Prije deset godina Žaklina i Hrvoje Tomaš su kupili kuću na Prijekome, na broju 27, želeći malo proširiti i promijeniti posao u trgovini kojom su se dugo bavili. Razmišljali smo kako nije dobro “sva jaja držati u istoj košari” – pojasnit će Žaklina, uz smješak dodajući kako su ih prijatelji tada pitali – pa što vam to treba? A oni nisu požalili, iako su “na leđa” stavili veliki posao i obveze.
Da su donijeli ispravnu odluku potvrdit će i ocjena koju imaju za svoj apartman “Perla” na platformama za iznajmljivanje, gdje im uz opisno izuzetan, stoji i brojka 9,9. Samo oni koji se bave istim poslom dobro znaju što sve stoji iza tako visoke ocjene koja se mora opravdavati stalno i iznova sa svakim novim gostom koji im uđe u kuću.
-Sve radimo sami i mislim da se to jednostavno mora vratiti. Dočekujemo svoje goste, na raspolaganju smo im 24 sata dnevno, znakovima pažnje pokazujemo im da nam je drago da su naši gosti, organiziramo sve što žele. U tome su uz supruga i mene i naša dva sina koja su, zahvaljujući ovom poslu, stekla radne navike što je meni bilo izuzetno važno. Kad neki poznanici vide moga muža kako nosi našim gostima kofere s Pila, neki i odmahnu rukom, ali mi se ne postavljamo kao neke gazde, već kao domaćini koji žele svojim gostima priuštiti najljepši mogući boravak u našem Gradu. To je naš stav – rekla je Žaklina, ističući i kako im je najdraži kompliment kad im gosti na odlasku kažu da su se osjećali kao doma.
Dok su uređivali kuću na Prijekome u kojoj iznajmljuju dvoetažni apartman i veliku sobu s banjom u prizemlju i željeli su kod svojih gostiju izazvati upravo takav doživljaj. Sve su uredili sami, s time da su na samom početku iskoristili postojeći namještaj koji je bio u dobrom stanju a koji su im ostavili prijašnji vlasnici, s nekim novim komadima koji su dali nešto moderniji izgled interijeru. Otad se svake godine nešto ulaže, mijenja, kako bi se poboljšavala kvaliteta usluge, jer to smatraju presudnim.
-Kad smo kupili kuću stavili smo je u funkciju za mjesec i pol dana, jer kredit nije čekao, pa iskreno kažem da smo se te prve godine baš namučili i naradili. Nakon tog “vatrenog krštenja” naviknuli smo se na zahtjevni ljetni ritam i ovaj posao nam je prerastao u veliko zadovoljstvo. Nije lako, daleko od toga, ali je lakše jer je cijela obitelj unutra. Vjerujte, ocjene su ogledalo ogromnog truda i angažiranosti cijele obitelji. Našeg zajedništva i rada. Drukčije se ne može ako želite najbolje. Ne može to na isti način odraditi nitko osim vas – pojašnjava Žaklina.
Na one površne primjedbe “lako je tebi”, više ne reagira, iako joj je trebalo vremena da je ne uznemiravaju i ne izazivaju kod nje potrebu da se opravdava.
-Takve izjave ja više uopće ne komentiram, jer svatko te gleda kroz neku svoju prizmu i gubitak je vremena pokušati s nekakvim razuvjeravanjem. Prerasteš takve situacije, nađeš zadovoljstvo u rezultatima svog rada, sami se sebi ne morate dokazivati, mi jako dobro znamo što stoji iza svakog našeg uspjeha. Mene zbilja sve ovo veseli i to gosti vide i osjećaju. Dok god budemo mogli sve raditi, nećemo uključivati nikoga – priča, te dodaje kako se potrude gostima u kući ostaviti sve što im treba, na način na koji bi i oni sami voljeli doživjeti dobrodošlicu kod svojih domaćina na putovanju.
Iako se jako puno govori o odlascima naših ljudi iz Grada i iseljavanju, Žaklina govori o svom, posve suprotnom slučaju.
-Ja sam dijete Lapada i život mi se odvijao u “radijusu” tog kraja, a ova kuća me je vratila u Grad i ponovno sam ga zavoljela. Lijepi je osjećaj biti ponosan na svoj grad i gostima to i prenositi. Često nas pitaju – jeste li vi uopće svjesni gdje živite? I kažu – nigdje ni ne pomišljajte otići, jer vam nigdje neće biti kao ovdje, uživajte jer imate sve. Zadnjih godina zimi i preselimo u Grad, obožavamo boraviti u ovoj kući na Prijekome, stvorila se neka naša nova veza s ovim prostorom unutar zidina i sve mi je to lijepo – Žaklina će.
A buka? Prijeko i nije baš najtiši kvart u Gradu. Dapače.
Pokušali su tome doskočiti ugradnjom dvostrukih prozora, iako je teško izolirati prostor od zvukova izvanka. Nije da gostima ne smeta, ali svjesni smo da svatko mora raditi, kaže Žaklina, pa se oni potrude nekim svojim dodatnim gratis uslugama koje pružaju svojim gostima, to ostaviti u drugom planu. Ocjene pokazuju da u tome i uspijevaju.
A zašto Perla?
-To ime mi je isplivalo iz djetinjstva. Naime, sjećam se kako mi je kao djetetu savršeno zazvučalo ime nekog restorana koji se zvao Perla. To je vjerojatno ostalo negdje upisano u mojoj memoriji i nehotice. Taj pojam izaziva jako lijepe asocijacije i to je vjerojatno bio razlog da naše smještajne jedinice tako nazovemo. A čini se da nismo pogriješili jer nam je baš jako puno Španjolaca reklo da im je taj naziv bio izuzetni privlačan kad su birali smještaj u Dubrovniku.
