Prije nešto više od mjesec dana naš Grad je potresao tragičan događaj kada je u odronu stijene na Jadranskoj magistrali izgubljen mladi život, dok je na svu sreću i radost svih, druga teško stradala mlada osoba nedavno otpuštena iz bolnice. Kako to u Hrvatskoj uvijek biva pitanje odgovornosti otvori se tek onda kad netko izgubi život i kada se javnost podigne na noge do te mjere da to postaje opasno po one koji bi trebali odgovarati. Tako je bilo i kada je ovaj tragični događaj u pitanju – stoji u priopćenju gradskog vijećnika Mara Kristića.
Hrvatske ceste su se brže bolje hladno ogradile svojim priopćenjem kako se stijena koja je pala na magistralu odronila s parcele koja je u privatnom vlasništvu, dok je Grad Dubrovnik koji se također odrekao odgovornosti barem pokazao nešto malo više osjećaja pa se cijela ekipa pročelnika zajedno s gradonačelnikom popela na Srđ, obišla mjesto s kojeg se kamen odronio i utvrdila kako se radi o nesretnom događaju te kako je pravo čudo da se kamen koji se odronio nije zaustavio prije magistrale, nego je prst sudbine odlučio da padne na vozilo i usmrti čovjeka, a drugog teško ozlijedi.
Očevici nezgode kazuju da se u toj istoj koloni na koju se sručila ogromna stijena, samo nekoliko vozila iza vozila koje je pogodila, nalazio autobus pun školske djece pa je broj ucviljenih roditelja i članova njihovih obitelji mogao biti puno veći. Uslijedila je reakcija te je isti taj dan u popodnevnim satima zaustavljen promet magistralom iznad Grada i preusmjeren na cestu Komolac – Brgat. Prava je sreća da se i tamo nije dogodila tragedija, jer je ta jedina alternativna cesta koja se koristi u slučaju zatvaranja magistrale iznad Grada u katastrofalno lošem stanju, ali o njoj se manje priča, jer tamo već neko vrijeme nitko nije izgubio život. Kako su se na dionici Sustjepan – Čajkovići – Komolac baš u to vrijeme izvodili radovi koji i dan danas traju kaos koji je nastao je samo još jedan put potvrdio da Grad Dubrovnik nema organizirane i uhodane protokole djelovanja u kriznim situacijama, niti smo sposobni za takve izazove.
Žurne službe su izašle na teren i u roku od 24 sata sanirale mjesto s kojeg se kamen odronio, a magistrala je već sutra iza podne puštena u promet, kao da ugroza više ne postoji i kao da je mjesto s kojeg se kamen odronio jedino koje je predstavljalo prijetnju ljudskim životima. Hrvatska zbilja. Čak se održala i hitna sjednica Vlade RH na kojoj je odlučeno da se u financijskom planu Hrvatskih cesta osiguraju potrebna sredstva za žurnu sanaciju pokosa prema postojećoj projektno – tehničkoj dokumentaciji.
U tom trenutku prestaje priča o sudbini kao uzroku ove tragedije, iza koje se skriva stvarnost koju čine pogrešan mentalitet, krivi prioriteti, iskrivljene vrijednosti i nedostatak brige za bližnjega. Samo je izgubljeni ljudski život podsjetio na to da je već godinama postojao projekt zaštite pokosa, koji je stajao u nečijoj ladici, dok su se kamenja svo to vrijeme kotrljala, ali nisu odnosila ljudske živote, nego su nanosila samo materijalnu štetu stanarima kuća ispod magistrale. Da tragedija bude još veća čak je izgubljeni ljudski život poslužio kao razlog za odgodu primjene zone posebnog prometnog režima, jer bi se zbog žurnih radova na sanaciji pokosa promet tobože ponovno trebati preusmjeravati na već spomenutu dionicu, iako svi znamo da to nije stvarni razlog, a i vrijeme koje je pred nama to potvrđuje.
Kada čovjek čuje sve ove informacije, podigne glavu i usmjeri svoj pogled prema padinama Srđa u nadi da će vidjeti alpiniste koji saniraju pokose te krene surfati po internetu tražeći vijest o tome da se pogibeljna dionica Komolac -Brgat sanira i priprema za promet koji bi trebala primiti jer svi znamo o kolikom broju vozila se tu radi, a pred nama je turistička sezona. No, nigdje nikoga, ni alpinista na Srđu, ni radnika koji saniraju alternativnu prometnicu, a niti podatka o tome kada će se početi s radovima. Kažu da čovjek pamti kao čovječja ribica, a očito su odgovorni i ovaj put odigrali na tu kartu. Jedino što se promijenilo od tada je da svi kad vozimo tom dionicom u strahu više usmjeravamo pogled na padine Srđa nego magistralu ispred sebe. Istovremeno, s druge strane Srđa, dionicom Sustjepan – Čajkovići- Komolac u oba smjera dnevno prođe ogroman broj naših sugrađana sa svojim vozilima te autobusa javnog prijevoza koji voze sugrađane i djecu iz prigradskih naselja u Grad na posao, školu, sportske aktivnosti, a na istoj je opasnost od odrona još i veća nego na magistrali iznad Grada.
Podsjećam kako je ta prometnica u nadležnosti Grada Dubrovnika i ukoliko se tragedija dogodi, jer vrag nikad ne spava, a statistika s vremena na vrijeme pokaže svoju crnu stranu, neće biti prilike za prebacivanje odgovornosti.
Da stvar bude još i gora i u ovom slučaju projekt sanacije pokosa postoji i leži u nekoj od ladica čekajući tragični događaj. Opravdano se postavlja pitanje je li konačno došlo vrijeme kada ćemo prestati prati ruke od odgovornosti, mazati oči lažima, rekordima i velebnim projektima, dok nam ljudi ginu na ulici zbog nemara i pogrešnih prioriteta?
Gradski vijećnik
Maro Kristić
