo se drugim turističkim aktivnostima kao što su iznajmljivanje apartmana ili ostale turističke aktivnosti jer nas to jednostavno ne zanima.
Svojim primjerima pokazujemo i imamo pokriće za putokaze kako razvijati sredine u kojima živimo i radimo… kako vi vidite razvoj otoka, koje su njegove mogućnosti, koliko su iskorištene i koje sve potencijale ima?
-Pokrenuli smo ovu proizvodnju s ciljem da nešto konkretno i smisleno napravimo na otoku, da ostavimo trag iza sebe kao što su i naši stari ostavljali, da naš otok i naš brend bude prepoznatljiv ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu i da cijela zajednica ima koristi od toga.
Puno je još posla i puno je novih ideja, a neke će vjerujemo i zaživjeti. Svakako mogućnosti su neograničene i puno se toga može iskoristiti.
Samo treba znati što želiš i krenuti naprijed, samo naprijed i bez previše razmišljanja “što ako”.
Otok je sam po sebi dosta razvijen što se tiče infrastrukture, jedino nam nedostaju brze i sigurne brodske veze. Nadamo se da će i to uskoro doći.
Za ostalo se mi stanovnici moramo pobrinuti jer jedino mi koji ovdje živimo cijelo vrijeme znamo sve dobre i loše strane života na otoku. Od onih koji dođu i ulože milijune u vile koje zjape prazne cijelu godinu otok i otočani nemaju baš nikakve koristi.
Što sve imate u ponudi i tko sve radi u vašoj obiteljskoj poljoprivredi?
-Trenutno u ponudi imamo vrhunska vina (crna, bijela, roze i roze pjenušac), mljeveni rogač i maslinovo ulje. Na imanju radimo svi, ja kao lokomotiva koja stalno vuče naprijed, supruga, otac, majka, sestra a i djeca se polako uče. Povremeno unajmimo radnike sa otoka ili iz Neretve, pogotovo za rad u vinogradu na proljeće kad je rad u vinogradu najzahtjevniji.
