Jeste li kad čuli za Human Design? To je jedna vrlo kompleksna i temeljita metoda za razumijevanje ljudskog potencijala, bazirana na ideji da svi u tijelo dolazimo s određenim designom i programom koji nam je jedinstven i pomoću kojega ćemo, ako ga upoznamo, lakše ostvariti svoju svrhu i živjeti ispunjeniji život.
Doživljavate li vi svoj život kao put koji ima svoju primarnu svrhu? Jeste li svjesni te svrhe? Čini li vam se da neki ljudi bolje žive u skladu sa sobom i svojom svrhom, a neki ne baš? Za mene je to jedna od centralnih tema utkanih u moje osobno biće i dizajn, a i u osnovne temelje Elixir Vitae projekta.
Ono što mene fascinira otkad sam se susrela s Human Designom je ideja da taj naš dizajn često nije ni sličan onome što nas društvo uči da trebamo biti, moći i znati živjeti. I ideja da život može biti lagan, i teći poput vode, bez napora i borbe. To želimo svi, zar ne?
Kako to postići?
Proučavanjem svog dizajna i iskušavanjem strategija koje preporučuje, nameće mi se opet osnovno učenje koje na neki način učim već cijeli svoj vijek, a to je da je Život puno inteligentniji od nas i da je najbolja strategija slušati ga i prepustiti se dubljoj mudrosti koja ga vodi.
Voda je izvrsna metafora za taj put.. Život koji teče poput vode je slobodan, kreativan, stvaralački, održiv, uvijek vitalan i uvijek drugačiji. Često neočekivano mijenja formu, smjer i oblik. Nikad ne teče uzbrdo, ne forsira, osvaja svakako i bez da pokuša. Ne zna za krivi put i pogreške, vodi se nigdje ne žuri jer zna da je vječna, i da svaki njen put vodi natrag u ocean, pa u još jedan krug stvaranja.
Iz nekog razloga to doživljavam kao suštu suprotnost onoga što uglavnom radim po defoltu koji mi je ugrađen, a to je guranje kamena uzbrdo… Tko ima vremena osluškivati lakši put kad je u stalnoj opasnosti da mu se kamen preko noge odkotrlja natrag nizbrdo…?!
U našoj kulturi formiranoj vjekovima borbe za preživljavanje, teško je apsorbirati taj koncept prepuštanja poput vode.
Presuho i prekamenito je ovdje, nekako smo utjelovili taj princip ograničenih resursa, borbe i preživljavanja, zaboravimo da je voda svuda oko nas i da upravo ona ovdje omogućuje život, te da je on ovdje u stvari blagoslovljen i vrlo lagodan.
Što zapravo znači živjeti po načelima elementa vode?
Možda je najlakše početi od onoga što voda ne trpi. Kad postane statična, voda se usmrdi. Kad je previše dugo potisnuta, podivlja i uništi sve pred sobom. Kad je guramo krivim putem ili je sputavamo i njenom prirodnom toku, prelije se i napravi štetu, ili nestane i ode negdje drugo.
A ako joj dozvolimo da sama traži svoj put i utjelovimo taj princip, nađemo se u konstantnom osluškivanju gdje nas život vuče, što nas draži, gdje nam srce zazvoni, gdje se osjećamo puni i imamo dovoljno za preliti i drugima.
Živimo u vremenu kad se traže nova rješenja, nove ideje i drugačiji pristupi, a to postaje dostupno tek kad osvijestimo gdje smo, čime se vodimo i prema čemu zapravo idemo, svjesno ili nesvjesno.
Kad bismo svi dozvolili svojoj životnoj energiji da teče poput vode, s vjerom da nema krivih „Drina“, te da smo svi predodređeni za uspjeh i povratak svom oceanu, otvorilo bi se toliko novih stvarnosti i ideja, zavladala bi veća lakoća postojanja, to je sigurno.
Upravo to se zapravo i događa u ovom našem vremenu, teško je ne primijetiti tu eksploziju novih ideja, načina, stilova života, proizvoda i rješenja.
Jedino što smo još u procjepu između stare i nove paradigme pa je otpor starih programa o borbi i preživljavanju još uvijek prisutan.
Odlučite za sebe što vam više rezonira. Osluhnite bar tu i tamo, vježbajte biti kao voda. Svima nam to treba, a sudeći po vremenskoj prognozi ovih dana, voda nam je suđena htjeli mi to ili ne.
