U srijedu 13. travnja od 18 do 21 sat u Art radionici Lazareti gostovat će izvedbeno-izložbeni projekt “IZVEDBENI TEREN ZA AFEKTIVNE KLONOVE”.
Izvedbeni teren za afektivne klonove je izvedbeno-izložbeni projekt koji Marko Gutić Mižimakov realizira u suradnji s Lanom Hosni i Sonjom Pregrad te klonovima Acurata2 i LalacurataG8, Svetlana3 i Ona6 i MarQ8.1
Izvedba se nastavlja na seriju izvedbeno-suradničkih projekata koje je inicirao Marko Gutić Mižimakov: Affective Clones & Whatever They Want (Ana Jelušić, Ivana Rončević, Ana3, AnaG8, Ivana2 i IvanaG8, Marko2 i MarkoG8), 2018., Iz tužnog u ono koje se kreće, (Nika Pećarina, MarQ2 i MitchG8), 2019. i Thank You for Being Here With Me, (Karen Nhea Nielsen, LilySlava8 i AmpersandG8), 2020.
Ovi projekti zaokupljeni su suodnosom tijela izvođačica i njihovih digitalnih inačica – klonova s kojima u fizičkom prostoru udovoljavaju potrebi za pažnjom i osjetilnim. Tematizirajući zajedništvo kroz igre razmjene među sudionicama, njihovim klonovima i publikom procesuiraju se različiti aspekti suradnje u kontekstu umjetničke produkcije. Klonovi se razmatraju kao kopije, replike, surogati, duplikati – animirane figure izvedivih simulakruma živućih organizama, oblikovanih prema želji kako možemo biti viđeni od strane drugih. Njihova kreacija ne iscrpljuje se u dopadljivim tehnološkim mogućnostima reprodukcije sebstva, već se obraća stvarnosti prekarnih uvjeta rada i izmorenosti. Potrebu da se dupliciramo kako bi udovoljili zahtjevima koje kapital stavlja na naše limitirane resurse ‘kloniranje’ pretvara u mogućnost za kultiviranje empatije. Time izvedba nastaje kroz dijeljeni afektivni rad u obliku brižnosti i međusobne podrške dijalogom fizičkih gesti, zvuka daha i kretanja tijela izvođačica i njihovih treperavih, digitalnih utjelovljenja materijaliziranih na projekcijama i screenovima.
Koreografija izvođačica i klonova u ranijim projektima činila je granice između opipljivog i neopipljivog poroznim. Nastavljajući ranija iskustva, specifičnost ove izvedbe je meditativna dugotrajnost sukladna procesima stvaranja i rastakanja kolektiviteta, pregovaranjima naših supostojanja u limitiranom prostoru galerije. U njezinu institucionalnu memoriju i simbolički status, protagonisti se upisuju ne/materijalnim i prolaznim gestama: pogledom i dahom, pozicijama i konstelacijama njihovih tijela, kožom, treptanjem pixela, dodirima svjetla, zvuka i tijela. Imaginarij tih odnosa kroz institucionalni kontekst, adresira aktualno zasićenje digitalnim okruženjem i sužavanjem te naposljetku gubljenjem dostupnih prostora socijalnosti.
Izvedbeni tereni za afektivne klonove uspostavljaju društvenu koreografiju iniciranjem rituala zajedništva kojim se sadašnji trenutak nastoji integrirati i stabilizirati. Pregovarajući proces gradnje kolektiviteta utjelovljenjem, ove izvedbe šire međuprostore koje možemo nakratko nastaniti i bivati (s) drugim. U tim prostorima usporavajući, kroz nalete nježnosti, libidonoznog poleta i međusobne podrške zajedno drugujemo te se suočavamo s izgubljenim i nedostupnim. Zato što je «riječ o izvedbi a ne ‘golom’ životu» taj afektivni rad je, kako ističe autor, artificijelan, no tim više važan jer on svaku izvedbu čini probom kojom kontinuirano.
Izvedbeni teren za afektivne klonove
Marko Gutić Mižimakov u suradnji s Lanom Hosni i Sonjom Pregrad
te Acurata2 i LanAcurataG8, Svetlana3 i Ona6 & MarQ8.1
kustosica: Ana Dević/WHW
Art radionica Lazareti, Lađa X; srijeda 13.4.2022.
Izvedba traje od 18 do 21 sat, publika može doći u bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja izvedbe
