Prvo što nam padne na pamet kad spomenemo riječ otok je mir, tišina, privatnost i veličina koja je dostatna tek za koju butigu i ured Jadrolinije. No kad govorimo o španjolskom otoku Mallorci koji broji oko 920,000 stanovnika, onda govorimo o potpuno suprotnoj percepciji.
Napisala: Jelena Tamindžija Donnart
Otok koji je nešto veći od našeg poluotoka Istre mjesto je na kojem možete pronaći smiraje u tišini uvala, ali i najpoznatije zabavne klubove, shopping centre, pregršt dobrih, ali i komercijalnih umjetničkih galerija, nepregledne golf terene. Na samom otoku sve je napisano na službenom španjolskom (kastiljanskom) i katalonskom s posebnom inačicom dijalekta Mallorce, te na sveprisutnom njemačkom i engleskom jeziku.
Turizam je ovdje prilagođen svima, od onih koji traže nešto više od posjećivanja znamenitosti poput romaničko-gotičke katedrale u Palmi na kojoj je radio i sam Gaudi ili posebne kraljevske palače La Almudaina zanimljivog miješanja stila islamske umjetnosti s početka 13. stoljeća i španjolskog kraljevskog stila do onih dubljeg džepa koji stvarno imaju veliki broj izbora na stolu.
Zanimljivo ju je bilo promatrati i iz naše perspektive skorog ukidanja šengenskih granica i prelaska na valutu euro gdje će strancima svakako naša zemlja biti pristupačnija i jednostavnija za obavljanje transakcija. Tako je u pojedinim mjestima Mallorce toliko njemačkih stanovnika, koji ovdje imaju prijavljeno drugo boravište, da je u nekim restoranima doslovno sve napisano na njemačkom jeziku te ih trebate pitati za menije na drugom jeziku.
Druga boljka Mallorce je preizgrađenost u pojedinim mjestima gdje su doslovno vile i zgrade naslonjene jedna na drugu što zaista uništava cjelokupnu vizuru jedne uvale. I Španjolci su posebno osjetljivi na „labave“ zakone gradnje u primorskim mjestima pa često i od njih možete čuti riječi protivljenja, posebice od ribara koje bih često ujutro sretala na svom putu na posao.
REZIDENCIJALNI KUSTOSKI PROJEKT U CCA Andratx na Mallorci
Na Mallorcu me odveo rezidencijalni projekt centra CCA Andratxa na koji sam se prijavila prije 2 godine s grupom umjetnika s kojima sam već radila nekoliko projekata u Rovinju.
CCA Andratx centar je suvremene umjetnosti koji su osnovali francusko-danski kolekcionarski i galerijski par Jacob i Patricia Asbaeck s ciljem stvaranja jednog od najutjecajnijih centara suvremene umjetnosti u Europi. Stoga su i pokrenuli projekt rezidencijalnog projekta za kustose i umjetnike u trajanju od mjesec dana kako bi privukli što veći broj kvalitetnih projekata i otkrili nova imena na sceni suvremene umjetnosti. Budući da je rezidencijalni projekt dosta kompetitivan, nismo bili sigurni hoćemo li ga dobiti. No koncept projekta i izložbe im se toliko svidio da su nam ne samo odobrili rezidenciju, već i izložbu u najvećoj izložbenoj sali Kunsthalle u 2. mjesecu sljedeće godine.
Trenutačno smo u fazi produkcije samog sadržaja izložbe gdje su umjetnici posvećeni produkciji svojih radova, dok ja radim istraživanje o njihovom radu i pisanju koncepta izložbe. Tijekom boravka, jedan je petak rezerviran za „open studios“ gdje su nas posjetili kustosi, galeristi, umjetnici i zainteresirani ljudi te sam se veoma iznenadila brojem posjetitelja i stvaranjem brojnih kontakata koje ću nastojati što bolje iskoristiti za uspostavljanje kulturnih veza s našim gradom i Hrvatskom. Centar posjeti oko 25,000 ljudi godišnje te je publika veoma međunarodna, od samih posjetitelja otoka do brojnih Europljana koji na ovom otoku imaju drugo boravište.
Okupljeni tim umjetnika na Mallorci uključivao je Sophie Erlund (Danska), Stephenom Kentom (SAD), Josepom Maynuom (Španjolska), Markom Požlepom (Slovenija) i Igorom Eškinjom (Hrvatska) s kojim sam imala priliku raditi na rezidencijalnom projektu u Rovinju s tvrtkom Maistra.
U rezidencijalnom projektu „Artist meets Chef“, koji nastoji uspostaviti što više veza između javnog i privatnog sektora u umjetnosti, muzeja i galerija, kustosa, direktora i kolekcionara, ugostili smo zasebno umjetnika Marka Požlepa, zatim Sophie, Stephena i Josepa, te je jedno mjesto u projektu ostalo rezervirano za Igora Eškinju, koje je moralo ostati na čekanju zbog korone. Njihov rad zaista cijenim i mislim da se radi o iznimnim umjetnicima, te smo stoga umjetnica Sophie i ja odlučile da ćemo pri prijavi okupiti više imena s kojima bismo mogli zajednički dobro surađivati. I kombinacija je bila zaista dobitna jer su se svi umjetnici odlično slagali i iako im se radovi itekako razlikuju, na sličan način promišljaju umjetničku praksu.
Ovih dana završavamo cijeli koncept te se dosta družimo promišljajući naš rad i razgovarajući o umjetnosti. Konačnu ćemo izložbu predstaviti 25. veljače 2023. godine zajedno s vlasnicima prostora. Budući da mi je bilo vrlo bitno da ovaj projekt povežemo i s našom scenom, predložila sam predstavljanje ove izložbe i u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik te najesen u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu.
Ovaj je projekt pokrenut u organizaciji Udruge Nomad koju je osnovala Vanja Žanko te koja me pozvala da joj se pridružim nakon mog povratka iz Kine. Na čelu sam ove Udruge bila 4 godine te su nam se prije godinu dana na mjesto direktora i voditelja projekata pridružili još Ana Petričić Gojanović, Andrea Šarić, Daria Darmanyian i Dora Zane, iznimne žene iz područja kulture i kulturnog menadžmenta s kojima je inspirirajuće raditi.
